Kandidature su predane, četvoro je potvrđenih kandidata. Završnica predsjedničke utrke u Hrvatskoj može početi. Na sreću, bit će izuzetno kratka, niti dvadesetak dana. Tu su i božićni blagdani, pa je za pretpostaviti da će nas kandidati ostaviti koji dan na miru. Ono što su do sada pokazali ne ulijeva nadu da će građani biti naročito obogaćeni novim idejama, vizijama, ili barem sadržajnom konfrontacijom različitih programa.
Sadašnji predsjednik Ivo Josipović u velikoj je prednosti. I po anketama i po realnoj političkoj težini. Ostalo troje kandidata – Kolinda Grabar Kitarović, Milan Kujundžić i Ivan Sinčić objektivno mu nisu dorasli. Ni po intelektualnom kapacitetu, ni po liderskom profilu, niti po političkim vještinama. Naravno da u politici sposobnost nije garancija uspjeha, ali u konkretnom slučaju razlika je toliko velika, da će, kako se čini, presuditi.
Paradoks predstojećih izbora je u tome što predsjednik Josipović svoj prvi mandat i nije bog zna kako iskoristio, a nema dostojnog protivnika. Politika je naprosto kolabirala. U zemlji se kriza pogoršava, negativni trendovi su sve dublji, za očekivati je bilo da će sve prštati od protukandidata i novih lica s najavama bitnih promjena. To se nije dogodilo. Josipović koji je proistekao iz aktualne vladajuće koalicije nije iskoristio sve mogućnosti da pokuša utjecati na promjenu lošeg stanja. Odlučniji je bio u obrani svoga mandata, kada ga se napadalo, nego u zaštiti slabijih i u promicanju ''nove pravednosti'', što je u prvoj kampanji obećavao. Ipak, opći dojam stabilnog i umjerenog političara je sačuvao, što mu je glavna prednost i u pokušaju osvajanja drugog mandata.
I takav, s mršavim rezultatom, često kalkulant i pretjerano oprezan, Josipović prema suparnicima nalikuje na državničkog diva.
Kujundžić i Sinčić su bez realnih izgleda za drugi krug. Radikalni desničar Kujundžić u komotnoj je poziciji trećeg izazivača i može govoriti što hoće bez ozbiljnijih posljedica. Nacionalno nabijena populistička retorika, puna ''pravedničkog'' gnjeva, glavno mu je oružje. On za sada ima 10 posto pristaša, ili nešto više, ali u svakom slučaju nedovoljno. Aktivist nevladine udruge ''Živi zid'' Sinčić, javnosti gotovo nepoznat i od glavnih medija marginaliziran, računa na nezadovoljnike tranzicijom, globalizacijom i sveopćom privatizacijom javnih dobara. Takvih je mnogo, ali rijetko je tko od njih čuo za Sinčića.
HDZ-eova kandidatkinja Grabar Kitarović, jedina prava konkurentica Josipoviću, je u velikim problemima. Osobni liderski potencijal joj je skroman, a pretkampanja loša. Pokazalo se da nije lako iznjedriti kandidata koji će, barem po dojmu, biti kao nešto širi od profila stranke koja je predlaže. HDZ pod Tomislavom Karamarkom pozicionira se čvrsto nacionalistički i desničarski, Grabar Kitarović izbjegava takvu retoriku. Zato na desnici jača Kujundžić, a u centru i na ljevici nije pridobila praktički nikoga.
Kaotični gafovi koji su prestizali jedan drugog učinili su od Kolinde Grabar Kitarović ne osobito ozbiljnu kandidatkinju.
HDZ-eova kandidatkinja Grabar Kitarović, jedina prava konkurentica Josipoviću, je u velikim problemima. Osobni liderski potencijal joj je skroman, a pretkampanja loša.
Najavila je rehabilitaciju generala koji su umirovljeni 2000-te godine jer su se upustili u političko djelovanje. Među njma ima osuđenih zločinaca, redikulastih nasilnika, ima i onih koji više nisu uz HDZ. Osim što je politički i moralno upitna inicijativa, doživjela je i fijasko kod nekih potencijalno ''rehabilitiranih''. Potom je petljala, sve do neistinitih izjava, oko svog radnog statusa u NATO-u, te zatajila vlastiti potpis na angažiranju savjetnika Dejana Jovića. Prvi televizijski intervju dala je novinaru, osuđenom dileru i osobi povezanoj s obavještajnim podzemljem, onom istom koji je nedavno ugostio Vojislava Šešelja i dopustio mu da oca predsjednika Josipovića prokaže (lažno, treba li reći) kao ubojicu širokobrijeških fratara. U idućem TV intervjuu za više pitanja, posve standardnih, izjavila je da su ''vrlo teška'' i izbjegla odgovore. Dala je i intervju ultradesničarskom Hrvatskom tjedniku, novinamaminorne naklade. Primila je iz ruku kninske gradonačelnice navodnu zastavu sa kninske tvrđave, pa kada je nastupila pobuna, zastava je proglašena suvenirom. Kampanju je počela u Vukovaru, na nogometnoj utakmici, uputivši početni udarac s notornim predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza Davorom Šukerom, čiju smjenu ovih dana traže tisuće navijača. Druga mračna nogometna figura, rasist i nasilnik, Zdravko Mamić, spreman je, kako kaže, volontirati u njezinoj kampanji i jedan je od financijskih donatora. I to u trenutku kada su mu društvene akcije konačno u silaznoj putanji. Donator je i Josip Klemm, bivši policajac i aktualni zaštitar, organizator braniteljskih demonstracija protv aktualne vlasti, inače osumnjičenik za financijske malverzacije.
Kolinda Grabar Kitarović najavila je i kastraciju registriranih pedofila, ali nakon podsmijeha s kojim je dočekana više ovu inicijativu ne spominje.
Ukratko – gaf do gafa. A predsjednički program? Nije vrijedno spomena, nitko ništa ne bi mogao citirati a da ne posegne za arhivom.
Prije 22 godine na prvim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj kandidati su bili: Franjo Tuđman, Dražen Budiša, Savka Dabčević-Kučar, Dobroslav Paraga, Silvije Degen, Marko Veselica, Ivan Cesar, Antun Vujić. Pet godina kasnije, uz Tuđmana, kandidati su bili još i Zdravko Tomac i Vlado Gotovac. 2000-te godine bilo je 9 kandidata, među ostalima Stipe Mesić, Dražen Budiša, Mate Granić; 2005 rekordnih 13 – s Mesićem se neuspješno ogledala HDZ-eova kandidatkinja Jadranka Kosor. Na posljednjim izborima, 2010. godine bilo je 12 pretendenata – Ivo Josipović, Milan Bandić, Andrija Hebrang, Nadan Vidošević i dr. (redosljede u svim navedenim primjerima navodim po broju osvojenih glasova).
Navedeni predsjednički kandidati bili su u hrvatskim prilikama značajne političke ličnosti. Ne ulazeći ovom prigodom u njihove profile i političku orijentaciju, riječ je o osobama o kojima prosječni građani Hrvatske nešto znaju, koji su ostavili nekakvog traga. Djelovali su, imali svoje pristaše. Neki su bili uspješniji, neki manje, ali nisu bili anonimusi.
Za izbore zakazane za 28. prosinca 2014. karakterističan je ne samo mali interes. Važnija od brojke je činjenica da, osim donekle Josipovića, niti jedan kandidat u dosadašnjem političkom životu ništa značajno nije učinio, pokrenuo, nije se istaknuo ni po čemu.
HDZ-u bi osvajanje Pantovčaka godinu dana prije parlamentarnih izbora bio značajan vjetar u leđa i za preuzimanje Banskih dvora.
S Josipovićevim drugim mandatom ta utrka ostaje posve otvorena.
