(Komentar *)
Od hrvatske vojne akcije Oluja prošle su 22 godine. Od njezinog ovogodišnjeg obilježavanja nekoliko dana. Život se vratio u normalu. Naslovnice pune druge teme. Trgovinski rat između Hrvatske i susjeda jedan je od njih. Srpska premijerka Ana Brnabić je u novim, znatno povećanim cijenama inspekcijskog nadzora poljoprivrednih proizvoda koje je Hrvatska uvela za susjedne zemlje prepoznala "negativni signal uoči obilježavanja Oluje".
Bizarnost? Politikanstvo? Nesnalaženje? Poruka međunarodnoj zajednici?
Bilo što bilo, Oluja je postala trajni i još uvijek neotklonjen kamen spoticanja u odnosima dviju susjednih zemalja.
Hrvatskoj je ona kruna oslobođenja zemlje nakon četvorogodišnje okupacije više od četvrtine državnog teritorija, desetina tisuća mrtvih, stotina tisuća prognanih i tisuća i tisuća uništenih kuća, proizvodnih pogona, objekata infrastrukture. Za Srbiju to je zločin progona i uništavanja srpskog postojanja u Hrvatskoj koji svoje korijene vuče još iz NDH.
To je postao službeni narativ u obje države, međusobno isključiv i nepomirljiv. Glasovi razuma i kritičkog preispitivanja službenih istina potisnuti su iz mainstreama i ostaju rezervat nevladinih udruga, rijetkih medija i usamljenih pojedinaca.
Hrvatska baštini tuđmanovski nacionalistički ideal države kao zajednice Hrvata. Srbi su sami krivi za svoju sudbinu. Zločini koji su u ime države nad njima učinjeni tretiraju se kao ratna kolaterala, nesretni ali neizbježni. Više ni organizirana ljevica ne preispituje ratne ciljeve Franje Tuđmana u koje je od početka, uz oslobođenje zemlje i uspostavu neovisne države, bio ugrađen i etnički čist teritorij. Po mogućnosti malo veći, ali to s Bosnom i Hercegovinom, eto, nije išlo.
Srbija je svoju inicijalnu odgovornost za ratove 1990-ih odlučila pomesti pod tepih i u prepoznatljivom nacionalističkom diskursu sve što je učinila svela na obranu Srba i srpstva. I u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini, i na Kosovu. Presvlačenje ratnih huškača u mirotvorce, međunarodne okolnosti i novi odnosi snaga pogodovali su zamrzavanju te "istine".
Haški tribunal tek je djelomično izvršio svoju ulogu.
Hrvatska je za vrijeme dugotrajnog pregovaranja za ulazak u Evropsku uniju učinila iskorake u olakšavanju posljedica ratnih trauma Srba u Hrvatskoj. Ustavni i zakonodavni okvir zajamčio je neka nacionalna i ljudska prava. Povratak ljudi i imovine krenuo je, otežano i sporo, ali ipak jest. Kažnjavanje ratnih zločina nad Srbima zakazalo je. Istina, pokrenuto je više tisuća kaznenih postupaka za ubojstva, krađe i uništavanje imovine za vrijeme i nakon Oluje.
Međutim, zločini koji su sudski kvalificirani kao ratni zločini mogu se nabrojati na prste. Pokušaji nevladinih udruga da se to učini dočekuju se s neprijateljstvom, pa i prijetnjama. Jedan je lokalni hadezeovac ovih dana pozvao na strijeljanje aktivista civilnog sektora koji su to zatražili. Ništa mu se nije dogodilo.
Trenutačna hrvatska vlast održava taj u međuvremenu udomaćeni nacionalistički pogled. Istodobno pazeći da se isuviše ne izloži međunarodnim pritiscima. Tako su predstavnici srpske zajednici praktički dio vladajuće većine, ali se niti jednom njihovom specifičnom zahtjevu (još) nije udovoljilo. Daju se verbalna uvjeravanja o poboljšanju odnosa, javno se na najvišoj razini ne potiče netrpeljivost.
S druge strane, tolerira se govor mržnje na mnogo mjesta. Ploča u Jasenovcu s natpisom "Za dom spremni" stoji i dalje. U međuvremenu je osvanula i nova, u Dubrovniku, podržana od HDZ-eovog gradonačelnika. Vlast ignorira sva obilježavanja stradanja Srba iz Drugog svjetskog rata. Antifašizam se sustavno zatire.
Prošlotjedno obilježavanje 22. godišnjice akcije Oluja bilo je u znaku te toplo-hladne politike Andreja Plenkovića. Središnja manifestacija pomaknuta je s kninskih ulica na tvrđavu, uz odabrane sudionike. Tako su izbjegnuti potencijalni nekontrolirani masovni izljevi netrpeljivosti. Neki kažu – to je Vlada učinila da bi sama izbjegla zvižduke, a ne da bi poštedila Srbe.
Dernek s Markom Perkovićem Thompsonom premješten je u Slunj, uz državnu financijsku potporu. Vuk sit i koza cijela. Zna se tko je tu "naš", ali eto ne mora baš bosti oči i ukazati se pred šefovima države, Vlade i Sabora. U prigodnim govorima državni čelnici bili su umjereni. Sporadični ulični bukači pozdrava "Za dom spremni" privedeni su.
Oluja će ostati pobjeda s mrljom. Hrvatska će postati zrela država kada se bude znala nositi s tom činjenicom.
Facebook Forum