Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović se u prvoj ozbiljnoj situaciji pokazala nedoraslom. U izbjegličkoj krizi više je naštetila nego pomogla vlastitoj zemlji. Sadašnji golemi izbjeglički val kompleksni je fenomen s nebrojenim međunarodnim i unutarnjim implikacijama. Od šefa države očekuje se da na unutarnjem planu djeluje kao faktor stabilnosti i okupljanja na općoj demokratskoj platformi, a na vanjskom da čvrsto zastupa poziciju države. Grabar Kitarović nije učinila ni jedno ni drugo.
Na unutarnjem planu postavila se neprijateljski prema Vladi, kritizirajući svaki njezin potez, pa i onda kada je bilo posve jasno da Vlada u izbjegličkoj krizi postupa razumno i da u tome ima podršku javnosti. Formirala je vlastita operativna tijela za izbjegličku situaciju, imenovala čak i ''povjerenika''. Povjerenik, ili starinski rečeno komesar, je osoba s izvršnim ovlastima koje po Ustavu šef države nema. Politički stav joj je otpočetka bio odbijajući a ne uključujući. Izbjeglice u pravilu naziva migrantima i naglasak stavlja na sigurnosnu i ekonomsku prijetnju Hrvatskoj. Vojsku i zatvaranje granica zazivala je još prvog dana. Ukratko, zastupala je pozicije svoje matične stranke – Hrvatske demokratske zajednice. Stranačko svrstavanje nikada nije preporuka za predsjednika.
Članovi Vlade nisu joj ostali dužni. U više navrata došlo je do verbalnih okršaja koji su s obje strane prelazili mjeru dobrog ukusa. Sabor je raspušten, izbori su za manje od mjesec dana. Predizborna kampanja je stvari samo pogoršala, a šefica države našla se u poziciji aktivnog igrača svoje nekadašnje stranke.
U izbornoj kampanji minimum političke korektnosti od šefa države zahtijeva suzdržanost. Kolinda Grabar Kitarović prekršila je i to civilizacijsko pravilo i vrlo brzo istrošila kredit predsjednice svih građana.
Predsjednica Vladu uporno naziva ''tehničkom'' i oduzima joj pravo legitimnog vođenja zemlje. Zaboravlja da je u tom slučaju, na što je već upozoreno, u predizborno vrijeme i ona u svojevrsnoj ''tehničkoj'' poziciji. Ne može bez Sabora promijeniti Ustav ili raspisivati referendume, ukoliko, na primjer, želi izvršne ovlasti, što je, navodno u šali, i najavila. Ne može bez supotpisa premijera donositi uredbe ili uvoditi izvanredne mjere.
U izbornoj kampanji minimum političke korektnosti od šefa države zahtijeva suzdržanost. Kolinda Grabar Kitarović prekršila je i to civilizacijsko pravilo i vrlo brzo istrošila kredit predsjednice svih građana.
Na međunarodnom planu otklon predsjednice Republike od državne politike još je uočljiviji. Sada se već posve otvoreno svrstala uz mađarski, odnosno Orbanov koncept rješavanja izbjegličke krize. Za vrijeme posjeta Mađarskoj branila je mađarsku poziciju nasuprot onoj svoje Vlade, a u Kini je dala intervju američkoj TV mreži CNBC gdje je govorila u ime Hrvatske i Mađarske (!). Na sastanku Višegradske skupine na koji se odazvala kao posebna gošća ponovno je podržala politiku mađarske Vlade, držeći da ona samo štiti schengenske granice EU, a vlastitu Vladu je ukorila da loše kontrolira granice. Još je ranije kritizirala njemačku kancelarku Angelu Merkel zbog izazivanja ''kaosa''.
Kolinda Grabar Kitarović je diplomatkinja od karijere i ne može biti da ne poznaje elementarna pravila ponašanja. Njezin savjetnički tim prepun je bivših najviših dužnosnika HDZ-a.
Ovdje nije riječ samo o predizbornoj kampanji. HDZ najavljuje svoju buduću politiku ukoliko ta stranka dobije predstojeće izbore. Ta politika će biti ideološki zaokret udesno, što je i javno objelodanjeno tzv. antikomunističkim manifestom Tomislava Karamarka i nizom istupa stranačkih čelnika. Najavljuju se čistke, zabrane, obavezna podobna povijest. Egoizam umjesto solidarnosti, zatvaranje umjesto otvorenosti za druge i drugačije, samo su prve i najvidljivije naznake moguće regresije koja prijeti hrvatskom društvu. Naslućujemo i promjene u vanjskopolitičkim prioritetima. Središnja evropska politika otvorenosti se zanemaruje. Prema ponašanju i nekim aktivnostima predsjednice države čini se da se Hrvatska dobrovoljno priprema smjestiti iza neke imaginarne buduće željezne zavjese prema evropskom Istoku. Što znači bijeg s Balkana u neku uspravnicu Baltik-Jadran? Ova inicijativa koja povezuje zemlje udaljene geografski, povijesno, ekonomski i kulturalno nije prošla nikakvu verifikaciju u zemlji, a predsjednica je već promovira. Onima među nama sa sjedinama u kosi neizbježno se nameće slika Churchillovog govora u Fultonu i zazivanje željezne zavjese na liniji Šćećin-Trst.
Predsjednica promovira politiku za koju nije dobila mandat.
Hrvatska predsjednica produkt je stranačkog laboratorija HDZ-a. O tome smo na ovom mjestu pisali otpočetka. Uoči parlamentarnih izbora tražilo se lice prijaznije i prihvatljivije od odbijajućeg i tmurnog lidera stranke Karamarka. I uspjelo. Ali zadatak je ostao isti – osigurati HDZ-u vlast. Makar se ponekad koketiralo i s izvanustavnim rješenjima, makar se destabiliziralo zemlju usred ozbiljne krize kakva je sadašnja izbjeglička.
Kolinda Grabar Kitarović tu svoju ulogu srčano igra.
