Nekoliko lica Hrvatske pokazalo se protekla dva dana – moderno i građansko, sentimentalno i patriotsko, prijeteće i šovinističko. Ponegdje i pomiješano.
Obilježavanje dvadesete godišnjice vojne akcije Oluja emotivno je mobiliziralo najširu javnost. Vojni mimohod u Zagrebu protekao je perfektno, kako organizacijski i izvedbeno, tako i po ukupnoj poruci koju je poslao. Od početka osporavan, kako zbog stranačkih nadmetanja, tako i od susjedne Srbije i nekih nevladinih udruga, prešutno praktički bojkotiran od mnogih zemalja, uspio je izbjeći upadanje u patetične militarističke zamke. Poruke su naglašavale važnost Oluje za oslobođenje zemlje i završetak rata i bile su okrenute mirnoj budućnosti, stabilnosti i suradnji. Predsjednica države i premijer odmjerenim su govorima poslije parade zaokružili jednu decentnu zagrebačku večer.
Iako su mnogi bili spremni u Milanovićevoj odluci da organizira vojnu paradu vidjeti tek puki i hazarderski riskantan predizbornu potez, pokazalo se da je pogođeno očekivanje javnosti za dostojanstvenom manifestacijom koja će okupljati, a ne dijeliti.
Manifestacije u Kninu tradicionalno su opeterećne trijumfalizmom i neobuzdanim nacionalizmom. Ove godine Vlada je izbjegla izravnu konfrontaciju s uzavrelom veteranskom masom, koja svaku lijevu vladu dočekuje ''na nož''. Predsjednica Grabar-Kitarović uživala je u vlastitoj omiljenosti u toj populaciji i održala primjerene govore, ali se uklonila iz opasne zone, izbjegavši završetak manifestacije – koncert notornog Marka Perkovića Thompsona. Pred više desetaka tisuća ljudi, kroz vrelu kninsku noć orio se ''Za dom spremni''. Na pozornici su bili veterani, višemjesečni prosvjednici iz Savske ulice, napadajući izdajničku Vladu. Većih izgreda nije bilo, policija je podnijela desetak prekršajnih prijava.
U Rijeci uoči uprizorenja predstave u režiji Olivera Frljića koja je tematizirala stradanja žena u ratu, svih nacionalnosti, veteranske udruge organizirale su prosvjednu kolonu, a grupice nogometnih navijača i desničara uzvikivali su ustaške pjesme i pokušali omesti predstavu. Policija je prijavila desetak sudionika.
I tako je završilo obilježavanje obljetnice Oluje.
Što se Hrvatske tiče, glavni problem s Olujom i dalje ostaje odnos prema stradanju srpskog stanovništva. Ovom prigodom od najviših dužnosnika čule su se riječi žaljenja zbog toga stradanja. Je li to dovoljno? Uporno se inzistira na legitimnosti, opravdanosti i oslobodilačkom karakteru operacije, koju uostalom nitko osim nerazumnog vodstva Srbije ne dovodi u pitanje. Odbija se prihvatiti državnu odgovornost za stradanje i egzodus Srba. I dalje se govori o pojedinačnim zločinima. A za ratne zločine u Oluji pravomoćno je osuđena jedna jedina osoba. Oluja nije bila ''čista kao suza''. Malo je ljudi u Hrvatskoj koji su to spremni prihvatiti. Oslobađajuća presuda hrvatskim generalima u Haagu nije iskorištena za suočavanje s odgovornošću države da raščisti repove koji su ostali, već kao krunski dokaz ''naše'' bezgrešnosti.
Integriranje svih aspekata Oluje u jedinstvenu ocjenu ostaje zadaća za neke odgovornije elite.
Na dan početka operacije Oluja predsjednik Tuđman uputio je proglas građanima srpske nacionalnosti. Među ostalim, u njemu stoji:
''Pozivam hrvatske građane srpske nacionalnosti, koji nisu aktivno sudjelovali u pobuni, da ostanu kod svojih kuća, i bez bojazni za svoj život i svoju imovinu, dočekaju hrvatsku vlast, uz jamstvo da će im se dati sva građanska prava, i omogućiti izbori za lokalnu samoupravu prema hrvatskom Ustavu u Ustavnom zakonu uz prisutnost međunarodnih promatrača'.'
Nekoliko dana poslije, u vlaku, trijumfalno obilazeći tek oslobođene krajeve, izjavio je:
''Srbi su neslavno nestali iz ovih krajeva kao da ih nikad nije ni bilo. Nisu uspjeli pokupiti ni svoje prljave gaće. Neka im je sretan put! A oni iz svijeta koji nam i danas predbacuju da palimo srpske kuće na oslobođenim dijelovima Hrvatske, neka se prisjete da je upravo biblijsko načelo, iz Starog zavjeta: oko za oko, zub za zub!''
Koji je Tuđman pravi? I, važnije, koja je Hrvatska prava? Svakome ostaje vlastiti izbor. Između emocija, razuma i moralnog imperativa u sebi samom.
