Hrvatska je za mandatara dobila čovjeka za kojega nitko nije čuo. Politika u Hrvatskoj doživjela je poraz.
Kemičar, financijski i informatički stručnjak Tihomir Orešković predstavljen je kao ugledan biznismen s međunarodnim referencama. Prilikom preuzimanja mandata za sastavljanje Vlade čuli smo nekoliko prigodnih rečenica na do nerazumljivosti lošem hrvatskom jeziku. U Hrvatskoj je živio nepoznat, ali svakako mali broj godina. Mandatar jest osoba solidne profesionalne biografije, ali nije prošao nikakvu političku verifikaciju. Ni izbore, niti se na bilo koji način ikada politički predstavio.
Legitimitet mu je dalo 78 potpisa novoizabranih zastupnika Hrvatskog sabora. Za većinu je potrebno 76 zastupnika.
Dogovor je to HDZ-ove Domoljubne koalicije, čiji je Orešković kandidat kao nestranački stručnjak, te Mosta, koji je inzistirao na takvom rješenju. Predsjednica Republike, kako to nalaže i Ustav, povjerila je Oreškoviću mandat za sastav Vlade. Ako bude potvrđen u Saboru, bit će trinaesti hrvatski premijer.
Tako je završila neviđena farsa koja se pred licem javnosti događala proteklih mjesec i pol dana. Opisivanje toka pregovora, postignutih pa razvrgnutih dogovora, optužbi, mirenja, pa opet optužbi, zauzelo bi cijeli prostor ovoga teksta.
Gledateljica jedne televizijske emisije sudionike tih pregovora najbolje je opisala u svom sms-u: ''Brži od ventilatora''.
Iako je cijeli proces završio ustavno i proceduralno korektno i izbor mandatara je posve legalan, pa i legitiman, sve je to skupa jedan veliki fijasko. A što nije dobro počelo...
Zašto?
Dvije najveće političke koalicije, koje su osvojile više od dvije trećine glasova i mandata u Saboru, prije i poslije izbora istakle su svoje lidere za premijerske kandidate. Nikakvog nestranačkog stručnjaka. Građani su glasali za njih u ogromnoj većini. U pregovaračkom procesu obje su koalicije odustale od tog svog predizbornog obećanja. Prevarile su birače.
Most je pogazio sve što je obećavao u pregovaračkom procesu. Preživio je najlošiji od svih njihovih prijedloga – nestranački premijer stručnjak
Treća grupacija, Most, bila je ta koja je inzistirala na tzv. nestranačkom stručnjaku. Iako imaju svega 15 zastupnika i kontroliraju deset posto Sabora, uspjeli su nametnuti svoju volju. S druge strane, iznevjerili su vlastite birače u ostalim svojim programskim obećanjima – nema koaliranja s dosadašnjim vodećim strankama, osim u tripartitnoj vladi, najprije prihvaćanje brojnih reformi, potom suradnja itd. Most je pogazio sve što je obećavao u pregovaračkom procesu. Preživio je najlošiji od svih njihovih prijedloga – nestranački premijer stručnjak.
Dakle, građani će dobiti premijera kojeg nisu željeli. Ne kao osobu, nego po profilu i stvarnoj političkoj legitimaciji.
Rezultat je to skarednih pregovora gdje se obećavalo sve i svašta, potom kršilo ta obećanja iz dana u dan, prekidalo pa obnavljalo pregovore. Dvije vodeće stranke imale su istovrsne ciljeve: a) biti na vlasti pod svaku cijenu i b) onemogućiti onu drugu. Mostu su dali sve što je tražio, računajući da će ga u budućnosti moći kontrolirati. Tako se u ozbiljnoj politici ne radi.
Iz te borbe pune niskih udarca kao pobjednik je izašao HDZ. Žrtvovao je svog predsjednika kao logičnog premijera.
Most je varljivi i uprljani pobjednik. Izblamirao se u javnosti do krajnjh granica, a tek treba vidjeti kako će se provesti kada ga dohvati HDZ-ova mašinerija.
Je li ova farsa od pregovora bila obična seljačka namještaljka da se prikrije stvarna i izvorna namjera Mosta da koalira s HDZ-om? Ne znamo, ali imamo pravo sumnjati. Inače, u Mostu savez koji su sklopili s HDZ-om zovu ''suradnjom'', iako u vladama nema suradnje, ima samo koaliranja, ali pustimo ih da nauče.
Premijer nestranačka stručna osoba rezultat je pregovaračke iznudice, a ne opredjeljenja i programskog stava najveće stranke.
Utoliko ne može biti govora o potrebi trenutka, teške ekonomske situacije, vađenju zemlje iz krize.
Primjeri koji postoje u Evropi – talijanski i grčki – nikako se ne mogu primijeniti na hrvatsku situaciju. Tamošnje tehnokratske vlade Montija, odnosno Papademosa, nastale su praktički kao diktat EU u situaciji kolapsa nacionalnih financija. Imale su strogo definirane ciljeve i politiku. Bile su kratkotrajne, polu-uspješne - talijanska ili neuspješne – grčka. Hrvatski tehnokratski premijer rezultat je nesposobnosti ovdašnjih političkih elita, a ne opredjeljenja. Njegovu politiku dogovarat će dvije buduće vodeće koalicije, a on bi je trebao provoditi.
Hibrid koji u Evropi ne postoji. Tako vlade naprosto ne funkcioniraju. Pri objašnjavanju kako će to izgledati lider Mosta, Božo Petrov davao je takve nemušte izjave da je bilo neugodno za slušati. Tomislav Karamarko bio je lapidarniji: ''A što znači političko iskustvo u ovakvom trenutku, u ovakvom gospodarstvu?''. Glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić na prvo mjesto buduće Vlade stavlja ''vraćanje dostojanstva braniteljima, obitelji i našoj Crkvi''.
Koja će, dakle, biti funkcija i politika nestranačkog premijera?
Prateći HDZ-eov stil vladanja, a osobito njegovog najnovijeg lidera Karamarka, neodoljivo se nameće paralela s Jaroslawom Kaczynskim. Lider poljske vladajuće stranke nije na najvišim funkcijama, jer se kompromitirao, a stvarni je vladar. U Poljskoj upravo povlači antievropske poteze koji su izazvali reakciju EU i masovne demonstrcije u zemlji. Hoće li i Tomislav Karamarko dobiti ono za što je najosposobljeniji – vladati izvan svjetlosti reflektora? I zaljuljati ipak relativno mirnu zemlju?
Kako će se u toj kakofoniji snaći kanadsko-hrvatski biznismen s amsterdamskom adresom, Tihomir Orešković?
Onog trenutka kada je SDP pogazio jednoglasne zaključke svoga Glavnog odbora o neprihvaćanju trojne koalicije, izgubili su sve. I vlast i kredibilitet
Do sada vladajući SDP i njegov lider Zoran Milanović, koji su svakako evropskije lice Hrvatske od buduće vlasti, proteklih su se tjedana preigrali preko svih granica. Nudili su sve i skakali sebi u usta. Onog trenutka kada su pogazili jednoglasne zaključke svoga Glavnog odbora o neprihvaćanju trojne koalicije, izgubili su sve. I vlast i kredibilitet. Je li vraćanje u igru i prihvaćanje svih, pa i ekscentričnih zahtjeva Mosta, bio zadnji manevar da se onemogući povratak HDZ-a na vlast ili da se Most dovede na čistac i prokaže kao skriveni HDZ-eov igrač, sada je manje važno. Izgubili su. Ne treba ih žaliti.
Treba žaliti građane. Dobili su, kako reče jedan sveučilišni profesor, eksperiment koji Evropa ne poznaje.
