'Možda je sve bilo uzalud': Bivši saradnik Navaljnog govori nakon dvije godine zatvora

Piše: Robert Coalson i North.Realities Radija Slobodna Evropa

Ruslan Ahmetšin je izašao iz zatvora u sjevernoj regiji Arhangelsk 15. decembra. Pozdravili su ga kolege aktivisti koji su ga zagrlili, uzeli njegovu torbu i poslali ga u automobil koji je čekao, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Bivši šef predstavništva opozicionog političara Alekseja Navaljnog u Arhangelsku, imao je ambivalentnu reakciju na puštanje iz zatvora.

"S jedne strane, to je sloboda", rekao je za RSE. "Idete gdje želite. Ne morate da se postrojavate. Ne morate da radite jutarnje vježbe. Možete da jedete normalnu hranu."

"Ali, s druge strane, postoji osjećaj užasa i da je možda sve bilo uzalud", dodao je.

Njegovi stari roditelji, rekao je, imaju dosta različite političke stavove od njega, prate informacije sa državnje televizije, ili "zombifikatora", kako je Ahmetšin zove. I mora da ide kod zubara.

"Stomatologija je poprilično loša u zatvoru", rekao je. "Nema anestetika, oprema je stara, neobučeno osoblje. Sada zbog svega imam veliki problem."

'Zamislite ćeliju sa 14 zatvorenika'

Ahmetšin (49) počeo je da se bavi aktivizmom 2018. kada se pridružio velikim protestima protiv izgradnje deponije u gradu Šijes u regiji Arhangelsk.

U januaru 2021. Ahmetšin se pridružio nacionalnim protestima protiv hapšenja Navaljnog, koji je pritvoren po dolasku iz Njemačke nakon liječenja od gotovo smrtonosnog trovanja nervnim otrovom za koje je tvrdio da su ga izvršili ruski sigurnosni agenti po nalogu predsjednika Vladimira Putina.

Navaljni je sada u zatvoru i služi 19 godina zatvorske kazne za koju kaže da je politički motivisana. Nakon što se više od dvije sedmice nije znalo gdje se Navaljni nalazi, njegova glasnogovornica je u ponedjeljak, 25. decembra potvrdila da je on prebačen u zatvor u regiji na sjeveru Rusije, oko 1.900 kilometara sjeveroistočno od Moskve.

Ahmetšin je uhapšen 23. januara 2021. i osuđen na 80 sati prinudnog rada.

Nakon toga, progon je brzo počeo. U martu 2021. Ahmetšin i drugi aktivisti u regiji bili su pod istragom zbog navodne pripadnosti "ekstremističkoj organizaciji". Pretresani su im stanovi i kancelarije, oduzeti su im računari i telefoni. Vlasti su počele da istražuju Ahmetšina zbog nekih njegovih objava na društvenim mrežama, uključujući onu u kojoj je tačno istaknuo da su Sovjetski Savez i nacistička Njemačka bili saveznici od 1939. do 1941. te da su zajedno započeli Drugi svjetski rat.

Uhapšen je 9. maja 2022. i optužen za "rehabilitaciju nacizma". U oktobru iste godine osuđen je na 30 mjeseci zatvora, uključujući i gotovo šest mjeseci koje je proveo u istražnom zatvoru. Na slobodu je pušten 15. decembra po isteku kazne.

"Zatvor je presijek društva", rekao je. "Tamo sam upoznao puno različitih ljudi. I oni su ravnodušni prema onome što se događa napolju. Žive u svom malom svijetu."

Mnogi ljudi koje je Ahmetšin upoznao bili su zatvoreni zbog kaznenih djela povezanih s drogom.

"Nisam imao pojma o ovom problemu", rekao je, misleći na ono što je nazvao "epidemijom droge" u Rusiji.

Ahmetšin je objasnio da je njegovo vrijeme u pritvoru podijeljeno na tri perioda: oko šest mjeseci u pritvornom centru prije suđenja ili SIZO, kako se inače zovu ti zatvori u Arhangelsku, nekoliko mjeseci u SIZO-ovima u Jaroslavu i Kirovu dok traju saslušanja po njegovim tužbama, a ostatak kazne u zatvoru u Talagi, 15 kilometara od Arhangelska.

Zatvaranje u SIZO-ima je, rekao je, "situacija koja najviše dezorijentiše one koji koji su uhvaćeni u kaznenom sistemu."

"Zamislite ćeliju sa 14 zatvorenika, svakome od njih su raspoređena dva kvadrata metra", rekao je "A, zapamtite da ljudi ponekad provedu godine u SIZO-ima."

U ćeliji je bio toalet bez ventilacije, dodao je.

Dvorište za vježbanje u SIZO u Arhangelsku je organizovano tako da "u njemu nikada ne sija sunce".

"Ljudi koji ne vide sunce dvije godine dobiju dermatitis", rekao je Ahmetšin. "Koža im je pokrivena smeđim taškama i čirevima. I definitivno ima psihološki efekat."

"Oni koji su u SIZO-ima su pod istragom", naglasio je. "Krivica još nije utvrđena. Oni bi trebali da budu u relativno humanim uslovima. Osoba koja je osuđena da je nekoga udarila autom vozeći u pijanom stanju, u zatvoru će živjeti manje-više udobno. Ali oni koji su pod istragom se drže pod najnehumanijim uslovima."

Jedina prednost SIZO-va u odnosu na zatvore u kojima su osuđeni zatvorenici, kaže Ahmetšin, je to što u njima možete da spavate koliko želite.

"U zatvoru, to ne možete da radite", objasnio je on. "Ustajete u 6 sati ujutru, i nije vam dozvoljeno da sjednete na svoju klupu do 9 sati. Ako sjednete i raspremite krevet, napisaće vam prekršaj. Nekoliko prekršaja i možete zaboraviti na prijevremeno puštanje."

'Zidovi su plakali'

Ahmetšin se žalio na svoju osudu i, kao što je uobičajena praksa u Rusiji, poslan je iz regije tokom žalbenog postupka. U njegovom slučaju, poslan je u Kirovsku regiju nakon kratkog boravka u Jaroslavlju.

"Osuđenici hodaju do voza vezani lancima", prisjetio se. "To je vrlo ponižavajuće."

"Za to vrijeme nema mogućnosti za pravnu pomoć", dodao je. "Nema kontakta sa porodicom."

Istražnog zatvora u Jaroslavlju prisjetio se kao "crnog" zatvora.

"Drugi iz Astrahana su bili smješteni na groznim mjestima, u podrumima punih pacova", rekao je Ahmetšin. "Ja sam imao dobru ćeliju, ali sa mnom je bio zavisnik od narkotika, 34-godišnji dizač tegova sa mentalnim problemima. Više od dvije sedmice prije nego što sam poslan u Kirov, jedva da sam mogao da komuniciram sa njim."

Uslovi u Kirovu su bili jedva malo bolji.

"To su bile barake iz vremena Katarije Velike", rekao je. "Zidovi su konstantno bili puni vlage. Ćelije su bile hladne, oko 12 stepeni Celzijusa. Svuda je bilo paukova. Pacova. Tamo sam se razbolio nekoliko puta, dobio sam i COVID."

Hrana je bila toliko odbojna da ju je Ahmetšin često odmah bacao u klozetsku šolju, umjesto da trpi miris.

"Jako sam zahvalan aktivistima u Kirovu", naglasio je. "Donosili su mi pakete. Zahvaljujući novcu koji su mi dali, mogao sam naručiti hranu iz lokalne trgovine. Izgubio sam puno kilograma, koje sam uspio vratiti kasnije kad sam se vratio u Astrahan i malo se osunčao i nadisao svježeg vazduha."

'Nemam budućnost s njima'

Kada se vratio u regiju Astrahan u naselje u Talagi nakon što su njegove tužbe odbačene, prošlo je gotovo godinu dana Ahmetšinove kazne. Uslovi u zatvoru su bili mnogo bolji od onoga što je prije izdržavao, rekao je. Većini zatvorenika je ponuđena mogućnost da rade u lokalnim preduzećima, ali Ahmetšinu je uskraćena ta mogućnost jer mu je bio konfiskovan pasoš.

Ali niko me nije branio da se uhvatim lopate i grablji, pa sam iskopao 15 lijepih gredica s povrćem, rekao je. "Imao sam tri lijepa mjeseca vježbanja, dobrog sna i fizičkog zdravlja. Na svježem vazduhu i suncu čak sam i malo dobio boje."

Uspio je da osnuje vrtlarski klub zatvorenika, preko kojeg je bilo moguće naručiti sjeme i gnojivo.

"Sada upravnik može da prijavi svojim šefovima da 'socijalizuje zatvorenike'", rekao je Ahmetšin.

U jesen se Ahmetšin dobrovoljno javio da radi u kuhinji, a kasnije su ga zamolili da organizuje zatvorsku biblioteku.

Bio je to totalni nered, prisjetio se. "Prošao sam kroz cijelu kolekciju. Izbacio stare stvari, sve ostalo razdvojio u kategorije i stavio na policu. Sada je sve u redu."

Pred kraj kazne, Ahmetšin je dobio zadatak da čisti snijeg u naselju. Gradska uprava poslala bi vozača, a s njim je bio i čuvar koji je "i s oduševljenjem uzeo lopatu".

Tokom njegove zatvorske kazne, organizacija za ljudska prava Memorial uvrstila ga je na listu političkih zatvorenika i poticala ljude da mu šalju pisma. Iako ih je primio mnogo, zatvorski cenzori bili su nemilosrdni s poštom koju je slao, rekao je Ahmetšin, jer su obično uništavali njegova pisma.

"Bilo je zabranjeno opisivati svakodnevni život ili raspravljati o drugim zatvorenicima ili političkim temama", rekao je. "Pa šta sam mogao da napišem? Da sam vidio vranu ili osam mačaka? To bi takođe bio problem jer u zatvoru nije trebalo da bude nijedne mačke."

Mnoga pisma koja je dobio ponio je sa sobom kući kada je pušten.

"Sada ću odgovoriti mnogima", obećao je.

Ahmetšin je rekao da ne može dobiti natrag svoje lične dokumente dok ne plati kaznu od 600.000 rubalja (6.500 dolara) koja mu je izrečena za organizaciju nedozvoljenih protesta 2021. Rekao je da to sada ne može da plati, ali da može, bi i onda bi napustio Rusiju.

"Ovdje, izgleda, većina ljudi misli drugačije od mene", rekao je. "Nemam budućnost s njima."

*Napisao Robert Coalson na osnovi izvještaja North.Realities RSE. Ova priča se temelji na izvještajima dopisnika s terena u Rusiji. Njihova imena se ne objavljuju iz sigurnosnih razloga.