(Komentar*)
Nakon burnih desetak dana krize vlasti vodeća hrvatska stranka, Hrvatska demokratska zajednica, povela je s 3:0. Uspjela je obraniti ministra financija od opoziva, riješila se koalicijskih ministara, svoga čovjeka dovela je na čelo Sabora. Po prvi puta od vremena Franje Tuđmana HDZ samostalno vlada i drži sve tri najvažnije funkcije u zemlji – predsjedništvo republike, parlamenta i vlade.
Na prvi pogled – idila. Andrej Plenković postigao je u nekoliko mjeseci više nego svi ostali posttuđmanovski lideri HDZ-a.
Pa ipak, prvo istraživanje javnog mnijenja nakon toga pokazuje da je Plenković najnepopularniji političar u zemlji (istodobno je i dalje i najpozitivniji), da rejting HDZ-a i šefice države pada, te da 76 posto građana smatra kako Hrvatska ide u krivom smjeru.
Što se događa?
Događa se Agrokor i događa se parlamentarna muljaža. Građani su više instinktom nego na osnovu javno dostupnih informacija shvatili da je priča s Agrokorom mutna i da državna kontrola štete na koncu može donijeti štetu upravo njima, poreznim obveznicima. Čvrsta veza politike i privilegiranih tajkuna ne raščišćava se već se prikriva. Ostanak u Vladi ministra financija koji je bio izvršni direktor u Agrokoru kada se kriza već nazirala ne podržava 60 posto građana.
Plenković se odlučio upravo na taj potez. Stao je u potpunosti iza ministra Zdravka Marića. Jasno je da niti jedan premijer ne može podnositi da mu opozicija postavlja ili ruši ministre, ali postoje načini kako to izbjeći. Plenković je procijenio da mu je to pogodan trenutak da se riješi napornog koalicijskog partnera, Mosta, koji se priključio zahtjevima za smjenom Marića. Pa je smijenio sve Mostove ministre.
Tu je započela muljaža. U manevru koji ustavno i zakonski nije reguliran otjerao je ministre s funkcija, a da nisu razriješeni u parlamentu. Postavio je državne tajnike iz svoje stranke na njihova mjesta i odložio saborsko izjašnjavanje o novim ministrima. Dok ne osigura većinu. Tom kancelarskom gestom Plenković se ozbiljno poigrao zlatnim demokratskim standardom po kojemu parlamenti ministre izabiru i razrješavaju.
Iz tog autokratskog čina uslijedilo je sve ostalo – smjena predsjednika Sabora, odgoda saborske sjednice do iza lokalnih izbora, netransparentno prikupljanje glasova u Saboru. Zavladao je cirkus. Zastupnici koji su donijeli prevagu Plenkoviću svi odreda demonstrirali su političku i moralnu nevjerodostojnost. Mijenjali su odluke preko noći, jednom su potpisali za opoziv Marića pa onda glasali suprotno, jednom su se busali u prsa kako neće sudjelovati u ratu ''između desne i lijeve Udbe'', pa se onda, uz prigodne prijetnje medijima, odlučili za, po njihovom, ''desnu Udbu'', odnosno HDZ.
Ili su postavljali uvjete HDZ-u (i dobili Plenkovićev potpis) koji će birače koštati milijarde. Neki od njih su i pod istragom zbog korupcije, neki su trebali izgubiti zastupnički mandat, ali to HDZ smicalicama s kvorumom nije dopustio. Sve u svemu, žalosna družina svrstala se uz HDZ u toku prošlotjedne parlamentarne krize.
HDZ je, dakle, pobijedio u prvom dijelu ove trakavice. Mučno, uz brojna pitanja i političke repove koji su ostali, ali je pobijedio. Slijedi najvažniji dio – izglasavanje povjerenja novim ministrima što će se dogoditi za oko mjesec dana, nakon lokalnih izbora.
Tek tada će nastupiti pravo političko odmjeravanje snaga. Jer sve do sada viđeno bilo je u funkciji izbacivanja iz igre Mosta, neželjenog koalicijskog partnera, za kojim nitko u Saboru suviše ne žali. Skupina amaterskih lokalnih političara pokazala se nevještom za igru na velikoj pozornici, pa i nesposobnom za artikuliranje ozbiljne državne politike.
Ono što njihovu pojavu čini značajnom u hrvatskoj političkoj zbilji je efektno razgolićavanje dosadašnjih elita i sustava koji počiva na korupciji, klijentelizmu i pozadinskoj političkoj trgovini utjecajem i beneficijama. Za sada se nisu profilirali kao ozbiljna politička stranka i pouzdani partner.
Hoće li Plenković tjeranjem lisice istjerati vuka? Njegov manevar, u početku dočekan kao odvažan potez političara koji želi ostaviti traga i državnički se profilirati, pokazuje sve više slabosti.
Saborska većina praktički ne postoji. Ona koju je HDZ prikupio prigodom rušenja lidera Mosta, Petrova i instaliranja svoga predsjednika Sabora Jandrokovića bijedna je i prikupljena na politički i moralno dvojbeni način. Ne ponovilo se. Ona koju treba pokazati uskoro – kod izbora novih ministara – dovest će do preslagivanja u Saboru koje neće izražavati stvarnu volju birača. Takva većina bila bi politički, a ne samo brojčano tanka i stalno na ivici pucanja.
Ima mišljenja da je ovaj manevar Plenković osmislio i kako bi se, uz Most, riješio i svoje unutarstranačke konkurencije, ekstremne desnice. I doista, njezin neformalni lider, Zlatko Hasanbegović ustao je javno protiv Plenkovića, optuživši ga da je stranku doveo u ''talačku krizu'' i da djeluje po nalogu neimenovanih zakulisnih mentora, a ne hrvatskih nacionalnih i državnih interesa. Tvrdi da nezadovoljstvo u HDZ-u raste. Hasanbegović, inače član Predsjedništva HDZ-a, kandidirao se na lokalnim izborima na listi koja nije HDZ-eova, te je promptno izbačen iz stranke.
Razumije se da Hasanbegovićev odlazak neće u ovome trenutku poljuljati HDZ. Ta stranka, kada je na vlasti, čvrsto je uz svoga vođu. Ali ako Plenković za mjesec dana ne dobije većinu u Saboru, s njim je gotovo. Čini se da oponenti na to računaju.
Notorni Hasanbegović je otišao, a zamjenik predsjednika stranke i dalje je Milijan Brkić. Svojedobno je Miloradu Pupovcu, koji je podržao i dalje podržava Plankovića, poručio da ode iz Hrvatske ako mu u njoj nije dobro. Sada, odmah po brisanju Hasanbegovića iz stranke: ''Nacionalne manjine neće određivati sastav Vlade. Ovo je hrvatska država i uz nacionalne manjine odlučuju Hrvatice i Hrvati. To je naša zemlja. Zamislite kad bih ja govorio o tome kako će Vučić u Srbiji rekostruirati vladu''. Je li to Pupovac za Brkića čovjek iz Srbije, strani državljanin?
Toliko o Plenkovićevoj borbi s unutarstranačkom desnicom. Otišli su oni koji su sami odlučili otići.
Andrej Plenković u svome dosadašnjem mandatu kao mantru ponavlja riječi ''vjerodostojnost'' i ''stabilnost''.
Načinom na koji je došao do minimalne većine u Saboru njegova vjerodostojnost je poljuljana. Ostavivši građane, pa i poslovne i međunarodne čimbenike, najmanje mjesec dana u neznanju o tome postoji li ili ne postoji vladajuća većina u Hrvatskoj, doveo je u pitanje i stabilnost.
Facebook Forum