Piše: Frud Bezhan, priredila Biljana Jovićević
Evropska komisija 18. maja ujutru je pokrenula proces aktivacije zakona koji zabranjuje evropskim kompanijama da se povinuju sankcijama SAD protiv Irana i kojim se ne priznaju bilo kakve odluke suda kojima američke mjere stupaju na snagu.
Riječ je takozvanom “statutu blokiranja” uvedenom prvi put 1996., da bi se EU zaštitila od sankcija koje su SAD uvele Kubi, a posredno i drugima. Aktiviranje “statuta blokiranja” natjeralo je administraciju tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona da se povuče.
- Odluka o Iranu: Ka boljem sporazumu ili većoj neizvjesnosti
- Kako spasiti nuklearni sporazum sa Iranom?
Sa druge strane, suočen sa novim ekonomskim sankcijama SAD i nesigurnim izgledima za nastavak poslovanja sa Evropom, Iran se nada da bi sa Rusijom i Kinom mogao proširiti trgovinske odnose. I Moskva i Peking koji imaju svoje sopstvene ekonomske sporove sa Vašingtonom, i u dobroj su poziciji da prihvate ponuđenu šansu.
Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da izađe iz nuklernog sporazuma sa Iranom potpisanog 2015., i ponovo uvede ekonomske sankcije Teheranu, zabranjuje američkim firmama poslovanje sa Islamskom republikom i prijeti penalima evropskim kompanijama koje odluče da nastave poslovanje sa Iranom nakon perioda prilagaođavanja od 90 do 180 dana.
EU, koja je i sa summita u Sofiji u četvrtak ponovila da su posvećeni i jedinstveni u odluci o očuvanju sporazuma sa Iranom, započela je u petak aktiviranje „statuta blokade“ da bi zaštitila evropske kompanije od sankcija SAD, što se ranije u praksi pokazalo efikasnim ali ostaje da se vidi da li će tako biti i ovoga puta.
Ekonomisti primjećuju da su i Moskva i Peking manje izloženi sankcijama koje se tiču iranskog nuklearnog programa, kao i drugih koje targetiraju kršenje ljudskih prava, podršku terorizmu i balistički raketni program.
Odlazak zapadnih kompanija sa unosnog izvoznog tržišta može se u suštini posmatrati i kao poklon Rusiji i Kini koje podržavaju Iran, a koje su stalne članice Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i koje su pomogle u pregovorima oko postizanja nuklearnog sporazuma, kojim se Teheran obavezao na obustavljanje nuklearnih aktivnosti u zamjenu za popuštanje sankcija UN i SAD.
„Imamo naginjanje prema Istoku zato što Iran nema opcija na Zapadu,“ kaže Steve Hanke, ekonomista sa Johns Hopkins Unverzitetu u Baltimoru i dodaje:
„Svi na Zapadu su se uspaničili jer se nadvio oblak sankcija, a to je razlog zbog kojeg će Evropljani morati da idu sporednim putevima. Ako bude tako, Iranci će popuniti prazninu sa Rusijom i Kinom“.
Obnovljene sankcije SAD targetiraće među ostalima iransku automobilsku industriju, civilnu avijaciju, bankarski sektor. Američkim građanima i kompanijama biće zabranjeno poslovanje u skoro svim oblastima u Teheranu, ali će osim toga biti pogođene i druge strane kompanije.
Osim što će biti izloženi sankcijama, onima koji budu htjeli da posluju sa Iranom neće moći da koriste američke banke, sklapaju poslove u globalnoj rezervnoj valuti - američkom dolaru, kao ni prisustvo na američkim berzama.
Prije sklapanja nuklearnog sporazuma, kada je Iran bio izbačen iz SWIFT-a, dominantne američke globalne mreže transakcija, Kina i Rusija su našle zaobilazane puteve. Umjesto u dolarima, biznis transakcije su se obavljale u eurima, kineskom juanu ili ugovorima o robnoj razmjeni. Evopske firme koje posluju sa SAD, i koriste američke banke te su konektovane u američki finasijski sistem, nemaju takvu opciju.
Iranski ministar nafte Bidžan Namdar Zanganeh je, kako prenose iranski mediji, u četvrtak izjavio da je kineska državna kompanija CNPC, koja je manjinski vlasnik akcija u u razvojnom projektu u jednom od najvećih svijetskih prirodnih rezervoara gasa Južni Pars, u kojem je većinski partner francuski naftni gigant Total, saopštila da je spremna da preuzme cijeli posao ukoliko se Francuzi povuku.
Francuska kompanija Total je saopštila da će nastaviti dalje sa planiranim 20-godišnjim projektom vrijednim pet miliardi dolara, samo ukoliko osiguraju da ih Vašington izuzme iz sankcija.
U još jednom značajnom koraku zaštite Irana od američkih sankcija, Evroazijska ekonomska unija koju predvodi Rusija, potpisala je prijelazni trgovinski sporazum sa Iranom, koji će smanjiti poreske tarife na stotine proizvoda iz Irana. Blok koji uključuje Jermeniju, Bjelorusiju, Kazahstan i Kirgistan, takođe planira da započene pregovore sa Iranom čiji je cilj formiranje slobodne trgovinske zone.
Rusko-kineska orbita
Čak i prije nuklearnog sporazuma sa Iranom, koji je u zemlji predstavljen kao okončanje međunarodne izolacije, stimulisanje ekonomije i podsticanje investicija, te omogućavnje drugih opipiljivih promjena poput modernizovanja domaće avioflote, Teheran se približvao Rusiji i Kini.
Tokom režima sankcija, iranska vlada i kompanije su, kako se sumnja, zaobilazile sankcije UN, SAD i EU koristeći azijske banke, prevozeći naftu na brodovima sa tuđim zastavama u Aziji, te razmjenjivali naftu za druge robe.
Ekonomisti predviđaju da će Trumpov potez Iran još više gurnuti prema Rusiji i Kini, koje su već postavile temelje za poslovanje.
Sa vjerovatnim povlačenjem američkih i evropskih kompanija, kineske i ruske kompanije su tu da profitirajuJustin Dargin
„Kina trenutno finansira multimilijarde vrijedne energetske i infrastrukturne projekte u Iranu, dok Rusija iskazuje želju za izvoz njihove domaće proizvodnje“, kaže Justin Dargin, bliskoistočni energetski ekspert na Univerizetu Oxford.
„Sa vjerovatnim povlačenjem američkih i evropskih kompanija, kineske i ruske kompanije su tu da profitiraju.“
Bilteralana trgovina između Moskve i Teherana je opala u posljednjoj deceniji, djelimično zbog UN sankcija od 2006. do 2012. Na svom vrhuncu početkom 2000-tih trgovina je dostigla u prosjeku oko tri milijarde, ali je u 2017. pala na 1,7 milijardi.
Sa ili bez obnavaljanja sankcija SAD, ekonomisti predviđaju da će ta brojka rasti.
Ekonomisti kažu da Rusija ima za cilj iranski energetski sektor te da želi da prodaje čelik, transportnu infrastrukturu i druge domaće poizvode Teheranu.
Tokom posjete iranskoj prijestonici 10. maja, zamjenik ruskog ministra finansija Sergej Rjabkov, rekao je da dvije države namjeravaju da nastave „ekonomsku saradnju u punom obimu“.
„Mi nijesmo uplašeni sankcijama“, poručio je Rjabkov.
Ruske nafte firme, pogođene sankcijama Zapada nakon agresije Rusije na Ukrajinu, tražile su način da posluju sa Iranom. U martu je Teheran potpisao 742 miliona dolara vrijedan sporazum sa energetskom kompanijom Zarubezneft, u vlasništvu ruske države, o povećanju poroizvodnje na dva naftna polja na zapadu zemlje.
Nafta za robu
U novembru, Rusija je primjenila program nafta za robu, sa Iranom kojem fali keša, čime je Moskva kupovala iransku naftu u zamjenu za rusku robu, uključujući i naftne pumpe i cijevi, opremu za iskopavanje gasa, metalne i drvene proizvode, sve u vrijednosti 20 milijardi dolara. Cijena nafte je određena u američkim dolarima, no toj valuti će biti ograničen pristup nakon obnavljanja američkih sankcija.
U poljoprivrednom sektoru, Iran je postao jedan od najvećih izvoznika voća u Rusiju, koja je od 2014. pod američkim i EU sankcijama zbog aneksije ukrajinskog poluostrva Krim i podrške separtistima na istoku Ukrajine. Sa druge strane, Iran je povećao uvoz žitarica iz Rusije.
Ekonomisti kažu da će zapravo Kina biti najveći dobitnik od američkih sankcija Iranu.
Peking i Teheran su se 2016. saglasili da prošire trgovinsku razmjenu za 600 milijardi dolara u narednoj deceniji. Trgovina između dvije zemlje u 2017. iznosila je 50 milijardi dolara.
Kina je treći po veličini uvoznik iranske robe i njihovo najveće izvozno tržište. Kada je riječ o nafti, Iran najviše izvozi u Kinu.
Iran se takođe nalazi u planovima Kine za obnovu drevne trgovinske rute "Put svile", poznat u Kini kao "Jedan pojas-jedan put".
Prošle sedmice je Peking otvorio teretnu željezničku vezu sa Iranom, što je kako navode posmatrači, jasna poruka da će dvije zemlje nastaviti da šire trgovinske odnose.
Dargin, analitičar sa Oxforda predviđa da će se Iran okrenuti Kini za ekonomske investicije, kao i prema njihovoj valuti. Juanom se već finansiraju neki od iranskih projekata, kaže on i dodaje da će povlačnje evropskih kompanija omogućiti kineskim firmama da imaju malo ili nimalo kontakata sa američkim tržištem.
„Što je više Iran izolovan od strane Zapada, i što više pospješuje odnose sa Rusijom i Kinom i ide tim putem, Teheran će biti sve manje ranjiv na zapadni ekonomski i diplomatski pritisak u budućnosti“, ocjenjuje Dargin.
Uspostavaljanje jednog Iransko-ruskog-kineskog trgovinskog bloka nije međutim za očekivati.
„Kina neće objeručke pomagati Iran ako to bude ugrožavalo njihove interese“, kaže Scott Lucas, stručnjak za Iran, sa Univerziteta Birmingham, koji je i urednik EA World View web sajta.
„Rusi su suočeni sa svojim sopstvenim ekonomskim pritiscima i stoga će biti ograničeni u onome što mogu učiniti.“
Gubitak Zapada, gubitak Irana
Nakon nuklernog sporazuma iz 2015., evropska delegacija je odjurila u Iran gdje su čekale velike rezerve nafte i gasa u nadi da će se odnosi sa Zapadom popraviti.
Osim Totala, energetski gigant Royal Dutch Shell potpisao je unosan sporazum sa Tehereanom, a francusko-njemački avionski proizvođač Airbus se saglasio da isporuči 100 putničkih aviona Iranu, po sporazumu vrijednom više od 2 milijarde dolara.
Francuski proizvođač automobila PSA Peugeot Citroen potpisao je 350 miliona dolara vrijedan sporazum sa iranskim proizvođačem automobila SAIPA za proizvodnju 200.000 automobila godišnje u Iranu.
Njemački Wolkswagen je u julu 2017. godine, saopštio da će početi sa izvozom automobila u Iran, čime su se vartili na to tržište nakon 17 godina.
Sada su evropske i američke kompanije u opasnosti da izgube novo veliko izvozno tržište i milijarde dolara komercijalnih poslova ako okončaju svoje poslovanje sa Iranom zbog američkih sankcija.
„Čak iako se evropske vlade budu pridržavale sporazuma, najveće evropske kompanije će biti izuzetno nerade da posluju sa Iranom“ smatra Dargin.
Neke evropske firme su po svemu sudeći odlučile da im je američko tržište mnogo vrijednije od Irana. Danski transportni gigant Maersk Tankers je u četvrtak saopštio da će okončati svoje aktivnosti u Iranu, dok je njemačka osiguravajuća kompanija Allianz takođe najavia da će povći svoje poslove iz Irana.
Ekonomisti kažu da čak i ako ruske i kineske kompanije popune prazninu koju će ostaviti zapadne firme, oni nemaju isti nivo tehnološke stručnosti kao kompanije u Evropi i Americi.
„Iran će kratkoročno biti gubitnik“, kaže Hanke, ali i dodaje: „Iran će morati da se okrene drugom najboljem rješenju ako se zapadne kompanije povuku."
Facebook Forum