U ponedjeljak, 7. februara, počinje, a traje do kraja ovog mjeseca, veliki festival Sarajevska zima.
Učešće će uzeti na stotine umjetnika iz cijeloga svijeta, a publika će moći uživati u teatarskoj, muzičkoj, filmskoj, likovnoj i video art umjetnosti, te prisustvovati projektima koji prezentiraju kulturno nasljeđe, ljepotu riječi, te kulturu dijaloga.
Sve to odvija se pod nazivom Umjetnost ljubavi. Zato je gost Ibrahim Spahić, osnivač Zime i glavni pokretač svih manifestacija koje se održavaju po XXVII put.
Spahić: Festival će početi programom koji je naslonjen na art dijalog. Taj program realizujemo sa Dancima i bosnasko-hercegovačkim umjetnicima u bošnjačkom Institutu Zulfikarpašić, jednom video instalacijom. Prelazimo šetnjomsve do Alte, koja je jedan moderni centar, gdje će biti ceremonija otvaranja u konekciji sa još dva mjesta. Jedno je Trg Bosne i Hercegovine, gdje je Parlament, na kojem nas dočekuju konjanici i bure u kojem se krije Diogen, koji će se pojaviti tek na kraju, da proglasi otvorenje, nakon velikog performansa. Nakon toga, bure se kotrlja prema sadašnjim garažama, a budućem prostoru Koncert hola Sarajeva.
Sve je posvećeno tome da se reafirmira izgradnja Koncert hola u Sarajevu, da se podstiču procesi izgradnje Muzeja moderne umjetnosti, da se razvije projekt Sarajevo grad filma, da se obnovi i uredi nova sveučilišna, velika, Nacionalna biblioteka Bosne i Hercegovine i svi drugi infrastrukturni objekti koji će biti nužni da ovaj grad pulsira na pravi način.
Spahić: Prošle godine, kada smo postavili pitanje u vrijeme stravične ekonomske krize, koja i dalje traje u BiH, jednini odgovor na pitanje - Šta sada - jeste umjetnost ljubavi. Nikakav drugi odgovor ne postoji. To je jedna vrsta raspoloženja između oskudice i izobilja, jedna iluzija koja se gradi i jedna velika kreativnost koja se stvara u tom prostoru. Znak ovogodišnjeg festivala je srce sačinjeno od olovaka. Mnogi učesnici u karnevalu bit će olovke, koje se kreću. To je olovka koja piše srcem, koja formira srce, ali to je i koncentracija ideje festivala koja je usmjerena ka znanju, obrazovanju, nauci, kulturi, umjetnosti, raznolikosti.
Spahić: Ovdje je naopako. Ovdje je mnogo više muzike, nego što ima para.
Spahić: U BiH se troši na neku zabavu, kao i u drugim zemljama svijeta, gdje se slave politički potezi, preko stotinu hiljada, a festival, ni ovaj, ni drugi, nemaju mogućnosti da razvijaju jedan izvanredan program u kojem učestvuje, recimo, samo filmskih 58 projekcija. Tu je japanska selekcija filma, sjajna filmska priča iz Španije, briljantan izbor filmova iz cijeloga svijeta. Ljudi to ne osjećaju na pravi način.
Ivo Andrić, pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost u Višegradu, bez datumaSlavimo Andrića i njegovih 50 godina otkako je dobio Nobelovu nagradu. U najmanju ruku treba ga slaviti samo zbog toga što je sav svoj prihod od Nobelove nagrade dao na biblioteke, koje su obrazovale čitave generacije u ovoj zemlji. S druge strane i zbog djela koje je takvo kakvo jeste. Tu je i Miloš, koji je posvetio svoje stihove Sarajevu 1993. godine. Tin Ujević je dio sarajevske istorije, a taj dio njegovog života je učinio da se on zove i Sarajevski Tin. Sarajevo ima jednu moć apsorbiranja više kultura i umjetnosti, nego što objektivno može da pruži potporu i podršku ovako velikim projektima, koji su u svijetu poznati i prepoznati.
Generalni sekretar Savjeta Evrope govori o tome da s ponosom dijeli pokroviteljstvo i daje ga sa zimi jer ona promovira vrijednosti Savjeta Evrope. To čini i predsjednik Evropskog parlamenta, generalni direktor UNESCO-a, ljudi koji šalju poruke. Ovdje dolaze direktori evropskih festivala, delegacija Komiteta za kulturu i obrazovanje iz Evropskog parlamenta. Gost će biti kompozitor Ivo Josipović, koji trenutno obnaša funkciju predsjednika Republike Hrvatske, ali isto tako i kompozitori iz Slovenije i cijelog prostora ex Jugoslavije. To je veliki praznik umjetnosti na ovom prostoru.
Spahić: Snalazimo se. Morat će se poduprijeti ovakav projekt. Ne zato što je to pod moranje, nego zato što je to logika jedne zajednice, koja pripada jednoj strukturi metropola svijeta i Evrope, na koju su također svi ponosni. Mislim da će prevladati u nekim glavama mišljenje da ulaganje u ovaj projekt ne mogu činiti samo Korejanci, nego da mora da postoji napor, ne samo napor Sarajeva, nego napor bilo koje zemlje, da se susretnu u Sarajevu i da slave umjetnost. Zato sam predložio da 7. februar bude praznik umjetnosti svijeta. Mi imamo pamćenja koja su kratka i pamtimo ZOI u Sarajevu, ali zaboravili smo da se treba sačuvati infrastruktura. Treba se posvetiti talentima, umjetnosti, sportu, da bi ljudi mogli da se motiviraju, da grade neke bolje životne uslove.
Spahić: Činjenica je da potrošite mnogo vaša energija da me pratite, nego ja da radim.
Spahić: To je tačno. Ekipa koja je napravila program za ovaj festival, pokazuje da je to jedan kompetentan selektorski tim, da ne žele ponuditi publici ništa što ne bi moglo zadovoljiti neke visoke evropske i svjetske standarde. Način na koji su povezani programi je jedna vrsta umjetnosti i umijeća ljubavi. Program festivala treba složiti, kao i repertoar jedne sezone u pozorištu ili na radiju, to nije jednostavno. Ovo nije program koji se može snimiti, ovo je sve uživo. Treba složiti mnogo repertoara, od moderne umjetnosti, do prezentacije kulturne baštine.
Želim zahvaliti predstavnicima štampe i RTV-a koji su nas podržali, ali i organizatorima u kućama u kojima se održava Sarajevska zima, a to su desetine mjesta u gradu, sve olimpijske planine, to su Zetra i Skenderija, sve pozorišne, likovne i muzičke scene.
Jedan čovjek ne može ništa uraditi, ali može kada se udruži, da se ponaša kao neko ko je u potrazi za Diogenom. Kada ga nađe, opet taj isti, usamljeni Diogen sa svojim čudesnim ponašanjem i povezanošću sa svijetom, ima samo jedan zadatak, a to je da sa svojim fenjerom pronađe čovjeka.
Učešće će uzeti na stotine umjetnika iz cijeloga svijeta, a publika će moći uživati u teatarskoj, muzičkoj, filmskoj, likovnoj i video art umjetnosti, te prisustvovati projektima koji prezentiraju kulturno nasljeđe, ljepotu riječi, te kulturu dijaloga.
Sve to odvija se pod nazivom Umjetnost ljubavi. Zato je gost Ibrahim Spahić, osnivač Zime i glavni pokretač svih manifestacija koje se održavaju po XXVII put.
RSE: Uvijek je kulturna zima donosila proljeće i bila u velikom stilu. Kakva će biti ove godine?
Spahić: Festival će početi programom koji je naslonjen na art dijalog. Taj program realizujemo sa Dancima i bosnasko-hercegovačkim umjetnicima u bošnjačkom Institutu Zulfikarpašić, jednom video instalacijom. Prelazimo šetnjom
Sarajevo ima jednu moć apsorbiranja više kultura i umjetnosti, nego što objektivno može da pruži potporu i podršku ovako velikim projektima, koji su u svijetu poznati i prepoznati.
Sve je posvećeno tome da se reafirmira izgradnja Koncert hola u Sarajevu, da se podstiču procesi izgradnje Muzeja moderne umjetnosti, da se razvije projekt Sarajevo grad filma, da se obnovi i uredi nova sveučilišna, velika, Nacionalna biblioteka Bosne i Hercegovine i svi drugi infrastrukturni objekti koji će biti nužni da ovaj grad pulsira na pravi način.
RSE: Ovogodišnja smotra održava se pod imenom Umjetnost ljubavi. Zašto Umjetnost ljubavi?
Spahić: Prošle godine, kada smo postavili pitanje u vrijeme stravične ekonomske krize, koja i dalje traje u BiH, jednini odgovor na pitanje - Šta sada - jeste umjetnost ljubavi. Nikakav drugi odgovor ne postoji. To je jedna vrsta raspoloženja između oskudice i izobilja, jedna iluzija koja se gradi i jedna velika kreativnost koja se stvara u tom prostoru. Znak ovogodišnjeg festivala je srce sačinjeno od olovaka. Mnogi učesnici u karnevalu bit će olovke, koje se kreću. To je olovka koja piše srcem, koja formira srce, ali to je i koncentracija ideje festivala koja je usmjerena ka znanju, obrazovanju, nauci, kulturi, umjetnosti, raznolikosti.
RSE: Nedavno si rekao - Koliko para, toliko muzike.
Spahić: Ovdje je naopako. Ovdje je mnogo više muzike, nego što ima para.
RSE: To je iznenađujuće.
Spahić: U BiH se troši na neku zabavu, kao i u drugim zemljama svijeta, gdje se slave politički potezi, preko stotinu hiljada, a festival, ni ovaj, ni drugi, nemaju mogućnosti da razvijaju jedan izvanredan program u kojem učestvuje, recimo, samo filmskih 58 projekcija. Tu je japanska selekcija filma, sjajna filmska priča iz Španije, briljantan izbor filmova iz cijeloga svijeta. Ljudi to ne osjećaju na pravi način.
Generalni sekretar Savjeta Evrope govori o tome da s ponosom dijeli pokroviteljstvo i daje ga sa zimi jer ona promovira vrijednosti Savjeta Evrope. To čini i predsjednik Evropskog parlamenta, generalni direktor UNESCO-a, ljudi koji šalju poruke. Ovdje dolaze direktori evropskih festivala, delegacija Komiteta za kulturu i obrazovanje iz Evropskog parlamenta. Gost će biti kompozitor Ivo Josipović, koji trenutno obnaša funkciju predsjednika Republike Hrvatske, ali isto tako i kompozitori iz Slovenije i cijelog prostora ex Jugoslavije. To je veliki praznik umjetnosti na ovom prostoru.
RSE: Kako to sve uspijevaš bez para?
Spahić: Snalazimo se. Morat će se poduprijeti ovakav projekt. Ne zato što je to pod moranje, nego zato što je to logika jedne zajednice, koja pripada jednoj strukturi metropola svijeta i Evrope, na koju su također svi ponosni. Mislim da će prevladati u nekim glavama mišljenje da ulaganje u ovaj projekt ne mogu činiti samo Korejanci, nego da mora da postoji napor, ne samo napor Sarajeva, nego napor bilo koje zemlje, da se susretnu u Sarajevu i da slave umjetnost. Zato sam predložio da 7. februar bude praznik umjetnosti svijeta. Mi imamo pamćenja koja su kratka i pamtimo ZOI u Sarajevu, ali zaboravili smo da se treba sačuvati infrastruktura. Treba se posvetiti talentima, umjetnosti, sportu, da bi ljudi mogli da se motiviraju, da grade neke bolje životne uslove.
RSE: Uvijek se pitam da li bi ovaj festival uopšte postojao bez tvog natprirodnog entuzijazma?
Spahić: Činjenica je da potrošite mnogo vaša energija da me pratite, nego ja da radim.
RSE: Činjenica je da vi koji radite organizacije festivala zaista donosite mnogo više plodova, nego što bilo ko može očekivati.
Spahić: To je tačno. Ekipa koja je napravila program za ovaj festival, pokazuje da je to jedan kompetentan selektorski tim, da ne žele ponuditi publici ništa što ne bi moglo zadovoljiti neke visoke evropske i svjetske standarde. Način na koji su povezani programi je jedna vrsta umjetnosti i umijeća ljubavi. Program festivala treba složiti, kao i repertoar jedne sezone u pozorištu ili na radiju, to nije jednostavno. Ovo nije program koji se može snimiti, ovo je sve uživo. Treba složiti mnogo repertoara, od moderne umjetnosti, do prezentacije kulturne baštine.
Jedan čovjek ne može ništa uraditi, ali može kada se udruži, da se ponaša kao neko ko je u potrazi za Diogenom.
Želim zahvaliti predstavnicima štampe i RTV-a koji su nas podržali, ali i organizatorima u kućama u kojima se održava Sarajevska zima, a to su desetine mjesta u gradu, sve olimpijske planine, to su Zetra i Skenderija, sve pozorišne, likovne i muzičke scene.
Jedan čovjek ne može ništa uraditi, ali može kada se udruži, da se ponaša kao neko ko je u potrazi za Diogenom. Kada ga nađe, opet taj isti, usamljeni Diogen sa svojim čudesnim ponašanjem i povezanošću sa svijetom, ima samo jedan zadatak, a to je da sa svojim fenjerom pronađe čovjeka.
