Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Nedavno je usred Zagreba, na tržnici Dolac, lider hrvatskih Srba, Milorad Pupovac pogođen ostacima hrane. Počinitelj, osoba iz kruga borilačkih sportova, brzo je uhvaćen i osuđen na simboličnu novčanu kaznu. Izjavio je da mu se Pupovac osobno zamjerio i da napad nije nacionalno, niti politički motiviran. Pupovac kaže da napadača ne poznaje. Prekršajni sud zadovoljio se napadačevim objašnjenjem i odmjerio minimalnu kaznu.
Premijer Andrej Plenković osudio je napad. Predsjednica republike nije. Njezin odgovor na Pupovčevo pismo iz veljače 2016. godine, kada ju je ovaj upozorio na fizičke napade i izljeve mržnje, zapravo je bio okidač legalizacije govora mržnje, pa i akata nasilja u javnom prostoru. Na konkretne primjere napada šefica države, Kolinda Grabar-Kitarović odgovorila je – kritikom napadnutih. ''Ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije'', stajalo je u predsjedničinom javnom odgovoru na privatno pismo.
Bilo je to vrijeme kada je politički lider HDZ-a bio Tomislav Karamarko koji je inaugurirao povijesni revizionizam kao matricu u javnom prostoru, uz podrazumijevajući antisrpski diskurs.
Karamarko je neslavno propao, ali stanje se nije popravilo. Srpsko narodno vijeće dokumentiralo je u 2017. godini 393 verbalna napada ili izljeve mržnje na pripadnike srpske zajednice u Hrvatskoj, te 11 fizičkih napada. Međunarodne asocijacije ozbiljno uzimaju ove podatke, domaće institucije šute. Šefica države odbija i pomisao da postoji neki problem.
Nakon parlamentarnih izbora ujesen 2016. godine Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) opet je dio vladajuće većine. S obzirom na tanku većinu koju Plenković ima, upravo se SDSS spominje, bolje rečeno proziva, kao odlučujući faktor te većine, iako naravno to mogu biti i onih nekoliko nezavisnih zastupnika koji su se priključili vladajućima. Ali Srbi su privlačna meta za gađanje premijera.
Najnovija eskalacija izljeva netrpeljivosti prema Miloradu Pupovcu krenula je nakon zapaljivog govora Aleksandra Vučića u Bačkoj Palanci početkom kolovoza i njegove usporedbe Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom. Nije vrijedilo što je Pupovac otklonio takvu usporedbu. Lov je otvoren. Desničarske stranke, udruge građana i pripadajući mediji utrkivali su se sa sve morbidnijim napadima. Bilo je samo pitanje trenutka kada će uslijediti i fizički napad. To što je on ovaj put izvršen ostacima hrane iskorišteno je za dodatno izrugivanje i ponižavanje.
Milorad Pupovac uporni je zagovaratelj mirne opcije u hrvatsko-srpskim odnosima. Osobno nema ni trunke nacionalističkog, a kamoli ratničkog staža. Intelektualno i po političkoj inteligenciji superioran svojim kamenjarskim kritičarima, postao im je crvena krpa. Izabravši ga za metu, radikalni i profašistički desničari poslali su poruku o neprihvaćanju Srba u političko tkivo Hrvatske. Dvadeset i više godina poslije najnovijeg rata ostacima srpske zajednice u Hrvatskoj poručuje se da im je mjesto u kutu.
To je ujedno i pljuska hrvatskoj državi koja je zakazala u demokratskoj integraciji svih svojih državljana. Pri tome je možda najdeprimantnija činjenica ravnodušnost najšire javnosti. Društvo živi razdoblje neke hibernirane apatije, pasivno promatrajući provale iracionalne mržnje i netrpeljivosti.
Posebna okolnost u najnovijim ispadima je i stalno naglašavana činjenica da Pupovac kao i njegova stranka ne pripadaju u vladajuću većinu. Na tom fonu je i inicijativa za raspisivanje referenduma kojim bi se bitno ograničila parlamentarna zastupljenost manjina. Od iste je vrste i zahtjev s desnice da se otvori rasparava u Saboru o političkom djelovanju Pupovca, te da se raskine koalicija HDZ-a i SDSS-a. Sve su to strelice upućene izravno premijeru Andreju Plenkoviću.
Napad na Pupovca napad je i na Plenkovića. Nakon nedavnog uvodnika Glasa koncila postaje sasvim jasno da je prvi kratkoročni cilj radikalne desnice i tzv. suverenista natjerati Plenkovića na odstupanje. Njegovo, makar mlako i kalkulantsko proeuropejstvo, nepodnošljivo je čuvarima vatre nacionalističke kontrarevolucije.
Plenković je to prepoznao i nije dopustio saborsku raspravu o Pupovcu, osuđujući i napad na njega.
Pri tome ni njemu ni njegovom HDZ-u, ali niti bilo kojoj drugoj parlamentarnoj stranci ne pada ni napamet da doista jednom stavi na dnevni red stvarne probleme Srba u Hrvatskoj.
Napad na njihovog lidera samo je djelić turobne stvarnosti jedne izumiruće zajednice. Hrvatska većina nije se spremna s time suočiti.
Facebook Forum