Piše: Christian Caryl, priredila Mirjana Rakela
Američki specijalci koji su likvidirali Osamu bin Ladena skrenuli su pozornost na brojne pojedince iz niza američkih institucija i organizacija koje djeluju širom svijeta. Svi oni - uključujući i mnoge čije uloge nikad neće biti javne – zaslužni su za uspjeh akcije.
Ipak, jedan je jedini čovjek koji žanje najviše pohvala, ali i ima i najviše koristi od ove akcije, no kako mnogi analitičari ističu, to je i zaslužio.
Taj čovjek je predsjednik SAD Barack Obama koji je dao nalog za napad u jutarnjim satima 29. aprila. Vikend je proveo obavljajući redovite službene dužnosti, ne dajući ni u jednom trenu naznaka da se nešto događa što bi moglo biti vrhunac njegovog mandata.
Nakon uspješnog ishoda operacije, na Obaminu adresu počele su stizati pohvale, od običnih američkih građana do političara raznih orijentacija. Čestitke su stigle i od Obaminog najžešćeg kritičara, bivšeg potpredsjednika Dicka Cheneya, pa i radikalnih konzervativaca, uključujući najvjerojatnije republikanske predsjedničke kandidate Saru Palin i Mitta Romney.
Štampa sa viješću o ubistvu Osame bin Ladena, Lahore, svibanjj 2011Nešto manje poznata Amerikanka, Stephanie, koja sebe opisuje kao konzervativku, došla je pred Bijelu kuću 1. maja kako bi s ostalima proslavila likividaciju najtraženijeg svijetskog teroriste.
"Predsjednik Obama je vrhovni zapovjednik. On je naredio operaciju. Prvi put sam ponosna na našeg predsjednika. To je nevjerojatno postignuće."
Pohvale, ali za što?
No, kako je euforija splasnula, a političari se vraćali svakodnevnim obavezama postavilo se pitanje: Za što točno hvalimo predsjednika?
Svakako, sreća je odigrala svoju ulogu, kao što je to slučaj u svakoj akciji ovog tipa. No, uspjeh pothavata leži i u činjenici da je Obamina adminisitracija imala dobar temelj u sigurnosnim i drugim službama koje su se izvještile u svom poslu u godinama nakon 11. septembra.
Stručnija analiza sugerira da Obama ima svako pravo zadržati pohvale, jer se operacija važna za nacionalnu sigurnost temeljila na kombinaciji birokratske discipline, stručnosti i spremnosti da se prihvati rizik .
Peter Singer, analitičar za obrambena pitanja u Institutu Brookings u Washingtonu kaže da prva riječ koja mu pada na pamet je "profesionalizam" - vrlina koja se i ne cijeni u Washingtonu i gdje se često znalo djelovati više po intuiniciji, a ne po metodički jasnom principu.
Sudeći prema informacijama iz Bijele kuće, administracija je ključni podatak – o mjestu na kojem se skriva bin Laden dobila u augustu 2010. U mjesecima koji su uslijedili, administracija je održala niz sastanaka tima za nacionalnu sigurnost kojim je predsjedavao Barack Obama. Jedine teme razgovora bile su mogućnost likvidacije prvog čovjeka Al-Qaide.
Protivničko izrugivanje
Odluka predsjednika Obame da se pojača lov na lidera Al Qiade donesena je kada su bili jasni obrisi njegove antiterorističke politike. Za razliku od svog prethodnika, on je značajno pojačao zračne napade bespilotnim letjelicama na Al-Qaidu i druge terorističke ciljeve i unutar Pakistana.
Time je Obama ispunio svoje predizborno obećanje da će dopustiti američkim snagama u Afganistanu napade, preko granice u Pakistanu, čak i ako to bude značilo pogoršanje odnosa Washingtona i Islamabada.
Analitičari naglašavaju da je mudar potez Baracka Obame bilo fokusiranje na Afganistan, umjesto Iraka.
Njegova je naredba da se iz Iraka u Afganistan premjeste specijalne protuterorističke jedinice svakako je bila ključan preduvjet za napad koji je završio smrću bin Ladena. Specijalci su za Pakistan krenuli iz Jalalabada na istoku Afganistana.
Obama nije revidirao sve što je naslijedio od Busha. Nastavio je koristiti zajedničke vojne i civilne obavještajne službe što je započelo u Bushovoj eri.
Prema riječima stručnjaka, Obamina administracija čak je proširila ulogu i financiranje Zajedničke komande za specijalne operacije koja u Pentagonu okuplja elitne snage za sofisticirane misije i koja blisko surađuje sa svim obavještajnim agencijama.
Jedinice pod njihovom komandom izvšile su operaciju u Abbotabadu.
Iako neki tvrde da Obama još uvijek razvija logiku rata protiv terorizma, nema sumnje da su u akciji protiv bin Ladena u prvi plan došle organizatorske i rukovodeće sposobnosti američkog predsjednika. Sve službe su odigrale svoju ulogu. Nije bilo curenja informacija, svi sudionici su imali precizno formulirane zadatke.
Hrabar potez
Američki predsjednik je u trenutku akcije pokazao i da zna ući u rizik , ali i da zna iz takve situacije izaći kao pobjednik.
Kada su mu predočili opcije za napad na bin Ladena, odlučio se za najrizičniju - akciju helikopterima. Izvori iz Bijele kuće su rekli da je tek polovica njegovih savjetnika odobravala taj potez.
"Obama je povukao hrabar potez“, kaže Dov Zakheim, viši dužnosnik Pentagona iz doba predsjednika Georga Busha.
Barack Obama tokom jednog od sastanaka na kojem je razgovarano o akciji protiv Bin Ladena, 1. svibanj 2011Naime, neke ranije helikopterske akcije završile su velikim gubicima američkih snaga, primjerice prilikom oslobadjanja talaca iz ambasade u Teheranu 1980.ili akcija hvatanja jednog od ratnih vođa u Somaliji 1993.
Singer napominje da je Obama za napad na vođu Al Qaide mogao upotrijebiti bombardere B-2, no izvaditi ostatke bin Ladena iz ruševina bi bilo gotovo nemoguće.
„Da je izabrao ovu opciju ne bi bilo nikakvog rizika za američke vojnike, čak se ne bi toliko zakomplicirali američko- pakistanski odnosi, no pitanje je da li bi operacija bila toliko uspješna. Zgrada se bombama mogla srušiti do temelja, ali teško bi se moglo potvrditi da je u njoj bio bin Laden. U svakom slučaju ovo je bila akcija od kakve su se klonili bivši predsjednici“, kaže Singer.
Obamina odluka je bila opravdana. Dobro sinhronizirana akcija trajala je svega 40-tak minuta.
Amerikanci nisu imali žrtava. Iz zgrade je izneseno bin Ladenovo tijelo, ali i pravo obavještajno bogatstvo: računari s bazom podataka i dokumenata koji Amerikance mogu dovesti do ostalih lidera terorističke mreže.
Ova pobjeda, ipak, ne čini Obamu nedodirljivim kada su u pitanju predsjednički izbori u novembru iduće godine.
Stanje američkog gospodarstva i dalje teško i moglo bi biti neugodno za predsjednika. No, jedna je stvar sada mnogo jasnija. Na tragu uspješnog lova za bin Ladenom, bit će gotovo nemoguće tvrditi da je Obama amater u pitanjima nacionalne sigurnosti.
Američki specijalci koji su likvidirali Osamu bin Ladena skrenuli su pozornost na brojne pojedince iz niza američkih institucija i organizacija koje djeluju širom svijeta. Svi oni - uključujući i mnoge čije uloge nikad neće biti javne – zaslužni su za uspjeh akcije.
Ipak, jedan je jedini čovjek koji žanje najviše pohvala, ali i ima i najviše koristi od ove akcije, no kako mnogi analitičari ističu, to je i zaslužio.
Taj čovjek je predsjednik SAD Barack Obama koji je dao nalog za napad u jutarnjim satima 29. aprila. Vikend je proveo obavljajući redovite službene dužnosti, ne dajući ni u jednom trenu naznaka da se nešto događa što bi moglo biti vrhunac njegovog mandata.
Nakon uspješnog ishoda operacije, na Obaminu adresu počele su stizati pohvale, od običnih američkih građana do političara raznih orijentacija. Čestitke su stigle i od Obaminog najžešćeg kritičara, bivšeg potpredsjednika Dicka Cheneya, pa i radikalnih konzervativaca, uključujući najvjerojatnije republikanske predsjedničke kandidate Saru Palin i Mitta Romney.
"Predsjednik Obama je vrhovni zapovjednik. On je naredio operaciju. Prvi put sam ponosna na našeg predsjednika. To je nevjerojatno postignuće."
Pohvale, ali za što?
No, kako je euforija splasnula, a političari se vraćali svakodnevnim obavezama postavilo se pitanje: Za što točno hvalimo predsjednika?
Svakako, sreća je odigrala svoju ulogu, kao što je to slučaj u svakoj akciji ovog tipa. No, uspjeh pothavata leži i u činjenici da je Obamina adminisitracija imala dobar temelj u sigurnosnim i drugim službama koje su se izvještile u svom poslu u godinama nakon 11. septembra.
Stručnija analiza sugerira da Obama ima svako pravo zadržati pohvale, jer se operacija važna za nacionalnu sigurnost temeljila na kombinaciji birokratske discipline, stručnosti i spremnosti da se prihvati rizik .
Peter Singer, analitičar za obrambena pitanja u Institutu Brookings u Washingtonu kaže da prva riječ koja mu pada na pamet je "profesionalizam" - vrlina koja se i ne cijeni u Washingtonu i gdje se često znalo djelovati više po intuiniciji, a ne po metodički jasnom principu.
Sudeći prema informacijama iz Bijele kuće, administracija je ključni podatak – o mjestu na kojem se skriva bin Laden dobila u augustu 2010. U mjesecima koji su uslijedili, administracija je održala niz sastanaka tima za nacionalnu sigurnost kojim je predsjedavao Barack Obama. Jedine teme razgovora bile su mogućnost likvidacije prvog čovjeka Al-Qaide.
Protivničko izrugivanje
Odluka predsjednika Obame da se pojača lov na lidera Al Qiade donesena je kada su bili jasni obrisi njegove antiterorističke politike. Za razliku od svog prethodnika, on je značajno pojačao zračne napade bespilotnim letjelicama na Al-Qaidu i druge terorističke ciljeve i unutar Pakistana.
Time je Obama ispunio svoje predizborno obećanje da će dopustiti američkim snagama u Afganistanu napade, preko granice u Pakistanu, čak i ako to bude značilo pogoršanje odnosa Washingtona i Islamabada.
Analitičari naglašavaju da je mudar potez Baracka Obame bilo fokusiranje na Afganistan, umjesto Iraka.
Njegova je naredba da se iz Iraka u Afganistan premjeste specijalne protuterorističke jedinice svakako je bila ključan preduvjet za napad koji je završio smrću bin Ladena. Specijalci su za Pakistan krenuli iz Jalalabada na istoku Afganistana.
Obama nije revidirao sve što je naslijedio od Busha. Nastavio je koristiti zajedničke vojne i civilne obavještajne službe što je započelo u Bushovoj eri.
Prema riječima stručnjaka, Obamina administracija čak je p
Nema sumnje da su u akciji protiv bin Ladena u prvi plan došle organizatorske i rukovodeće sposobnosti američkog predsjednika.
Jedinice pod njihovom komandom izvšile su operaciju u Abbotabadu.
Iako neki tvrde da Obama još uvijek razvija logiku rata protiv terorizma, nema sumnje da su u akciji protiv bin Ladena u prvi plan došle organizatorske i rukovodeće sposobnosti američkog predsjednika. Sve službe su odigrale svoju ulogu. Nije bilo curenja informacija, svi sudionici su imali precizno formulirane zadatke.
Hrabar potez
Američki predsjednik je u trenutku akcije pokazao i da zna ući u rizik , ali i da zna iz takve situacije izaći kao pobjednik.
Kada su mu predočili opcije za napad na bin Ladena, odlučio se za najrizičniju - akciju helikopterima. Izvori iz Bijele kuće su rekli da je tek polovica njegovih savjetnika odobravala taj potez.
"Obama je povukao hrabar potez“, kaže Dov Zakheim, viši dužnosnik Pentagona iz doba predsjednika Georga Busha.
Singer napominje da je Obama za napad na vođu Al Qaide mogao upotrijebiti bombardere B-2, no izvaditi ostatke bin Ladena iz ruševina bi bilo gotovo nemoguće.
„Da je izabrao ovu opciju ne bi bilo nikakvog rizika za američke vojnike, čak se ne bi toliko zakomplicirali američko- pakistanski odnosi, no pitanje je da li bi operacija bila toliko uspješna. Zgrada se bombama mogla srušiti do temelja, ali teško bi se moglo potvrditi da je u njoj bio bin Laden. U svakom slučaju ovo je bila akcija od kakve su se klonili bivši predsjednici“, kaže Singer.
Obamina odluka je bila opravdana. Dobro sinhronizirana akcija trajala je svega 40-tak minuta.
Amerikanci nisu imali žrtava. Iz zgrade je izneseno bin Ladenovo tijelo, ali i pravo obavještajno bogatstvo: računari s bazom podataka i dokumenata koji Amerikance mogu dovesti do ostalih lidera terorističke mreže.
Ova pobjeda, ipak, ne čini Obamu nedodirljivim kada su u pitanju predsjednički izbori u novembru iduće godine.
Stanje američkog gospodarstva i dalje teško i moglo bi biti neugodno za predsjednika. No, jedna je stvar sada mnogo jasnija. Na tragu uspješnog lova za bin Ladenom, bit će gotovo nemoguće tvrditi da je Obama amater u pitanjima nacionalne sigurnosti.