Parlamentarni izbori u Hrvatskoj održavaju se 8. studenog, za desetak dana.
Predizborna kampanja je u punom jeku. Osim stranaka, sindikalnih, strukovnih i drugih udruga, institucija civilnog društva, te medija i istaknutih pojedinaca iz javnog života, na opredjeljenje građana utječe i Crkva. Njezine se poruke tradicionalno pažljivo promatraju.
Stav Katoličke crkve u Hrvatskoj o predstojećim izborima može se iščitati iz tri teksta. Prvi je službena poruka Hrvatske biskupske konferencije, drugi pismo zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića i treći uvodnik Ivana Miklenića, glavnog urednika Glasa koncila, službenog glasila Nadbiskupskog duhovnog stola, odnosno zagrebačkog Kaptola.
Ta tri dokumenta formiraju ukupni stav Crkve. A on je – zna se, za desnu opciju. I dok prvi to radi odmjereno, držeći se okvira tradicionalnog konzervativnog govora, drugi je naglašeno državotvoran, a treći, s naslovom ''Upropašteni mandat'' izravan – protiv sadašnje lijevo-liberalne vlasti.
U poruci Hrvatske biskupske konferencije naglasak je na opći boljitak zajednice, gospodarstvo, radna mjesta, zaustavljanje osiromašenja i socijalnog raslojavanja, kao i iseljavanja mladih i obitelji. Zalažu se za razvoj demokracije, dijaloga i pluralnosti u društvu, za nesmetano povijesno istraživanje prošlosti itd.
U setu tradicionalnih pitanja (obitelj) ponavljaju poznata načela crkvenog nauka.
Izričito su pozvali službenike Crkve ''da se čuvaju bilo kakve predizborne aktivnosti''. Tu smo odmah kod problema. Svi svećenici ne poštuju naputak vlastite hijerahije. Agitiranju protiv ''crvenih'' neki ne mogu odoljeti. Tako sisački biskup Vlado Košić s oltara drži govore protiv sadašnje vlasti i upućuje vjernike kako da glasaju. A kada mediji otkriju da posjeduje imanje od 8 tisuća kvadrata s kućom bez građevinske dozvole, on odgovara – napadaju me jer sam uputio preizborni poziv protiv SDP-a. To je isti onaj biskup koji je potpisao peticiju za uvođenje ustaškog pozdrava 'Za dom spremni' u službeni pozdrav Hrvatske vojske. I što se događa s biskupom Košićem i mnogim sličnim? Ništa.
Najutjecajnija osoba Katoličke crkve u Hrvatskoj, nadbiskup zagrebački Josip Bozanić, naglasak stavlja na državu. Na prvom mjestu crkvenu potporu zaslužuju oni ''koji su usmjereni na jačanje državotvornosti... Zbog višegodišnjega sustavnog slabljenja Hrvatske, naša se domovina nalazi u izrazito zabrinjavajućem društvenom i gospodarskom stanju''. U ''migrantskoj krizi'' (naziva je isključivo migrantskom, ne i izbjegličkom), zalaže se za rješenja ''oslonjena na vrijednosti hrvatskog identiteta i sigurnost države''. Na izborima treba podržati onekoji će ''sutra moći iznjedriti snažnu, dugoročnu, solidarnu, ali uvijek državotvornu viziju'', nasuprot ''nestalnosti i ishitrenosti''. Poruka je više nego jasna. Faktički negira enormne napore sadašnje Vlade koja je više od 270.000 ljudi zbrinula i poslala na sljedeća odredišta bez zveckanja žicama i ogradama i s minimalnim incidentima. ''Državotvornost ''i ''identitet'' na toj temi jako brzo dovede do žice i pušaka. Treba li spominjati što papa Franjo kaže o izbjeglicama, a što hrvatski biskupi?
Kardinal Bozanić još je izravniji kada govori o svjetonazorskim temama. Nesporno je da Crkva u tim pitanjima ima svoje učenje koje slobodno iznosi i na koje obvezuje svoje pripadnike. Ali što kada ih proglašava ''kršćanskim i općeljudskim''? Oni koji ih ne dijele nisu ljudi? Traži da odgojni i obrazovni sustav bude utemeljen na tim ''kršćanskim i općeljudskim vrijednostima'', a protiv je onoga koji se ''povodi za novim ideologijama koje ozbiljno štete Hrvatskoj''. Ustavna kategorija laičke države za kardinala je, čini se, ''nova ideologija''. Već smo ne jednom rekli – za Katoličku crkvu u Hrvatskoj kao da se nije dogodila ni Francuska revolucija, a kamo li građanska država.
Glavni urednik Glasa koncila Ivan Miklenić u svom predizbornom komentaru nije bio sputan ezopovskim jezikom, kao što to u pravilu jesu biskupi.
Dosadašnju je vlast proglasio neuspjelom na svim područjima, njezin mandat upropaštenim. To je legitimna ocjena, svatko ima pravo ocjenjivati vlast, ali Miklenićevo obrazloženje otkriva ideološku pristrasnost. Dosadašnja je Vlada, po njemu, ''zaustavila demokratski proces i pokušala uspostaviti kontinuitet s komunističkim razdobljem''. Argumenti? Favorizirala je ''pojedince, skupine i manjine na štetu većine, odnosno općeg dobra'', nametala je svoje ideološke matrice u odgoju i obrazovanju.'' Nikada u povijesti hrvatskog naroda nije bilo tako snažnoga i otvorenoga napada na obitelj kao za mandata Kukuriku koalicije''. Napisao je Miklenić i ostao živ! Vaša novinarka, na primjer, drži da ''većeg napada na obitelj''u hrvatskoj povijesti nema od Zakonske odredbe o zaštiti arijske krvi i časti Hrvatskog naroda (Narodne novine br. 16. od 30. travnja 1941.) po kojoj su brak i spolno općenje Hrvata i Židova bili zabranjeni.
Važnijim čak i od ove ''zaboravnosti'' čini se Miklenićevo uvjerenje da je sadašnja vlast vladala ''protiv sigurne i poznate volje stvarne većine u hrvatskom društvu.'' Što je to stvarna i sigurna većina? Religijsko opredjeljenje? Teološko, bolje rečeno klerikalističko, shvaćanje države duboko je protivno suvremenom svijetu.
Iz ova tri dokumenta koje treba promatrati kao međusobno povezane, vidljivo je i opredjeljenje Crkve na predstojećim izborima u Hrvatskoj. Ona je za desnicu.
U redu. Crkve su u načelu konzervativne institucije. Specifikum Katoličke crkve u Hrvatskoj je što je ona: a) daleko konzervativnija od svoje vatikanske vertikale i b) što nije izašla iz svoje nacionalističke matrice. A onda kada jeste (Strossmayer i još neki biskupi, ili stotinjak svećenika-partizana), to je odgurnuto iz crkvene memorije, ili je njihova baština prevrednovana, da ne kažem falsificirana.
Ovakva hijerahija Katoličke crkve dočekat će raširenih ruku HDZ ukoliko ta stranka pobijedi na izborima.
A onda cijelo društvo – oštro u rikverc.
