U sklopu 27. međunarodnog festivala Sarajevo „Sarajevska zima“ u utorak navečer u Umjetničkoj galeriji BiH otvorena je izložba „Ivo Andrić - pisac i/ili diplomata“.
To je pripovijest o usponu bh. nobelovca kao pisca, a koji je podjednako radio i kao diplomata Kraljevine Jugoslavije u društveno-političkom miljeu između dva svjetska rata.
Ponukan 50-ogodišnjicom dodjele Nobelove nagrade Andriću, ali i činjenicom da je preko 20 godina bio u diplomatiji, Muzej grada Beograda pripremio je izložbu čija je premijera održana krajem prošle godine u italijanskoj Goriciji.
Tatjana Korićanac„Zanimalo me na koji je način književnost uticala na Andrića kao diplomatu, i obratno, budući da se o tome malo zna. Zahvaljujući Tugomiru Alaupoviću, svom nekadašnjem gimnazijskom profesoru koji je bio na visokom položaju i mogao je da mu pomogne, Andrić se zaposlio u Ministarstvu vera u Beogradu, a ubrzo se, ponovo uz Alaupovićevu pomoć, prebacio u Ministarstvo inostranih dela“, kazala je za RSE autorica izložbe Tatjana Korićanac.
Susret s velikim gradom
Andrićeva „nadarenost“ za diplomatiju uskoro biva prepozata, naglašava ona:
„Od 1920. do 1941. godine službovao je u diplomatiji, te je prošao desetine najvećih evropskih gradova, i to u trenutku razvijanja nacionalsocijalizma. Bio je jedan od najvećih intelektualaca tog vremena. Nije svako imao toliko obrazovanja i govorio devet jezika, imao takvo ophođenje i umeo, to je ono što je vremenom i sam otkrio, da ćuti kada treba i da govori kada treba.“
Danica ProdanovićIako je Jugoslavija imala brojne umjetnike - diplomate, Andrić je bio jedan među markantnijim, ističe Danica Prodanović, direktorica Muzeja grada Beograda:
„Veliki broj kolega sa kojima smo se susreli tvrde da su svoja saznanja o ovim bivšim teritorijama i neko razumevanje mentaliteta i političkih okolnosti upravo stekli čitajući Andrićeva dela. To je jedna literatura koju možemo iščitavati na više nivoa i nije prevaziđena u nekom vremenskom smislu, ali je treba približiti generacijama koje sada stasavaju a koje ne znaju o Andriću.“
Sarajevo je za Andrića značilo nešto posebno. Tu se prvi put susreo sa velikim gradom i uspomene na njega su nešto što ga je u velikoj mjeri odredilo, naglasila je Prodanović:
„Jedna od možda najlepših uspomena koje on ima na Sarajevo je susret sa prvom velikom knjižarom u koju je dolazio kao u hram da gleda knjige i tako je, verovatno, počela njegova karijera pisca.“
Nakon Sarajeva, izložba bi trebala biti postavljena u Herceg Novom, Trstu, Rimu i Gracu. Planirano je i postavljanje u svim evropskim prijestolnicama u kojima je Andrić službovao i gdje je prevođen na jezike tih zemalja.
To je pripovijest o usponu bh. nobelovca kao pisca, a koji je podjednako radio i kao diplomata Kraljevine Jugoslavije u društveno-političkom miljeu između dva svjetska rata.
Ponukan 50-ogodišnjicom dodjele Nobelove nagrade Andriću, ali i činjenicom da je preko 20 godina bio u diplomatiji, Muzej grada Beograda pripremio je izložbu čija je premijera održana krajem prošle godine u italijanskoj Goriciji.
Susret s velikim gradom
Andrićeva „nadarenost“ za diplomatiju uskoro biva prepozata, naglašava ona:
„Od 1920. do 1941. godine službovao je u diplomatiji, te je prošao desetine najvećih evropskih gradova, i to u trenutku razvijanja nacionalsocijalizma. Bio je jedan od najvećih intelektualaca tog vremena. Nije svako imao toliko obrazovanja i govorio devet jezika, imao takvo ophođenje i umeo, to je ono što je vremenom i sam otkrio, da ćuti kada treba i da govori kada treba.“
„Veliki broj kolega sa kojima smo se susreli tvrde da su svoja saznanja o ovim bivšim teritorijama i neko razumevanje mentaliteta i političkih okolnosti upravo stekli čitajući Andrićeva dela. To je jedna literatura koju možemo iščitavati na više nivoa i nije prevaziđena u nekom vremenskom smislu, ali je treba približiti generacijama koje sada stasavaju a koje ne znaju o Andriću.“
Sarajevo je za Andrića značilo nešto posebno. Tu se prvi put susreo sa velikim gradom i uspomene na njega su nešto što ga je u velikoj mjeri odredilo, naglasila je Prodanović:
„Jedna od možda najlepših uspomena koje on ima na Sarajevo je susret sa prvom velikom knjižarom u koju je dolazio kao u hram da gleda knjige i tako je, verovatno, počela njegova karijera pisca.“
Nakon Sarajeva, izložba bi trebala biti postavljena u Herceg Novom, Trstu, Rimu i Gracu. Planirano je i postavljanje u svim evropskim prijestolnicama u kojima je Andrić službovao i gdje je prevođen na jezike tih zemalja.
