U Sarajevu je obilježena 31. godišnjica od bitke u kojoj je spriječeno zauzimanje Sarajeva, 2. maja 1992. godine.
Na ovaj dan su Specijalne jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije, uz pomoć paravojnih srpskih jedinica, pokušale zauzeti zgradu Predsjedništva RBiH u centru Sarajeva.
Bitka za Predsjedništvo bila je velika bitka za glavni grad BiH, a plan snaga bivše JNA, potpomognutih paravojnim formacijama, bio je da zauzmu Predsjedništvo RBiH.
Glavna borba vođena je na Skenderiji, oko 150 metara od zgrade državnog Predsjedništva.
Oko 13 sati tenkovi JNA krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Sarajeva. Tenkovi su zaustavljeni, a svijet je obišla slika tramvaja u plamenu. Tog dana je zapaljena i izgorjela i zgrada Glavne pošte u Sarajevu.
Na ovaj dan su i zvanično postavljene blokade bivše vojske Republike Srpske oko Sarajeva.
Ovaj datum obilježava se i kao Dan Kantona Sarajevo. Delegacija Skupštine i Vlade Kantona Sarajevo je, u okviru obilježavanja Bitke za odbranu Predsjedništva i Dana Kantona položila cvijeće i odala počasti poginulim borcima.
Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović je tom prilikom izjavio novinarima da je 2. maja 1992. godine "odbranjen grad Sarajevo i Bosna i Hercegovina".
"Znali smo ciljeve koji su tada postavljeni, da se zauzme Predsjedništvo RBiH, Radio-televizija. Međutim, kao ponosni pripadnik Specijalnog odreda 'Bosna' mogu reći da smo tada to spriječili", kazao je ministar Osmanović.
Istog dana zarobljen je i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, koji se vraćao s pregovora iz Lisabona. Njega je na Sarajevskom aerodromu zarobila JNA, a potom je odvezen u Lukavicu, odakle se javio u program TV Sarajevo.
Zauzimanje zgrade Predsjedništva je spriječeno, ali je opsada naočigled cijelog svijeta trajala više od 1.400 dana, tokom koje su građani ubijani minobacačkim granatama, snajperskim hicima, protuavionskim naoružanjem, ali su, isto tako, mučeni prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani, što je potvrđeno presudama Haškog suda.
Za jednu od najdužih opsada u historiji i teroriziranje stanovništva, između ostalog, u Haagu su na doživotne kazne pravomoćno osuđeni - bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, kao i komandant VRS-a Ratko Mladić, te nekadašnji komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS Stanislav Galić, dok je Dragomir Milošević, koji je preuzeo komandu nad Sarajevsko-romanijskim korpusom VRS 1994. godine osuđen na 29 godina.
Za zločine u opkoljenim dijelovima grada pred domaćim pravosuđem procesuirano je 12 osoba.
Pred Haškim tribunalom za zločine počinjene u Sarajevu bio je optužen i bivši predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević, ali je umro tokom suđenja u martu 2006. godine, nakon čega je proces obustavljen.
Biljana Plavšić, bivša predsjednica RS, priznala je krivicu za učešće, između ostalog, u zločinima u Sarajevu pred sucima Haškog tribunala, nakon čega je osuđena na 11 godina zatvora.
