Hrvatska je već dva tjedna u Evropskoj uniji. Život teče uobičajeno, za građane se ništa značajno nije promijenilo. Za sada. Tek se naziru promjene do kojih će sigurno doći. Ali kakve će one biti, što se može očekivati, kako će se odraziti na sadašnju i buduće generacije?
Cijeli svoj profesionalni vijek u Uniji će proživjeti današnji mladi. Kako ulaze, s kojim stavovima i očekivanjima, u kakvom socioekonomskom položaju?
Nekako u predvečerje ulaska u EU objavljeni su rezultati istraživanja ''Mladi u vremenu krize'' što ga je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, u suradnji s njemačkom Zakladom Friedrich Ebert. Institut je već niz desetljeća pouzdano kredibilna adresa kada je riječ o sličnim istraživanjima.
Istraživanje pokazuje da će mlada generacija imati nižu kvalitetu života nego njihovi roditelji. Bit će siromašniji, teže će nalaziti posao, lošije će se obrazovati, teže će savladavati društvenu ljestvicu i prelaziti iz jedne socijalne kategorije u drugu. Pojava nezabilježena od kada se rade suvremena istraživanja.
Ovaj rezultat korespondira i sa suvremenim evropskim istraživanjima. Za utjehu, u odgovoru na pitanje o vlastitoj budućnosti, ti isti mladi s visokih 77 posto uvjereni su u pozitivnu osobnu perspektivu. U dobru ekonomsku budućnost vjeruje 52 posto ispitanih. Privilegija je mladosti da bude optimistična.
Istraživači, na čelu s dr. Vlastom Ilišin, razloge slabljenja perspektive mladih vide u tranziciji, ratu, produljenoj globalnoj krizi.
''U Hrvatskoj je trećina stanovništva mlađa od 30 godina i ne poznaje ništa drugo nego postsocijalističku prijelaznu fazu, koju je 1990-tih obilježavala velika nestabilnost i nesigurnost. Ne samo što je od neovisnosti do 1995. vladao rat, nego je promjena sustava dovela do povećanja društvenih razlika, nove nejednakosti šansi i osobito velike ekonomske nesigurnosti. Restrukturiranje privrede i obuhvatnu privatizaciju pratila je tvrdokorna nezaposlenost i sve veća socijalna marginalizacija'', stoji u uvodnu studije.
Nezaposlenost mladih u u Hrvatskoj, kao uostalom i u EU, dvostruko je veća nego u ukupnoj populaciji. U Uniji je nezaposlenost 12 posto, među mladima 24 posto. U Hrvatskoj, 46 posto mladih je nezaposleno, a od onih koji rade čak 40 posto ne radi u struci. Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj je, prema posljednjem izvještaju Eurostata (Statističkog ureda EU) treća među članicama Unije, odmah poslije Grčke i Španjolske.
Zbog dugotrajnosti, a mnogi tvrde i zbog prirode krize, posljedice su sve dublje, neizvjesnost veća. Današnje generacije mladih koje već desetljeće i više ne nalaze posla, ako do oporavka i dođe, bit će već prestare za profesionalni a time i socijalni napredak. Nema više govora o društvu jednakih mogućnosti. Ogroman je porast socijalnih razlika i klasne raslojenosti. Vlasta Ilišin upozorava i na evropske trendove i strahovanja: ''Najporaznije je to što su te klase sve nepropusnije i sve su manje šanse da će dijete preći u višu klasu, jer za dobar start treba sve više''.
Na takvo socioekonomsko okruženje mladi u Hrvatskoj reagiraju povlačenjem u privatnost, snažnijom orijenatcijom na obitelj, retradicionalizacijom, otporom prema društvenom i političkom angažmanu.
Najveći broj mladih živi u obitelji s roditeljima, i to iz ekonomskih razloga. Relativno su dobro situirani, obitelj posjeduje stan, automobil, internet, ali roditeljske zalihe kopne.
Orijentirani su pragmatično, teže prilagodbi sa zahtjevima okoline, najvažniji su im osobni životni ciljevi, a oslonac obitelj i uski krug. Radije bi se zaposlili u javnom nego u privatnom sektoru. Nisu skloni socijalnoj mobilnosti, preseljenju zbog posla, niti dodatnom školovanju. Dvije trećine mladih ne želi se preseliti zbog posla. Niska je uključenost u volonterski rad, svega oko 7 posto.
Izrazita je distanciranost od političkog i javnog života, kao i izostanak participacije u političkom djelovanju. Ne vjeruju institucijama, ne očekuju da će im poboljšati životne šanse. Niti jedna ne uživa podršku više od polovice mladih. Najveću podršku uživa policija, s 47 posto prihvaćenosti kod mladih., te sudstvo s 35 posto. Najnižu potporu imaju Sabor (21 %), Vlada (20%) i političke stranke (17%).
Zainteresiranost za politička zbivanja je niska, od 18 posto za svjetska do 35 posto za domaća.
U političke prioritete društva mladi na prvo mjesto stavljaju smanjenje nezaposlenosti, te borbu protiv korupcije i ekonomski razvoj. Nisko na razini prioriteta su: kažnjavanje ratnih zločina, integracija manjina u Hrvatskoj, te položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, a najniže duhovna obnova.
Mladi iskazuju visoku religioznost, oko 90 posto. Istodobno, prihvaćanje vjerskih dogmi i prakticiranje vjerskih obreda je znatno niže. U boga vjeruje 78,7 posto ispitanih, a ostale temeljne dogme prihvaća od 55 do 62 posto. Vjerske blagdane slavi 81%, dok redovito aktivno sudjelovanje na misama, molitvama, ispovjedima i hodočašćima prakticira između 8 i 35 posto mladih.
Etnička distanca je visoko zastupljena. Mladi u Hrvatskoj u potpunosti prihvaćaju samo Hrvate. Veoma malu, ali ipak distancu osjećaju prema Nijemcima, Amerikancima, Talijanima i Mađarima, potom nešto veću prema Bošnjacima, Makedoncima, Slovencima, Crnogorcima i Srbima. Najveća je distanca prema Albancima i Romima.
Za susjede bi mladi u Hrvatskoj najradije imali obitelj iz BiH, SAD i Zapadne Evrope. Slijede obitelji iz Istočne Evrope i Kine, a poslije njih su ostali narodi Balkana i Romi.
Tolerancija prema homoseksualcima lagano raste, u odnosu na ranija istraživanja. Sada su otprilike na trećine razdijejeljeni prihvaćanje - neodređenost – neprihvaćanje (32-32-36 posto).
Čak za 44 posto mladih je važno da im je životni partner iste vjere.
Današnji mladi u Hrvatskoj redovito ili povremeno piju i ne vide da je to društveni problem (oko 75 posto). Pušenje lagano opada, pušača je oko 30 posto. Skloni su rizičnom seksualnom ponašanju, rano stupaju u seksualne odnose i promiskuitetni su, a slabo poznaju spolnost . Kontracepcijskim sredstvima redovito se koristi 34 posto mladih, nikada 20 posto. Ne propagiraju seksualno suzdržavanje. Pobačaj bi zabranilo ili ograničilo 40 posto mladih.
Ovi podaci govore o stanovitoj vrijednosnoj zbrci koja vlada među mladima. Istraživači upozoravaju na potrebu sistematskog obrazovanja o spolnosti i drugim općim vrednotama.
U proteklom je razdoblju nagla retradicionalizacija i agresivno djelovanje Crkve ostavilo traga. Ono se ogleda u stasavanju nesigurnih i za suvremeni život neosposobljenih mladih ljudi.
Jedno je sigurno. Mladi će jednom preuzeti društvo i institucije koje sada ne poznaju, niti ih zanimaju. Kako će se snaći?
Cijeli svoj profesionalni vijek u Uniji će proživjeti današnji mladi. Kako ulaze, s kojim stavovima i očekivanjima, u kakvom socioekonomskom položaju?
Nekako u predvečerje ulaska u EU objavljeni su rezultati istraživanja ''Mladi u vremenu krize'' što ga je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, u suradnji s njemačkom Zakladom Friedrich Ebert. Institut je već niz desetljeća pouzdano kredibilna adresa kada je riječ o sličnim istraživanjima.
Istraživanje pokazuje da će mlada generacija imati nižu kvalitetu života nego njihovi roditelji. Bit će siromašniji, teže će nalaziti posao, lošije će se obrazovati, teže će savladavati društvenu ljestvicu i prelaziti iz jedne socijalne kategorije u drugu. Pojava nezabilježena od kada se rade suvremena istraživanja.
Ovaj rezultat korespondira i sa suvremenim evropskim istraživanjima. Za utjehu, u odgovoru na pitanje o vlastitoj budućnosti, ti isti mladi s visokih 77 posto uvjereni su u pozitivnu osobnu perspektivu. U dobru ekonomsku budućnost vjeruje 52 posto ispitanih. Privilegija je mladosti da bude optimistična.
Istraživači, na čelu s dr. Vlastom Ilišin, razloge slabljenja perspektive mladih vide u tranziciji, ratu, produljenoj globalnoj krizi.
''U Hrvatskoj je trećina stanovništva mlađa od 30 godina i ne poznaje ništa drugo nego postsocijalističku prijelaznu fazu, koju je 1990-tih obilježavala velika nestabilnost i nesigurnost. Ne samo što je od neovisnosti do 1995. vladao rat, nego je promjena sustava dovela do povećanja društvenih razlika, nove nejednakosti šansi i osobito velike ekonomske nesigurnosti. Restrukturiranje privrede i obuhvatnu privatizaciju pratila je tvrdokorna nezaposlenost i sve veća socijalna marginalizacija'', stoji u uvodnu studije.
Nezaposlenost mladih u u Hrvatskoj, kao uostalom i u EU, dvostruko je veća nego u ukupnoj populaciji. U Uniji je nezaposlenost 12 posto, među mladima 24 posto. U Hrvatskoj, 46 posto mladih je nezaposleno, a od onih koji rade čak 40 posto ne radi u struci. Nezaposlenost mladih u Hrvatskoj je, prema posljednjem izvještaju Eurostata (Statističkog ureda EU) treća među članicama Unije, odmah poslije Grčke i Španjolske.
Zbog dugotrajnosti, a mnogi tvrde i zbog prirode krize, posljedice su sve dublje, neizvjesnost veća. Današnje generacije mladih koje već desetljeće i više ne nalaze posla, ako do oporavka i dođe, bit će već prestare za profesionalni a time i socijalni napredak. Nema više govora o društvu jednakih mogućnosti. Ogroman je porast socijalnih razlika i klasne raslojenosti. Vlasta Ilišin upozorava i na evropske trendove i strahovanja: ''Najporaznije je to što su te klase sve nepropusnije i sve su manje šanse da će dijete preći u višu klasu, jer za dobar start treba sve više''.
Na takvo socioekonomsko okruženje mladi u Hrvatskoj reagiraju povlačenjem u privatnost, snažnijom orijenatcijom na obitelj, retradicionalizacijom, otporom prema društvenom i političkom angažmanu.
Najveći broj mladih živi u obitelji s roditeljima, i to iz ekonomskih razloga. Relativno su dobro situirani, obitelj posjeduje stan, automobil, internet, ali roditeljske zalihe kopne.
Orijentirani su pragmatično, teže prilagodbi sa zahtjevima okoline, najvažniji su im osobni životni ciljevi, a oslonac obitelj i uski krug. Radije bi se zaposlili u javnom nego u privatnom sektoru. Nisu skloni socijalnoj mobilnosti, preseljenju zbog posla, niti dodatnom školovanju. Dvije trećine mladih ne želi se preseliti zbog posla. Niska je uključenost u volonterski rad, svega oko 7 posto.
Izrazita je distanciranost od političkog i javnog života, kao i izostanak participacije u političkom djelovanju. Ne vjeruju institucijama, ne očekuju da će im poboljšati životne šanse. Niti jedna ne uživa podršku više od polovice mladih. Najveću podršku uživa policija, s 47 posto prihvaćenosti kod mladih., te sudstvo s 35 posto. Najnižu potporu imaju Sabor (21 %), Vlada (20%) i političke stranke (17%).
Zainteresiranost za politička zbivanja je niska, od 18 posto za svjetska do 35 posto za domaća.
U političke prioritete društva mladi na prvo mjesto stavljaju smanjenje nezaposlenosti, te borbu protiv korupcije i ekonomski razvoj. Nisko na razini prioriteta su: kažnjavanje ratnih zločina, integracija manjina u Hrvatskoj, te položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini, a najniže duhovna obnova.
Mladi iskazuju visoku religioznost, oko 90 posto. Istodobno, prihvaćanje vjerskih dogmi i prakticiranje vjerskih obreda je znatno niže. U boga vjeruje 78,7 posto ispitanih, a ostale temeljne dogme prihvaća od 55 do 62 posto. Vjerske blagdane slavi 81%, dok redovito aktivno sudjelovanje na misama, molitvama, ispovjedima i hodočašćima prakticira između 8 i 35 posto mladih.
Etnička distanca je visoko zastupljena. Mladi u Hrvatskoj u potpunosti prihvaćaju samo Hrvate. Veoma malu, ali ipak distancu osjećaju prema Nijemcima, Amerikancima, Talijanima i Mađarima, potom nešto veću prema Bošnjacima, Makedoncima, Slovencima, Crnogorcima i Srbima. Najveća je distanca prema Albancima i Romima.
Za susjede bi mladi u Hrvatskoj najradije imali obitelj iz BiH, SAD i Zapadne Evrope. Slijede obitelji iz Istočne Evrope i Kine, a poslije njih su ostali narodi Balkana i Romi.
Tolerancija prema homoseksualcima lagano raste, u odnosu na ranija istraživanja. Sada su otprilike na trećine razdijejeljeni prihvaćanje - neodređenost – neprihvaćanje (32-32-36 posto).
Čak za 44 posto mladih je važno da im je životni partner iste vjere.
Današnji mladi u Hrvatskoj redovito ili povremeno piju i ne vide da je to društveni problem (oko 75 posto). Pušenje lagano opada, pušača je oko 30 posto. Skloni su rizičnom seksualnom ponašanju, rano stupaju u seksualne odnose i promiskuitetni su, a slabo poznaju spolnost . Kontracepcijskim sredstvima redovito se koristi 34 posto mladih, nikada 20 posto. Ne propagiraju seksualno suzdržavanje. Pobačaj bi zabranilo ili ograničilo 40 posto mladih.
Ovi podaci govore o stanovitoj vrijednosnoj zbrci koja vlada među mladima. Istraživači upozoravaju na potrebu sistematskog obrazovanja o spolnosti i drugim općim vrednotama.
U proteklom je razdoblju nagla retradicionalizacija i agresivno djelovanje Crkve ostavilo traga. Ono se ogleda u stasavanju nesigurnih i za suvremeni život neosposobljenih mladih ljudi.
Jedno je sigurno. Mladi će jednom preuzeti društvo i institucije koje sada ne poznaju, niti ih zanimaju. Kako će se snaći?
