Hrvatski političar koji sebe ponekad naziva državnikom doživio je da ga na ulici napadaju njegovim riječima. Na Zorana Milanovića je u Matuljima kod Opatije nasrnuo muškarac vičući mu da je "šaka jada". Napadača je privela policija, Milanovića nije.
Izrazom "šaka jada" Milanović je nedavno počastio Srbe, pa se poslije nadopunjavao da nije Srbe već Aleksandra Vučića i srpsko vodstvo, uz dodatak da može smisliti i gore uvrede, ali da one ni izdaleka nisu ravne riječima koje je Vučić izgovorio u Glini sredinom 90-tih.
Riječ, osnovno sredstvo rada političara
"Šakom jada" Milanović je nekoliko mjeseci ranije nazvao i hrvatsku predsjednicu, nazivajući je uz to "Kitarovićkom", a tadašnje lidere HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica) Tomislava Karamarka i Milijana Brkića zajedničkim nazivom "Karavaso".
HDZ je izraz "šaka jada" kojim je nazvana šefica države proglasio govorom mržnje. O Srbima se nije izjašnjavao.
U Hrvatskoj je izborna kampanja u završnici. Lider oporbe Zoran Milanović, koji je prije desetak godina osvojio javni prostor intelektualnom svježinom i iznadprosječno artikuliranim javnim nastupima, na koncu se legitimirao kao politički huligan. Inteligencija često ustupa pred karakterom.
Naravno da je u Hrvatskoj, kao uostalom i drugdje, desnica ta koja je inaugurirala govor mržnje, rasistički i nacionalistički diskurs, netoleranciju prema manjinama svih vrsta. Ona je ta koja je tisuće ljudi ostavila bez posla zbog diskriminacije, koja je crtala "poželjne" etničke mape, gušila medije i slobodu govora, progonila neistomišljenike. Od ljevice se to naprosto ne očekuje. Pa kada je zamišljeno i kao predizborna retorika, pa i kada djela ne prate takvu retoriku, pribjegavanje "govoru čaršije" dovodi i do takve politike. Jer riječ je osnovno sredstvo rada političara. Ona oblikuje političku kulturu, utječe na demokratski razvoj društva. Ma koliko se Milanović tobože superiorno izrugivao "čaršiji", postao je njezin glasnogovornik.
Hrvatska će za koji dan dobiti izbornog pobjednika. Jedan potencijalni budući premijer predstavlja pristojno lice do sada pretežno nepristojne politike, a drugi obratno. Jaki izbor.
Kako se sve to odražava na odnose sa susjedima i kakvi će oni biti?
Milanovićevi ispadi zamaglili su već dulje vrijeme pogoršane odnose, osobito sa Srbijom. Bilateralni su odnosi zemalja dvosmjerna staza. Službeni Beograd obasuo je posljednjih mjeseci Hrvatsku teškom verbalnom artiljerijom, proglasivši je "ustaškom državom". Uz pomoć uslužnih medija, stvarala se slika o skorom napada Hrvatske na Srbiju.
Obnovljeni hladni rat
Zaredale su prosvjedne note, te pismo Vlade Srbije predsjedniku Evropske komisije Junckeru. Ovaj je hladno uzvratio pozivom da se vrate "konstruktivnim bilateralnim odnosima". Evropska pučka stranka odgodila je prijem Srpske napredne stranke u svoje članstvo. Evropa, dakle, smiruje tenzije.
Kratkotrajna Vlada HDZ-a i Mosta, sa svojim ministrom povijesnim revizionistom i toleriranjem desnog radikalizma, dala je povoda za reakcije i za zabrinutost. "Prekomjerno granatiranje" koje je uslijedilo rezultat je unutarnjih procjena srpskih vlasti i vlastite agende u evropskoj i regionalnoj politici. Put u Evropsku uniju, koji je neizvjestan a svakako će biti dugotrajan, koristi se za pranje biografija ne samo vodećih ljudi, već i državnih politika proteklog razdoblja.
Srbija je, po tom shvaćanju, samo jedna od država iz proteklog nesretnog rata, nikako njegov pokretač. Promjenjeni svjetski i regionalni odnosi, igranje na kartu Rusije, ili Turske, koriste se za nekakvu posebnu poziciju na budućoj evropskoj karti. Na tom putu odnosi s Hrvatskom stalno će se odvijati po cik-cak putanji.
Trenutačno, odnosi su spušteni za još stepenicu niže. Hladni rat je obnovljen.
Srbija je spektakularno uhapsila navodnog hrvatskog špijuna, uz naznaku da bi ih moglo biti još.
Verbalni rat se nastavlja, glasni su političari, glasni su njihovi medijski megafoni, jezik im je sve prizemniji, uličarski, argumenti sve histeričniji. Ali nekako na široj javnoj pozornici nema odjeka, za sada. Kao da su neodgovorni političari pročitani.
Kolega Teofil Pančić zapitao se na ovim stranicama, u tekstu Džejms Bond iz Ugrinovaca, kakvi su to špijuni među nama. "Onakvi su kakav je i sam taj rat, a ovaj je takav kakvi su mu protagonisti".
Dodali bismo – a takvi su i političari.
Facebook Forum