Sarajevo: Peticija Austriji za oslobađanje Jove Divjaka
Fotogalerija: Potpisivanje pisma austrijskim vlastima sa zahtjevom da se Jovanu Divjaku odmah omogući povratak kući, Sarajevo, 13. juli 2011.
Mirna Sadiković
Sarajevski intelektualci i umjetnici uputili su pismo austrijskoj vladi kojim traže da se odmah omogući penzionisanom generalu Armije BiH Jovanu Divjaku povratak u Bosnu i Hercegovinu, jer protiv njega ne postoji međunarodna potjernica.
U pismu se navodi i da Austrija, odugovlačeći proceduru, spriječava povratak Divjaka kući. Brojni intelektualci potpisali su ovo pismo u srijedu, pred austrijskom Ambasadom u Sarajevu, ali uputili i jasne poruke kojima traže da se nepravda učinjena čika Jovi ispravi.
Sarajevski umjetnici i intelektualci od početka daju bezrezervnu podršku Jovanu Divjaku koji je u Austriji uhapšen prije više od četiri mjeseca i još čeka odluku austrijskih vlasti o zahtjevu Srbije za njegovo izručenje, koja ga tereti za smrt vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine.
No, Sarajlije znaju da je Jovan Divjak tada naredio ''Ne pucaj!'', te da je u ratu od '92. do '95 odbranio Sarajevo.
Namjerno odugovlačenje
Budući da ne postoji međunarodna potjernica, profesorica sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, Lamija Tanović, kaže da je nedopustivo dalje zadržavanje Divjaka u Austriji.
„Sve oko Jovana Divjaka je vrlo neobično, vrlo čudno, od toga, prvo, šta rade naše vlasti – to je strašno zbunjujuće, a evo, šta radi Austrija. Znači, ako nema međunarodne potjernice, onda je besmisleno da se Jovan Divjak zadržava u Austriji toliko dugo. Intelektualci i umjetnici rade ono što mogu, ako ništa, da podsjete ovdašnju vlast da treba mnogo radikalnije nešto uraditi da se taj divni general Divjak, divni čovjek vrati svojoj kući“, navodi profesorica Tanović.
„Niko nije očekivao da će to tako dugo trajati. Mislim da je ovo neki trenutak kad i u Evropi, i s ovim što rade francuske kolege, postoji jedno rastuće nezadovoljstvo odugovlačenjem tog procesa. Mislim da je odlično da i mi kažemo svoj glas o tom slučaju“, kategoričan je Pašović.
Raif Dizdarević, bivši ministar spoljnih poslova i nekadašnji predsjednik Predsjedništva bivše Jugoslavije, ogorčen je na političke igre domaćih vlasti zbog kojih je Divjak prinudno u Austriji.
„Radi se o jednoj prljavoj političkoj igri hapšenja i zadržavanja Jove Divjaka kako bi se pokazalo nešto što ne postoji. Moram da kažem da
je sramno da postoji jedna šutnja ovih tri mjeseca. Mnogo je važnije da li je neki Paravinja nešto rekao, nego da li iko išta kaže i da li iko išta čini da olakšamo položaj Jove. I uvijek se postavlja pitanje: zbog čega? Ako je iko zaslužio jednu punu solidarnost i punu angažovanost, onda je to sigurno Jovo Divjak. Ova inicijativa ide prije svega prema Austriji, a na sramotu – nemate koga ovdje prema kome ćete ovdje ići sa inicijativnom. Pa molim vas, ovdje se sve svelo na to da dva ministarstva – Ministarstvo pravde i Ministarstvo inostranih poslova – prebacuju jedno drugome loptu da li je neko učinio neki formalni potez ili nije. Dakle – igraju se, a riječ je o odnosu, pa da kažem – i sudbini jednog čovjeka. Pa i svih nas“, naglašava Dizdarević.
Zahtjev za ekstradiciju velika greška
„Trebalo je da se održi još jedno ročište – koje nije uspjelo. Na prethodnom ročištu advokat Jovana Divjaka je zahtijevao da se on u pogledu drugog zahtjeva (op.a. – onog kojeg je poslala Bosna i Hercegovina) brani šutnjom, da se zahtjev za ekstradiciju Republike Srbije odbije. E, sad pazite – Bosna i Hercegovina je također uložila zahtjev za ekstradiciju Jovana Divjaka. Po mom skromnom pravničkom znanju – to je ogromna greška jer zahtjev za ekstradiciju znači ako ne krivicu, onda sumnju na krivicu. Dakle, sad imate dva konkurentna zahtjeva za ekstradiciju – Bosne i Hercegovine i Republike Srbije. Sljedeće, ključno ročište će biti održano sredinom augusta i
tad će Sud odlučivati. Treća stvar koja je tu bitna jeste da je taj zahtjev za ekstradiciju iz Bosne i Hercegovine stigao na poprilično misteriozan način. U našoj javnosti je percipiran kao gest dobre volje odbrane, međutim – to je optužba. Sud će odlučivati vagajući dva podjednako valjana zahtjeva“, pojašnjava Grebo.
A šta čika Jova znači Sarajlijama, napominje bosanskohercegovačka rediteljica Jasmila Žbanić:
„Kad šetam Sarajevom sa svojom kćerkom i sretnem Jovana Divjaka, ja joj kažem: 'Zahvaljujući ovom čovjeku mi živimo u slobodnom Sarajevu!'. Zbog toga želim da Jovan Divjak šeta ponovo Sarajevom i uradićemo sve što je potrebno da se to desi.“
Predsjednica PEN centra Ferida Duraković takođe napominje da se ljudskost čovjeka koji danas trpi najveću nepravdu nikako ne smije zaboraviti.
„Usred rata, kad se nije imalo ništa jesti, kad je Jovo Divjak pomagao nekim od naših najvećih intelektualaca i umjetnika da napuste Sarajevo. Došao je Bajram '93 godine i Jovo Divjak je mojoj majci poslao kilo šećera. U vrijeme kad nije bilo šećera! Ta jedna usluga, taj jedan poklon, komšijski, koji je učinio Jovan Divjak, usred rata, se ne zaboravlja i pamti se za cijeli život. Da ne govorimo samo o intelektualnim stavovima, o pravnim indikacijama, o političkim implikacijama pritvaranja Jovana Divjaka, da govorimo i o malim privatnim životima koje je Jovan Divjak obogatio kao dobar komšija“, zaključuje Ferida Duraković.
General Armije BiH Jovan Divjak, u video-linku iz Beča razgovarao je sa Sarajevom i prozvao dvojicu članova Predsjedništva BiH zbog tolerisanja javnih napada na njega (RSE Video 2. juli 2011, Tina Jelin-Dizdar):
Jovan Divjak: "Ne pucaj" - Uvod
Biti i ostati na ljudskoj obali životaRadio Slobodna Evropa u nastavcima donosi odlomke dosada neobjavljenog rukopisa Jovana Divjaka, knjige koja predstavlja svedočenje s kraja XX stoljeća. Sve delove možete naći OVDE.
”Srećan sam da sam bio i ostao na ljudskoj obali života…”, piše Divjak na prvim stranicama knjige o dramatičnim ratnim godinama koje su za autora bile i „zvezdani trenuci njegovog života“.
U vremenu u kojem je bilo teško sačuvati glavu, samo je teže bilo „sačuvati obraz“. Za tu tvrdnju je teško naći uverljivijeg svedoka od samog Divjaka, koji se prvi put na web stranici RSE pojavljuje kao pisac.
Rođen je 1937. godine u Beogradu, a rat u BiH ga zatiče u činu pukovnika JNA. Vojni sud te Armije optužuje ga što je 1991. podelio oružje Teritorijalnoj odbrani u Kiseljaku.
Po izbijanju sukoba u aprilu 1992. godine priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH, gdje je postavljen za zamenika komandanta. Na toj funkciji ostaje i nakon formiranja Armije Republike BiH.
Penzionisan je 1998. godine kao jedan od najomiljenijih komandanata Armije BiH i branitelja i države i njenog glavnog grada.
Nakon penzionisanja, aktivira se u nevladinom sektoru i javnom životu.
Vodi udruženje Obrazovanje gradi BiH. Uživa ugled skromne i visoko moralne osobe posvećene pomaganju ugroženim i obespravljenim.
Divjak je dobitnik francuskog ordena Legije časti. Istim povodom, s njim je, te 2001.godine, razgovarala Sabina Čabaravdić. Intervju možete pročitati OVDE.
Divjak o potpisivanju pisma bh. intelektualaca
Divjak: Ne želim rezervnu domovinu, ni gradPenzionisani general Armije BiH Jovan Divjak za RSE je izjavio kako je sretan zbog podrške koju ima u svom gradu i državi.
„U habzburškom glavnom gradu jednostavno se prisećam najlepših stvari što sam uradio u životu. Eto, to je ono što je danas podrška građana, intelektualaca. Najjača stvar je što sam 8. aprila pristupio Teritorijalnoj odbrani Armije BiH, što sam 3. maja rekao: 'Ne pucaj!' i to što sam 27. jula '95 formirao udruženje Obrazovanje gradi BiH. Ovo što se dešava, dešava se iz prostog razloga što Bosna i Hercegovina ne funkcioniše kao država, što u toj Bosni i Hercegovini neko nosi majicu Mladića, ratnog zločinca, neko Kordića, a eto, neko nosi Jovana Divjaka. U ovoj situaciji još uvek ne menjam dres i neću ga nikad ni promeniti, jer ja nemam, niti želim da imam, ni rezervnu domovinu, ni rezervni grad“, izjavio je Divjak na dan potpisivanja pisma, kojim su bh. intelektualci zatražili od vlasti Austrije da odmah omoguće Divjaku povratak u BiH.
*****
Slučaj Divjak
Dosije Dobrovoljačka: Svjedočenja, snimci dešavanja, analize i komentari.
Slučaj Divjak
Divjak je rođen 1937. godine u Beogradu i uoči rata u BiH je bio pukovnik JNA. Po izbijanju sukoba u aprilu 1992. godine priključio se Teritorijalnoj odbrani BiH i postavljen je za zamjenika komandanta i na toj poziciji ostaje i nakon formiranja Armije BiH.
Divjak je među najomiljenijim komandantima Armije BiH i braniteljima Sarajeva i BiH.
Nakon penzionisanja 1998. godine, postaje aktivan u nevladinom sektoru i javnom životu i vodi Udruženje Obrazovanje gradi BiH. Uživa ugled kao skromna i visoko moralna osoba posvećena pomoći ugroženim i obespravljenim.
Divjak je dobitnik francuskog ordena Legije časti.
Intervju Omera Karabega sa generalom Divjakom o događajima u Dobrovoljačkoj možete pročitati kao i pogledati videa iz Dobrovoljačke ovdje.
Divjakovo hapšenje se desilo godinu i dva dana nakon Ganićevog hapšenja u Londonu.
Londonski sud je 27. jula prošle godine odbio Ganićevo izručenje Srbiji uz obrazloženje da se radi o politički motiviranom procesu. U Tužilaštvu za ratne zločine u Beogradu su odbacili ove tvrdnje i odbili su obustaviti postupke za slučaj Dobrovoljačka.
Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je optužilo 19 osoba za ratni zločin zbog komandne odgovornosti i ućešća u događajima u Dobrovoljačkoj ulici.
Tri osobe više nisu žive a među ostalima na spisku su i bivši tadašnji član Predsjedništva BiH Stjepan Kuljić, komandant Štaba TO RBiH Hasan Efendić, zamjenik šefa MUP-a RBiH Jusuf Pušina, oficir Armije BiH Fikret Muslimović, komandant Specijalne jedinice policije Dragan Vikić, osnivač Zelenih beretki Emin Švrakić i osnivač Patriotske lige Zaim Backović.
***********
