Deset godina nakon 11. septembra: Tuga, pobjede i beskonačni rat

Video: SAD, 11. septembar 2001.

Christian Caryl (RSE), prevela Ena Stevanović

Američka vojska je ubila Osamu bin Ladena. Sadam Husein i njegov režim su prošlost. Arapsko proljeće se vješto suprotstavilo snazi džihadskog nasilja. Ideja o navodnom svetom ratu protiv Zapada je izblijedila.

Ali ipak, čitavu deceniju nakon sudbonosnog 11.septembra konačna pobjeda u tzv.“ratu protiv terorizma“ se i dalje čini nedostižnom. Sjedinjene Države i njeni saveznici su dobili neke važne bitke. Niz događaja koji su se dogodili tog dana još uvijek nemaju zadovoljavajući kraj.

Talibanski pokret u Afganistanu, kojem je u novembru 2001.oduzeta moć zajedničkim napadom afganistanskih snaga i snaga SAD, polako ponovo oživljava.

Vlada predsjednika Hamida Karzaija koja je početkom 2002.oformljena uz američku pomoć vodi pregovore o podjeli vlasti sa gerilom Mula Muhameda Omara.

U Iraku, gdje su SAD 2003.svrgnule s vlasti Sadama Huseina, civilni rat koji je prijetio da će rastrgati zemlju se smirio. Ali stabilna vlada i sigurnost za sve građane su još uvijek nedostižni ciljevi.

A u Sjedinjenim Državama je osjećaj zadovoljstva zbog činjenice da se u deset godina nije desio novi masovni teroristički napad pomiješan s osjećajem ljutnje i razočarenja zbog ekonomskih, političkih i osobnih troškova za globalni rat protiv nejasnog neprijatelja.

Michael Mandelbaum, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Johns Hopkins i jedan od vodećih američkih stručnjaka u oblasti međunarodne politike, kaže da je jedna od najozbiljnijih posljedica napada koji su se desili 11.septembra jeste to da su odvratili pažnju američkih političara sa gorućih nacionalnih pitanja.

Sjedinjene Države su mogle odgovoriti na ove napade na način koji bi im omogućio da usmjere svoje resurse na reformu zdravstvenog i obrazovnog sistema, za moderniziranje infrastrukture i za adekvatan odgovor na konkurenciju u oblasti globalne ekonomije.

„Jedan od najvažnijih problema je deficit federalne vlade koji se povećao zbog ratova u Iraku i Afganistanu koje država nije platila. Mi smo se zadužili kako bismo financirali ove ratove i ovo je doista prvi put u američkoj historiji da država nije povećala porez kako bi platila ratove. I to je izuzetno nepovoljna okolnost,“ kaže Mandelbaum.

Nacionalna sigurnost na prvom mjestu

Mnogi stručnjaci tvrde da su godine nakon 11. septembra obilježene opadanjem globalnog utjecaja i prestiža SAD-a. Drugi tvrde da su SAD i dalje vodeća svjetska ekonomska sila čak i nakon financijske krize iz 2008. Njihova vojna superiornost ostaje neupitna.

Ovo posljednje uopće nije iznenađujuće ako uzmemo u obzir
ogromno povećanje nacionalnog sigurnosnog aparata koje se desilo nakon 2001.

Prema nekim procjenama, američka vlada je u protekloj deceniji potrošila oko sedam hiljada milijardi dolara na nacionalnu odbranu, domovinsku sigurnost i obavještajne službe.

Osnivanje Odjela za domovinsku sigurnost i ureda Direktora nacionalnih tajnih službi nakon 11. septembra predstavlja najveću reorganizaciju federalnog birokratskog sistema nakon Drugog svjetskog rata.

Danas Sjedinjene Države financiraju oko 46 posto ukupnih svjetskih vojnih izdataka. Budžet za obavještajne potrebe se udvostručio u proteklih 10 godina. „The Washington Post“ procjenjuje da 854.000 Amerikanaca ima sigurnosno odobrenje za pristup strogim tajnama.

Razumljiva opsesija sprječavanjem novog terorističkog napada je navela administraciju predsjednika George W.Busha da uvedu niz drakonskih mjera, uključujući „detaljna ispitivanja“ zatvorenika koja neki nazivaju mučenjem te program praćenja američkih građana.

Sigurnost vs. građanske slobode

Nastavlja se debata o učinkovitosti tih mjera. Oni koji ih podržavaju, kao bivši zvaničnik Odjela za pravdu John Yoo, koji je 2002. napisao dopis kojim odobrava stroga ispitivanja, tvrdi da su ona imali ključnu ulogu u sprječavanju daljih napada:

„Građanske slobode bi sigurno bile još ugroženije da je Al-Kaida uspjela sprovesti drugi napad 11. septembra,“ napisao je Yoo nedavno za „Wall Street Journal“. „Umjesto toga je Bushova administracija je uspješno predala svom nasljedniku sigurnu domovinu.“

David Cole, profesor prava na Univerzitetu Georgetown se ne slaže s tim. On tvrdi da su mnogi zakoni iz Bushove ere vezani za „Rat protiv terorizma“ u suprotnosti sa osnovnim principima vladavine zakona, kako nacionalnim, tako i međunarodnim.

Ali odluke Vrhovnog suda, objave u medijima i neslaganje biračkog tijela su doprinijeli reformi ili ukidanju mnogih pravnih aktivnosti koje su poduzete u Bushovo vrijeme.

„Mislim da smo spoznali da se zakon zapravo pokazao prilagodljivijim nego što je očekivala Bushova administracija. Oni su bili prisiljeni da se povuku i povukli su se iz svih tih inicijativa,“ kaže Cole.

Ironično je, kako kaže Cole, da zbog toga što je Bushova administracija
dala zeleno svjetlo do tada zabranjenim oblicima ispitivanja, Kalid Šeik Muhamed, koji je priznao da je planirao napade 11.septembra još uvijek nije doveden pred sud.

Prema medijskim izvještajima, ispitivači CIA su na Muhamedu primijenili postupak zvani "waterboarding", što znači da će prema principima američkog pravnog sistema sud najvjerovatnije odbaciti sve dokaze koji su prikupljeni od njega.

„Ukoliko koristite naisilne metode za dobijaanje informacija od pojedinca, pa čak i ako one ne dosežu razinu mučenja, bilo kakva upotreba prisile i sve izjave koje su tako dobivene su zasjenjene metodom i prema američkom Zakonu o vođenju krivičnog postupka ne mogu biti na bilo koji način iskorišteni u sudskom postupku,“ objašnjava Cole.

Tužbe Obamine administracije

Administracija predsjednika Baraka Obame je odbila široko i labavo tumačenje izvršnih ovlasti koje je promovirao njegov prethodnik te je prekinut kontinuitet mnogih praksi iz Bushove ere.

Prekinuta je praksa „izvanrednog tumačenja“ prema kojoj su američki zatvorenici prebacivani u pritvor zemalja sa evidencijom mučenja i zatvorena su tzv.“crna mjesta“ preko okeana gdje su zatvorenici tajno ispitivani.

Međutim, Obama nije uspio u svojoj namjeri da zatvori kontroverzni zatvor Guantanamo, ali je spriječio da se tamo odvode novi zatvorenici. Demokrati i Republikanci se ujedinjeno protive da se neki od zatvorenika, uključujući Kalid Šejk Muhameda dovedu u SAD kako bi im se tamo sudilo.

U međuvremenu, Obama i dalje intenzivno koristi tajne protuterorističke operacije CIA i Pentagonove elitne protuterorističke jedinice. On je podržao kampanju CIA da letjelicama na daljinsko upravljanje napadne džihadske mete u plemenskim područjima Pakistana.

Kritičari tvrde da je korištenje letjelica obustavilo terorističke operacije na štetu Pakistana, te je ojačalo anti-američki stav javnosti i osnažilo
islamske ekstremiste. Kako navode lokalni dužnosnici, više od 33 hiljade Pakistanaca je poginulo u ratu protiv terorizma od 11. septembra.

Niko nema pouzdane podatke o broju civilnih žrtava u američkim ratovima i vojnim kampanjama na Bliskom Istoku i jugozapadnoj Aziji od 11. septembra. Radi se o desetinama hiljada žrtava. Te žrtve kao i informacije o zlostavljanju zatvorenika u zloglasnom iračkom zatvoru Abu Ghraib su doprinijele porastu anti-američkih stavova širom svijeta.

Beskonačni rat

Mnogi Amerikanci, smoreni ljutitim novinskim naslovima su prestali pratiti događaje u Iraku i Afganistanu. Ali ni povećana apatija nije zaustavila stradanja. Više od 6.000 američkih vojika je poginulo u dva rata, dok je oko 43 hiljade zadobilo teške povrede.

Ali niko ne zna kada će se rat završiti, posebno u Afganistanu, gdje SAD još uvijek pokušavaju nestabilnoj Karzaijevoj vladi predati odgovornost za sigurnost u državi.

U međuvremenu se, kako tvrde analitičari, Al-Kaida ili ono što je ostalo od nje prebacila na nova skrovišta u Jemenu i Somaliji.

I je li sve to ičemu vrijedilo? Vjerovatno još uvijek nemamo dovoljan vremenski razmak od ovih događaja kako bismo išta mogli tvrditi. Mnogi analitičari tvrde da SAD nisu bile vođene vlastitim interesima kada su uložile tolika sredstva u borbu protvi Al-Kaide.

Mandelbaum kaže da uspon Kine i drugih azijskih ekonomija u protekloj deceniji predstavlja izazov za SAD veći od bilo čega što se trenutno događa na Bliskom Istoku.

„Nakon 11.septembra posvetili smo se gonjenju gubitnika u procesu globalizacije, dok stvarni međunarodni izazov dolazi u budućnosti dolazi od pobjednika. Bliski Istok je važan iz mnogih razloga, ali ne zato što je to središte ekonomskog razvoja ili vojne moći. To je istočna Azija,“ kaže Mandelbaum.

Mnogo toga se desilo u proteklih deset godina. Ali priča o posljedicama 11. septembra je daleko od završene.