Šaškor: Predsjednica na populističkoj stazi

Piše: Ines Šaškor

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Kolinda Grabar-Kitarović želi biti velika, moćna i dugovječna predsjednica. Sitnice kao što su ustavna ograničenja suviše je ne opterećuju. Sa svim premijerima s kojima je surađivala, a bila su trojica, došla je u sukob. Od jednoga, Milanovića, tražila je i da odstupi. Svaku vladu, dolazi li iz njezine političke obitelji ili iz suprotne, kritizira. Najčešće su to bile tipične političarske igre prijestolja i sukobi sujeta, poznate svugdje u svijetu. Ovisno o demokratskim tradicijama i političkoj kulturi u nekoj zemlji, političkoj inteligenciji i osobnom integritetu sudionika, ti mali ratovi su obično vašar taština i politički folklor.

Sada je stvar u Hrvatskoj eskalirala u nepredvidljivom i potencijalno opasnom smjeru.

• Kritike hrvatskoj predsjednici zbog Argentine i ustaštva
• Šaškor: Hrvatska predsjeda Vijećem Evrope, u zao ili dobar čas?

Šefica države obrušila se na predsjednika Sabora riječima koji političari ne upotrebljavaju – proglasila ga je lažljivcem. Ovaj joj je uzvratio istom mjerom.

Potom je stala uz referendum kojim desničarske udruge žele umanjiti Ustavom zajamčena prava nacionalnih manjina. Pri tome se pozvala na volju naroda.

"Političke elite otuđile su se od naroda, i onda se čude što bujaju tzv. populističke opcije. Nije problem u tim opcijama, nego u onima koji ne prepoznaju da se očekivanja ljudi mijenjaju, i da politika mora izaći iz zagrebačkih salona i osjetiti što narod želi", kazala je prije nekoliko dana u Osijeku.

Stanovnica najelitnijeg salona u zemlji, onoga šefa države, ustala je navodno protiv elita. Ako to nije definicija populističkog ponašanja, ne znamo što jest.

Kolinda Grabar-Kitarović zaigrala je na kartu koja u hrvatskoj bližoj i daljoj okolici ubire plodove. Iz nezadovoljstva etabliranim strankama i političkim elitama buknulo je na desetke populističkih pokreta, s najnevjerojatnijim i, činilo se, posve nebuloznim idejama. Njihova razbarušena antisistemska retorika pala je na plodno tlo. Dojučerašnji ridikuli i hvalisavi ignoranti zauzimaju predsjedničke i vladine urede, parlamente, sveučilišta, medije, institucije svih vrsta. Malo-pomalo tresu se temelji demokratskih sustava koje poznajemo. Hrvatska predsjednica vidi u tome šansu za sebe. Bliži se utrka za drugi mandat, a sadašnji premijer i lider njezine bivše stranke možda i ne dočeka kraj mandata. Šef države, pa šef vlade, pa opet ispočetka – taj slučaj svi dobro znamo (Putin). Može i obrnuti redoslijed (Vučić).

Grabar-Kitarović zaigrala je na populističku kartu na temi manjinskih prava, čije smanjivanje kao šefica države ne bi smjela podržavati. Šef države svugdje u svijetu je čuvar Ustava. Hrvatska ne može smanjiti manjinska prava na referendumu, ako želi ostati demokratska zemlja. To predsjednica zna, ali ipak je odšutila smisao referenduma za koji se načelno izjasnila. Poslala je jasan signal svijetu u koju političku obitelji se svrstala. Onu koja evropskoj ideji iz mjeseca u mjesec zadaje teške udarce. Poljska, Mađarska, Italija, možda sutra i Slovenija, sve te zemlje stavovima o migrantima, useljeničkoj politici, ljudskim pravima manjinskih i ranjivih skupina uzdrmali su temelje Evropske unije.

Dala je i jasni signal svojim potencijalnim podržavateljima u zemlji. Računa na krajnju desnicu, na desnicu i konzervativce vezane uz Crkvu, na temeljno biračko tijelo svoje matične stranke, HDZ-ea.

Ne treba biti osobito obaviješteni promatrač hrvatske političke zbilje da se ne bi shvatilo kako je Kolinda Grabar-Kitarović odlučila stati na stranu političkih protivnika Andreja Plenkovića. Njegovi protivnici nisu samo tiha većina stranačke baze (koja je ipak uvijek do sada bila uz vođu dok je na vlasti), već sve više i stranački dužnosnici. Plenkovićev otklon prema liberalnoj demokraciji, iako oprezan i jedva vidljiv, za tu je grupaciju nepodnošljiv.

Ono što je počelo kao sudar sujeta prerasta u prvorazredni politički sukob. Predsjednica, boreći se za primat na političkoj pozornici, riskira definitivno zakucavanje Hrvatske na dno evropske kuće.

U tom svjetlu treba promatrati i predsjedničino ponašanje u vanjskoj politici.

• Uzbuna zbog populizma: Da li je Evropa zakasnila?

Nije sporna namjera Kolinde Grabar-Kitarović da razvija dobre odnose sa svim zemljama, da ima međunarodne inicijative i da Hrvatsku želi jače pozicionirati na međunarodnoj sceni makar bila i mala država. Njezine međunarodne inicijative, međutim, vođene vlastitom prestižnom agendom, često su kontradiktorne i neosmišljene. Tako su otvorile pitanje konzistentnosti vanjske politike. Predsjednica se odlučila na put u Rusiju i prijateljski susret s Vladimirom Putinom, kada je EU razmatrala nove mjere protiv ruske politike. Zdušno se zalagala za vertikalu Baltik-Jadran, koja je prerasla u inicijativu Tri mora, kada je EU bila sumnjičava. Zastupala je zatvaranje hrvatskih granica i slanje vojske pred imigrante kada je Vladina politika bila posve drugačija. Izrazila je razumijevanje za politiku Viktora Orbána u svakoj prilici, pa i u sporu s Hrvatskom. Otišla je u Ankaru od Recepa Tayyipa Erdoğana tražiti potporu za izmjene izbornog zakona u Bosni i Hercegovini i bila je hladno odbijena.

Sve u svemu, politika kratkog daha i slabih dometa.

Krećući se populističkom stazom hrvatska predsjednica možda utire put u svoj drugi mandat.

Cijena je ljuljanje krhke demokracije. Elite su doista odgovorne za stanje u zemlji. Ali šefica države nije novinar niti politički analitičar. Ona je dio elite.