Projekat "Susret kultura": Sarajevo između istoka i zapada

Projekat "Sarajevo susret kultura" je kreirala istoimena nevladina organizacija u namjeri da promoviše novu turističku atrakciju koja će predstavljati kulturno-historijski opis bh. prijestolnice. Na pješačkoj stazi, u neposrednoj blizini Gazi Husrev-begovog bezistana, postaviće se znak koji će prolaznike upućivati na istok i zapad, na Sarajevo kao osmanlijski trgovinski grad, odnosno na Sarajevo kao moderna zapadnjačka kultura.

Trenutno je turistička ponuda u Sarajevu fokusirana na prostor opština Centar i Stari Grad. Upravo bi nova ideja "Sarajevo - susret kultura" bila polazna tačka za obilazak glavnog grada Bosne i Hercegovine.

"Radi se o postavljanju jednog prepoznatljivog znaka na ulazu u Baščaršiju. To je onaj prostor gdje uvijek nekome kažemo: ovo je granica između istoka i zapada. Da to više ne bi bila granica i da bi svi oni koji dolaze u Sarajevo upoznali Sarajevo onakvo kakvo jeste više od pet vijekova, mi postavljamo jedan znak koji se zove 'Sarajevo - susret kultura', koji će obilježiti prostor koji smo mi nazvali Prostor mira, suživota i tolerancije", kaže Dino Mujkić, predsjednik organizacije Sarajevo susret kultura.

Projekat 'Sarajevo - susret kultura' može pomoći u brendiranju grada. Ali, izgraditi brend je proces. U Bosni i Hercegovini ovakav marketinški pristup još se izgrađuje. Za Sarajevo inostrani posjetioci često kažu da je „evropski Jerusalim“. Međutim, to je djelić ukupnog kulturno-historijskog obrasca Sarajeva.

"Mi imamo parcijalna brendiranja ili definisanja nekih od tačaka koje su značajne za naš identitet, za našu istoriju, imamo neke događaje koji obilježavaju naš grad, međutim, mi nismo proveli cjelovit postupak brendiranja grada Sarajeva. Nažalost, još uvijek ne postoji dovoljno razvijena svijest da sam grad uđe u jedan proces koji bi objedinio sva ovakva parcijalna nastojanja mapiranja grada značajnim tačkama", ističe za RSE komunikolog Nazif Hasanbegović.

Istovremeno, pored čestih turističkih atrakcija, Sarajevo ima i ostala kulturna mjesta koja su nepravedno zapostavljena a zaslužuju punu pažnju.

"Ono što jeste nepravedno zapostavljeno, u principu je brendiranje samog grada kao kompletne jezgre i cjeline. Znači, ne samo brendiranje pojedinih tačaka. I na kraju, da budemo iskreni, ti događaji i tačke su se brendirali sami od sebe, događajem koji se desio, ne našim zaslugama. Ima jako puno onih zanemarenih tačaka i to jeste, što je trend u svijetu – kad pogledate, trend u svijetu je s pojavom svih virtualnih mreža da se dešava mapiranje grada, ne našim htjenjem, već jednostavno to ljudi prepoznaju. Tako se pojavljuju paralelni svijetovi, paralelne slike grada, a sam grad ne čini ništa da bi na tome radio sukcesivno i kontinuirano", konstatuje Hasanbegović.

Arhitektonska jezgra, bitni događaji – Prvi svjetski rat, Zimske olimpijske igre 1984., čak i rat devedesetih godina prošlog vijeka – sve su ovo upečatljive stvari koje izazivaju prvu asocijaciju na Sarajevo i kao takve treba ih razvijati.

"Kada pogledate malo razvijenije gradove u smislu kulturnog turizma, onda ćete vidjeti, evo, konkretno u Beču, svaka zgrada u starom dijelu Beča obilježena je na neki način, da joj je dato određeno značenje na taj način što je navedeno da je tu neko stanovao, da je tu neko živio, da je tu neko umro. Ono što Sarajevu treba, a Sarajevo ima bazu za to, u tome je jedna tragedija naše kulturne politike – jeste proizvodnja priče na bazi onog što imamo. Nama nedostaju takve priče, nama nedostaju naracije koje će ukazati na značaj prostora u kojem živimo", kaže za RSE profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Vahidin Preljević.

Trenutno Sarajevu nedostaje nova koncepcija kulturnog prostora, ističe on i zaključuje:

"Mi smo navikli na Balkanu, nažalost, da doživljavamo prostor prije svega kao teritoriju. To su pokazala događanja '90-tih i u tome nismo specifični. Sarajevu nedostaje da se ukaže na ono što je Sarajevo, a Sarajevo zaista jeste jedan dinamičan prostor, prostor koji je obilježen različitim strujanjima istorije, prostor koji se ne bi trebao stidjeti ni svojih proturječja ni svojih lomova, svojih diskontinuiteta u istoriji. Ono što Sarajevo, kao i cijela Bosna i Hercegovina, treba izbjeći jeste sužavanje na jedno značenje. Da sada ne pominjem, svi znamo o kakvim se značenjima radi."