U Sarajevu je u četvrtak promovisana knjiga "Sarajevska princeza" Ediba Ede Jaganjca. Svoj prvijenac, sastavljen u formi dnevnika i romana, autor - inače hirurg po profesiji - pisao je u vrijeme opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine 1992-1995. Iako donosi pregršt informacija koje većina građana Sarajeva tada, a vjerovatno, ni sada ne zna, knjiga je svojevrsni omaž Irmi Hadžimuratović.
Ova petogodišnja djevojčica ranjena je tokom granatiranja sarajevskog naselja Alipašino Polje. Tridesetog jula 1993. godine od posljedica eksplozije granate, koja je pritom usmrtila njenu majku dok ju je štitila svojim tijelom, Irmu je ranio jedan geler.
Potom je uslijedila borba hirurga Ediba Jaganjca i njegovih kolega da djevojčicu evakuišu iz ratom opkoljenog Sarajeva kako bi joj se spasio život. Knjiga pripovijeda o brojnim barijerama na koje su nailazili ovi humani ljudi.
"Počeli smo zaboravljati rat i šta se dešavalo u ratu. Ovom knjigom želio sam podsjetiti na odnos međunarodne zajednice i Ujedinjenih nacija prema ratu u Bosni i Hercegovini a koji je bio krajnje indolentan. Većina tih stranaca bili su nekompetentni za poslove zbog kojih su došli ovdje. Tada nas je svijet gledao kao kakve egzotične ljude, a danas nas niko ne primijećuje", kaže Edib Jaganjac za Radio Slobodna Evropa, te ističe:
"Ono što se sada dešava u Gazi je skoro isto kao rat u BiH devedesetih godina - jači bombarduju i ubijaju druge koji su slabiji jer imaju neke takozvane opravdane razloge."
Ipak, zahvaljujući upornosti da spasi Irmin život, Jaganjac je uspio pridobiti svjetsku javnost - zaobiđene su ogromne administrativne barijere i vojne procedure, čak je došlo do toga da se ondašnji premijer Velike Britanije John Major lično založio da dijete izmjesti iz ratnog Sarajeva u London. Djevojčica je tamo bila smještena u najbolju dječiju bolnicu. I pored uspješno obavljene operacije, Irma je preminula poslije godinu i po dana.
Radeći u ratu u bivšoj Vojnoj bolnici (Državna bolnica "Prim.dr. Abdulah Nakaš") hirurg Jaganjac je pomogao u spašavanju na stotine života. Ali, susret sa petogodišnjom pacijentkinjom ostaće urezan u pamćenje.
"U jednom trenutku vam bude izrazito teško jer znate da pacijentu ne možete pomoći. Irma nije bila jedina kojoj nismo uspjeli spasiti život. To su bila vremena kada nam je ljudskost bila važnija nego išta drugo. Nismo imali hrane, platu i čega sve ne, ali svi hirurzi i ostali medicinski radnici su stalno bili u bolnici i bili smo svjesni herojskog djela", ističe on.
S druge strane, knjiga "Sarajevska princeza" pokazuje i kakav nesrazmjer vlada u veličini jedne ljudske tragedije koju preživljava Irma, a zatim i njena porodica.
Promociji ove publikacije u Sarajevu prisustvovala je i Medina Hadžimuratović. Imala je svega tri godine kada je ranjena njena starija sestra Irma.
"Pomno sam pročitala knjigu pogotovo dijelove koji se tiču Irme. Knjiga je vrlo dirljiva i teško ju je čitati. Svoje sestre se ne sjećam. Irma se nikad neće udati niti imati svoje djece. Ništa neće ostati iza nje osim ove knjige i vrlo mi je drago što je napisana. Današnja omladina treba znati šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini. Dužnost je i roditelja da upute mlade da čitaju ovu i slične knjige, jer prošlost ne smijemo zaboraviti", kaže Medina Hadžimuratović za RSE.
Bh. izdavač TKD Šahinpašić knjigu je štampao u 1.500 primjeraka. Smanjena joj je i cijena na osnovu tiraža kako bi bila dostupnija većem broju čitalaca. Knjiga je najprije imala radni naziv "Jedna mala priča". Naposljetku, odluka je pala na "Sarajevska princeza" - kako su Irmu prozvali britanski mediji.
Međutim, za Ajdina Šahinpašića, direktora ove izdavačke kuće, ideja o objavljivanju dnevnika jednog ratnog hirurga na prvu pomisao nije se činila primamljivom.
"Ali, kada sam nakon dva-tri mjeseca našao slobodnog vremena da počnem čitati rukopis, na neki način sam prekoravao sam sebe žaleći za svakim propuštenim danom zašto ta knjiga još uvijek nije objavljena", iskreno će Šahinpašić.
Fascinantna je i činjenica da je autor - Edib Edo Jaganjac - potpuni anonimus u književnosti, svoje debitantsko djelo vrhunski napisao, smatra izdavač.
"Gotovo na svakoj stranici pronalazio sam ispisanu životnu filozofiju koju lično živim i to je ono što je mene, u suštini, natjeralo da subjektivno razmišljam o knjizi. U prologu autor navodi jednu rečenicu u kojoj kaže: 'Ljude koje sam pomenuo po dobrom - pomenuo sam zato što su uradili to što su uradili u datom trenutku, a one koje sam pomenuo kao loše - neka se stide jer su bili čak i gori'. Upravo je ovo mjerilo koje i dan-danas živi", tvrdi Ajdin Šahinpašić.
Knjiga je namijenjena za svakoga, naročito građanima Sarajeva koji jesu ili nisu doživjeli rat, te svim Bosancima i Hercegovcima.
"Priča o Irmi Hadžimuratović poznatija je na Zapadu nego u BiH. Ubijeđen sam da će se ova knjiga prodavati još dugo godina. Naime, Bosna i Hercegovina je sazrijela kao sredina da se počne suočavati sa svojom prošlošću. Rat je bio velika trauma i u ljudskoj je prirodi da se takve stvari zaboravljaju. Međutim, aktuelna dešavanja u svijetu - polazeći od Ukrajine i Gaze - pokazuju da sarajevskih princeza ima na svakom kutku Zemlje i to je, zaista, poražavajuće", zaključuje Šahinpašić.
