Piše: Ines Šaškor
(komentar, mišljenja izrečena u ovom tekstu ne odražavaju nužno stavove RSE)
''Rodna ideologija postoji kao što otprilike postoje i ljudi gušteri Davida Ickea. To je koncept koji su vrlo fundamentalne konzervativne grupe izmislile''. Ovako je civilna aktivistica Sandra Benčić prokomentirala glavni prigovor osporavatelja Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatije kao Istanbulska konvencija.
Ratifikacija te obvezujuće konvencije Vijeća Evrope u Hrvatskoj se odgađa na nepoznato vrijeme. Svojedobno je premijer Andrej Plenković najavio ratifikaciju do konca 2017. godine.
Bauk rodne ideologije, poput prijetećeg strašila, nadvio se nad ratifikacijom. Njime mašu konzervativne civilne udruge, Katolička crkva i cjelokupna politička desnica. Pridružilo se nedavno i Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nakon burne reakcije znanstvene zajednice HAZU je objavila da ne stoji iza objave svojih 13 akademika, već da je riječ o osobnim stajalištima.
Sve je krenulo s najobičnijom – laži. Tvrdilo se rodna ideologija postoji, te da je Konvencija uvodi u pravnu regulativu i nameće nacionalnim zakonodavstvima. Uslijedilo je naricanje nad nacionalnom sudbinom, hrvatskom tradicijom, kulturom i običajima. Nasilje nad ženama ostalo je na margini. U međuvremenu, ubijeno je i prebijeno još mnogo žena. U protekloj godini u Hrvatskoj je ubijeno 20 žena, najviše u proteklih sedam godina. Vladajuća stranka nije u stanju smijeniti niti župana jedne slavonske županije, opetovanog obiteljskog nasilnika.
Rasprava o spolu kao biološkoj kategoriji i rodu kao sociološkom odavno je u svjetskoj znanosti, filozofskoj, sociološkoj i pravnoj teoriji i praksi, raspravljena tema. Pojam roda poznaje još UN-ova Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), i to u svojoj Općoj preporuci iz 1992. godine. Hrvatska je tu konvenciju ratificirala i sukladno njoj donijela i odgovarajuće zakone. Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, donesena u Istanbulu 2011. godine, preuzima upravo tu terminologiju, uobičajenu i usvojenu na razini UN-a.
Hrvatska je u pripremama i izradi Istanbulske konvencije aktivno sudjelovala i podupirala je. Rodno utemeljeno nasilje nad ženama definirano je kao nasilje ''usmjerno na ženu zato što je žena'', te kao ''nasilje koje nerazmjerno pogađa žene'', upravo onako kako stoji i u Konvenciji UN-a. Istina, hrvatsko zakonodavstvo, počevši od Ustava pa dalje, koristi termin ''jednakost spolova'', dok u verificiranim engleskim prijevodima istih dokumenata koristi termin ''gender equality'' (rodna jednakost). Nekadašnje HDZ-eove vlasti tako su doskočile mogućim prigovorima. Bilo kako bilo, i Ustav i zakoni postoje.
Ni o kakvoj novoj ideologiji nije riječ, ni o kakvom udaru na tradiciju i obitelj.
Istanbulska konvencija ima za cilj pravno ujednačiti tretman nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja u zakonodavstvima zemalja potpisnica. Predviđa cijeli niz instrumenata, od prevencije do zaštite i kaznenog sankcioniranja.
Od 47 europskih država članica Vijeća Evrope potpisalo ju je njih 44. Nisu je potpisale Rusija, Azerbajdžan i Armenija. Ratificiralo ju je 27 zemalja, među kojima, iz ovdašnje šire regije, Slovenija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Albanija. Hrvatska je Konvenciju potpisala 2013. godine, ali je tadašnja SDP-eova Vlada nije uputila Saboru na ratifikaciju, navodno zbog financijskih obveza koje iz nje proizlaze. Aktaulni HDZ-eov premijer najavio je ratifikaciju u više navrata, ali još je na čekanju.
Nema nikakve dvojbe da je Vlada, još jednom, ustuknula pred snažnim desničarskim valom. Ono što je u Ustavu i zakonima prolazilo prije 25 godina danas ne prolazi.
U članku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, koji je donesen 2008. godine, za vrijeme HDZ-eove vlade Ive Sanadera, stoji da je svrha zakona zaštita od diskriminacije (i) na osnovi rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
Danas se rodni identitet proglašava rodnom ideologijom. Tome se prisnažili i neki akademici, pokazujući pri tome skromnu obaviještenost o elementarnim činjenicama.
Hrvatsko društvo ne nalazi prave odgovore na izazove konzervativne (kontra)revolucije. Pod moćnim kišobranom Katoličke crkve dovode se u pitanje neporecive znanstvene činjenice i stoljetni napredak. Rasprave o temeljnim načelima evolucije, o gmazovima, o zemlji kao ravnoj ploči, o ''štetnosti'' cijepljenja vode se kao legitimne. Sve nalikuje na scene iz (loših) SF filmova. Osobito je na udaru pokušaj sveobuhvatne školske reforme, tzv. kurikulum. Ozbiljna crkvena tijela protive se navodnoj prevlasti informatike u obrazovanju. Namjera da se arbitrira u povijesti, filozofiji, sociologiji i svim društvenim znanostima iskazuje se na svakom koraku.
Jedna od najgorljivijih protivnica Istanbulske konvencije, čelnica konzervativne udruge U ime obitelji, Željka Markić, inače po obrazovanju liječnica, sasvim jasno pokazuje pravi cilj cijele operacije odbijanja: "Istanbulska konvencija ide ruku pod ruku s Jokić-Divjak indoktriniranom reformom hrvatskog odgoja i obrazovanja. Ratifikacijom Istanbulske konvencije postavlja se pravni okvir za obavezno uvođenje, nametanje rodne ideologije i svega što je prati u obrazovnom i pravnom sustavu RH".
Desničarska, ovaj put doista ideologija, kao arbitar u svjetonazorskim pitanjima postavlja se kao mjera svih stvari u suvremenom hrvatskom društvu. Vladi se šalje jasna poruka, jer riječ je o reprezentatu njezinog izbornog tijela.
Žene i obitelji su ovdje tek kolaterala. Drama tisuća i tisuća žena izloženih nasilju, vjerske fundamentaliste ioanko nikada nije zanimala.
Facebook Forum