(Komentar *)
Janica Kostelić, možda najveće sportsko ime Hrvatske, nedavno je brutalno izvrijeđana u Supetru na otoku Braču. Bila je na službenom putu kao državna tajnica za sport.
Nekoliko dana ranije, također na Braču, ali ovaj put u Bolu, s leđa je napadnut Zdravko Mamić, notorni alfa i omega hrvatskog nogometa, i bačen u more. To je bio treći ili četvrti put da je fizički napadnut.
Prije neki dan Državno je odvjetništvo podiglo kaznenu prijavu protiv Luke Modrića, najslavnijeg hrvatskog nogometaša, zbog krivokletstva. Porekao je raniji iskaz po kojemu se spomenutog Mamića teretilo za milijunske prevare u nogometnim transferima. Potvrdi li se optužnica, prijeti mu zatvor.
Vrhunski sport i njegovi protagonisti već jako dugo obitavaju u crnim kronikama. Bilo je u proteklih 25 godina i mrtvih i ranjenih, ustrijeljenih mešetara u uličnim obračunima, bilo je masovnih nereda velikih razmjera, kazni svjetskih sportskih asocijacija koje se mjere milijunima eura.
Svjedočili smo i da su isti protagonisti, stalni gosti crnih kronika, istodobno i gosti predsjedničkih aviona i rođendanskih proslava, sudionici i donatori predizbornih kampanja stranke na vlasti. I vlasnici brojnih tvrtki, uključivši i medijske, bogataši s carstvima impozantnim i za mnogo veće zemlje.
Moć i novac odavno su spojili sport i politiku u neraskidivo klupko. Politička manipulacija, korupcija, navijački ispadi – sve je to dio iste priče. Eksplozivni naboj cijeloj priči daju navijačke skupine, ponajprije one nogometne u Zagrebu i Splitu.
Ekstremne navijačke skupine, najprije su podsticane kao oblik pritiska na strukture koje ''naši'' trebaju osvojiti, potom tolerirane kada su počeli prvi veliki neredi još prije dvadesetak godina, jer su opet navijali za ''naše'', a kada su ''naši'' zagadili sve živo, pa i sport, navijači su se osjetili izigranima. Sada se osamostaljuju i više nisu pod kontrolom, posežu za oružjem koje im je ranije opraštano ili barem tolerirano – vulgarnošću i nasiljem.
Zamršeno klupko teško se odmotava jer bi njegovo odmotavanje dovelo do srca vlasti.
Napad na Janicu Kostelić razotkrio je svu hipokriziju stanja u sportu i u društvu.
Hrvatska sportska ikona uživa nepodijeljeni ugled u javnosti, kako zbog iznimnih sportskih rezultata, tako i zbog neokaljanog sportskog i ljudskog digniteta. Angažiravši se u politici, k tome skromne školske naobrazbe i bez ikakvog ranijeg iskustva u javnom životu, riskirala je dio svoga prestiža. Ona je sada legitimna meta (i) javnih kritika i osporavanja.
To, razumije se, ne podrazumijeva i napad na njezinu osobu. Reakcije na vrijeđanje Janice Kostelić beziznimno su osuđujuće. Promptno djelovanje policije i privođenje bjesomučnih navijača, uz munjevito izrečene zatvorske kazne počiniteljima, izazvalo je, međutim, i reakcije koje su ukazivale na dublje korijene divljaštva. Također legitimno u demokratskom društvu. Ukazivalo se na dugogodišnje toleriranje sličnih pa i težih ispada, na sustavno žmirenje pravne države na ozbiljne ekscese na stadionima, na korupciju u nogometnoj i sudačkoj organizaciji, na pupčanu vezu svih HDZ-eovih vlasti s nogometnom mafijom, itd.
Vlast je oštro odbila takvo problematiziranje, napadajući oporbu i sve koji su se usudili postaviti neka pitanja. Premijer Plenković poslužio se prizemnim izvrtanjem teza, imputirajući oporbi osporavanje Janice Kostelić i njezinog sportskog habitusa, banaliziranje i bagateliziranje napada, a priprijetio je i da ''neće dopustiti'' takvo ponašanje. Tako reagira ili bahata vlast ili nečista savjest. Kada je u pitanju stanje u sportu, kod HDZ-a je na djelu i jedno i drugo.
Zakon o sportu koji je pokušao na evropski način riješiti barem dio problema donesen je još 2015. godine. Sportski savezi i udruge bile su obavezne u roku od šest mjeseci uskladiti svoje dokumente sa zakonom. Hrvatski nogometni savez to je odbio učiniti. U njegovom glavnom tijelu, od 17 članova jedanaest su istaknuti dužnosnici HDZ-a. Nikome se ništa nije dogodilo.
To je bila točka iza koje su navijačke skupine, osobito one u Dalmaciji, okupljene oko Hajduka, krenule u bespoštedni rat bez povratka. Smatraju da su legitimna sredstva iscrpljena, te da sa ''Zagrebom'' nema više dogovora. Ekscesi su postajali sve nasilniji, a pribjegavanje fašističkom znakovlju i metodama udaljilo je mnoge obične građane koji inače dijele njihovo nezadovoljstvo.
Navijačka skupina Torcida postala je, kako to kaže iskusni istraživač toga fenomena, sociolog Dražen Lalić, ''uz Katoličku crkvu, najsnažnija organizacija civilnog društva u Dalmaciji''. Torcida u Splitu može bas sve – kada odluči da će se navijati fino, uljudno i veselo – tako i biva. Split tada pruža prekrasnu sliku razigranog mediteranskog bisera. Kada odluči da se ruši – ruši se. Organizirane poput paramilitarnih skupina, takve formacije izmiču kontroli.
Upravo je Janica Kostelić kao državna tajnica za sport malo prije napada izdala nalog o obaveznoj primjeni Zakona o sportu. Hrvatski nogometni savez to je ovaj put prihvatio, uz napomenu da će se žaliti Ustavnom sudu. Ali već je bilo kasno. Navijači Janicu Kostelić doživljavaju kao dio sustava. Sustava koji su odlučili srušiti pod svaku cijenu.
Vlada je odlučila ignorirati sva upozorenja. Povela je politikantski rat s opozicijom i oponentima, neukusno zloupotrebljavaći Janicu Kostelić. Uprljana mafijaška elita nogometnih bosova i dalje je dio establišmenta, nogometni stadioni su poluprazni, što zbog kazni, što zbog bijega navijača. Hrvatska ima najslabiju posjećenost prvoligaških utakmica u EU.
Na jednom transparentu torcidaši su nedavno ispisali stihove iz pjesme Zorice Kondže: ''Od mora ljubavi ostala je samo sol''.
Ta sol prijeti da zapeče cijelu Hrvatsku.
Facebook Forum