Šaškor: Iz Hrvatske se odlazi, kroz Hrvatsku prolazi

Piše: Ines Šaškor

(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)

Književnica Dubravka Ugrešić primila je nedavno, prvi put poslije 30 godina, nagradu u Hrvatskoj. Njezine Lisice dobile su nagradu T-portala za roman godine.

Dubravka Ugrešić tom je prigodom iznijela zapažanja nakon boravka u lječilištu u blizini bosanskohercegovačke granice. Mjesto opustjelo, najprije su otišli Srbi, sada odlaze mladi, odlazi medicinsko osoblje.

S druge strane granice buknula su improvizirana prihvatilišta za izbjeglice, priča Ugrešićeva, a hrvatska policija ih s ove strane lovi i vraća natrag.

"Ono što su u povijesti radili Srbi, sada rade Hrvati. Hrvati su sada 'Krajišnici', a kultna povijesna figura toga kraja je 'Krajišnik' ban Jelačić. Što bi se dogodilo da se izbjeglicama dopusti useljenje u taj opustjeli kraj, da se obnove kuće koje nisu obnovljene od protekloga rata, da lokalno lječilište ponudi izbjeglicama da zaposli kvalificirane medicinske sestre i liječnike ili neka druga zanimanja koja su deficitarna, da se zatim pokrene neka mala industrija koja će pomoći ljudima, i mještanima i izbjeglicama, da se izdržavaju? Zašto je jedan takav projekt utopistički i neizvediv, dok je projekt u kojemu neki Hrvat najprije opljačka cijelu zemlju, pa onda krene u izbjeglištvo - realan i izvediv?!", upitala je Dubravka Ugrešić.

Tako razmišlja jedna lucidna i opora književnica, koja je pod paljbom domaćih fašista i ksenofoba prije 25 godina "dobrovoljno" izbjegla u Amsterdam, neumorno pisala i doživjela brojna međunarodna priznanja, prevođena na desetke jezika.

Useljavanje migranata? Ludost, utopija, uskoro realnost?

Hrvatska se suočava s egzodusom biblijskih razmjera. Prema najnovijim podacima iz Hrvatske dnevno odlazi 180 ljudi, prošle godine otišlo ih je 66 tisuća. Trend je, kako se sada čini, nezaustavljiv. Manjak radne snage osjeća se u mnogim vitalnim sektorima, ponajprije u turizmu.

Dramatični dani približavaju se i hrvatskom zdravstvu. Manjak liječnika i medicinskih sestara već je vidljiv i postat će još teži. Kvote radnih dozvola za strance povećavaju se iz godine u godinu, ove godine odobreno ih je 35.500. One samo trenutačno ublažavaju problem.

Hrvatska je u prvom tranzicijskom razdoblju imala stopu nezaposlenosti od 22 posto. Sada je ona deset posto. To je pozitivan pokazatelj i znak oživljavanja gospodarstva.

Stručnjaci, međutim, upozoravaju da je riječ o varljivoj brojci, jer iz zemlje odlazi najvitalnije, radno sposobno stanovništvo, pa se tako smanjuje broj prijavljenih na zavodima za zapošljavanje.

Ogromna potražnja za radnicima istodobno govori da je najveći broj onih deset posto na burzama rada vjerojatno trajno nezapošljivo. Plaća se danak zaostajanja obrazovanja i stihijskoj razvojnoj politici. Do sada je Hrvatska prakticirala uobičajene mjere nadomještavanja radnika izdavanjem najvećeg broja radnih dozvola građanima susjednih zemalja. Time se postiže i najlakša integracija.

Bosna i Hercegovina bila je bazen radnih i useljeničkih dozvola, donekle i Srbija. Sada je to sve veći problem, jer građani tih zemalja preferiraju odlazak dalje na Zapad. No, sve je to nedovoljno i kratkoročno. Iseljavanje iz Hrvatske nadjačava useljavanje.

• Sindikati: Povećajte plaće, pa ljudi neće odlaziti iz Hrvatske
• Kada se slomi optimizam, mladi odlaze
• Hrvati se sele u Njemačku

Sociologinja migracija Snježana Gregurović upozorava: "Kada je neka zemlja u situaciji da joj prijeti izumiranje ili konstantno smanjenje BDP-a i ekonomskog rasta, te slom mirovinskih fondova, selektivne mjere više ne drže vodu".

Ona, kao i drugi stručnjaci u toj oblasti, zalažu se za cjelovitu i dugoročnu razvojnu politiku koja uključuje (i) aktivnu useljeničku strategiju.

Podsjeća se da su svojedobno, 1980-ih, Njemačka, Italija i Austrija, suočene s negativnim prirodnim prirastom, liberalizirale svoje migracijske politike, omogućile veliki priljev strane radne snage, a potom i useljenika te time spasile svoje gospodarstvo i omogućile stabilan rast. I njemački motivi za otvorena vrata migrantima 2015. godine bili su najviše ekonomski.

Drugo je pitanje što se sada ta politika našla pred zidom.

Nerješavanje korijena sukoba na Srednjem i Bliskom istoku, te u Sjevernoj Africi, nejasna i nejedinstvena zajednička evropska politika dovele su do eksplozije migrantskog vala. 'Balkanska migrantska ruta' ponovno je aktivirana. Hrvatska se našla u situaciji da mora pojačati nadzor svojih granica.

Zabilježeni su i prvi ozbiljniji incidenti. U nastojanju da uđe u schengenski režim, Hrvatska mora dokazati sposobnost funkcionalne kontrole svojih granica, ujedno i granica EU. Ona tvrdi da to može osigurati sa svojih oko 6.000 policajaca.

S druge strane, zaoštrene politike susjeda – Mađarske, Italije, Slovenije i osobito Austrije – traže još jače mjere, uključivši i upotrebu vojske. Hrvatska to za sada otklanja i nastoji održati kakav-takav balans. Ono što čvrsto nastoji izbjeći je pretvaranje Hrvatske u hotspot zonu za trajni smještaj migranata.

• Migranata u Hrvatskoj sve više
• Da integraciji, ali i zaštiti granica
• Policija zaustavila migrante na granici BiH i Hrvatske

Migranti koji kroz Hrvatsku prolaze, ne namjeravaju u njoj ostati. Azil koji zatraže samo je administrativna smicalica za zamišljeno putovanje dalje na Zapad. To je poznato.

Međutim, vlasti nisu ni pokušale formulirati bilo kakvu useljeničku politiku koja bi obuhvaćala barem dio te populacije. Taj val, s većim ili manjim intenzitetom, traje već tri godine i, po svemu sudeći, neće brzo nestati. Naprotiv. Država koja ne brine samo za teritorij već i za ljude, našla bi način da osmisli programe integracije koji bi omogućavao uklapanje dijela migranata u svijet rada u Hrvatskoj, a s vremenom i useljavanje.

Migracije imaju svoj stoljetni tok, uvjetovan ratovima, geopolitikom, ekonomijom, socijalom.

Ove najnovije izazov su Evropi s kakvim se dugo nije suočila.

Kroz Hrvatsku se prolazi, iz nje se odlazi. Prolaze migranti, odlazi domaće stanovništvo. U plačljivim žalopojkama političara koji, osim što ne prepoznaju vlastitu odgovornost za stanje, ne prepoznajemo niti osvještavanje nužne karike koja nedostaje – aktivnu useljeničku politiku.