Preko 85 posto mladih u Bosni i Hercegovini još uvijek živi sa roditeljima. Kao osnovni razlog navodi se visoka stopa nezaposlenosti, nepostojanje kvalitetne politike prema mladima, ali je sve prisutnija i pojava da mladi ostaju kod roditelja radi vlastitog komoditeta.
Iako kaže da mu je u planu da se osamostali u narednom periodu, Bojan iz Žepča bi se danas predstavio ovako: "Imam 29 godina, radim tri godine i cijeli život živim sa roditeljima".
U roditeljskom domu još uvijek živi i većina Bojanovih prijatelja koji su prešli tridesetu. Razlog je, kaže, što plaće nisu dovoljne da pokriju troškove samostalnog života.
"Većina mojih prijatelja radi, ali nemaju riješena sva materijalna pitanja, tako da za samostalnost još nemaju priliku", kaže Bojan.
Kada se uzmu u obzir cijene najma stanova i prosječne plaće u BiH, logično je, tvrdi Bojan, da mladi ostaju živjeti sa roditeljima koliko god mogu.
"Obzirom na to kolike su plaće, dosta je skupo. U mom susjedstvu znam cijene rentiranja stanova, tako da je to jako skup život. Samostalan život, sa nekom prosječnom plaćom, skoro je nemoguć", navodi naš sugovornik.
Boris iz Breze nešto je mlađi od Bojana. Završio je kemiju na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu. U BiH je teško postati samostalan, kada mladi, nakon završenog fakulteta, ne mogu naći posao, kaže Boris. Kako sada stvari stoje, on će još dugo vremena ostati kod roditelja.
"U ovoj zemlji je jako teško postati samostalan čovjek i sa nekih četrdesetak godina imati stan, samostalnost i slično", riječi su Borisa.
Osim Borisu, koji je maštao o tome da će se u ovim godinama već moći potpuno brinuti sam za sebe, nije lako ni njegovim roditeljima.
"Vide da nije ni meni svejedno, ali ipak malo psihički udari. Studiraš, trudiš se maksimalno, postižeš dobre rezultate, daješ godinu za godinom i na kraju, kada završiš fakultet, sjediš kod kuće. Ne mogu ni mene gledati, ali roditelj je tu da ti pruži maksimalnu podršku. Biće valjda nekada nešto", ističe Boris.
Materijalna situacija nije jedini razlog ostanka odrasle djece u roditeljskom domu. Tridesetogodišnja Lejla iz Sarajeva kaže kako bi se odselila od roditelja jedino u slučaju udaje ili pronalaska nekog stalnog posla jer život sa roditeljima ima brojne prednosti.
"Ne moram sada trenutno razmišljati kako da dođem do novca, da platim sve te račune. Najviše zbog tog jer znam kakva je situacija i da pola plate ode na režije. Ne moram ni brinuti šta da jedem, kako ću i šta ću skuhati. Tu sam, sa roditeljima. Naravno, pomognem im oko toga", iskreno će Lejla.
Lejla je još uvijek studentica, pa iz iskustva svojih kolega, koji nisu iz Sarajeva ima priliku vidjeti da samostalan život nije nimalo lagan.
"Sve moraju sami raditi. Kako to sve stižu, ja ne znam. Kako se organizuju, ne znam. Znam da je u životu najvažnija organizacija svega toga. Mislim da nisam još uvijek toliko lukava da se znam organizovati. Možda je to moj najveći problem", ocjenjuje Lejla.
U BiH se ne vrše ni istraživanja o statusu mladih. Ono što se zasigurno zna jest da je preko 60% mladih osoba nezaposleno. Prema tome, veliki je postotak i onih koji još uvijek žive kod roditelja.
"Prema istraživanju iz 2013. godine, podatak je da preko 85% mladih, a mladi su u BiH od 15 do 30 godina, nema riješeno stambeno pitanje. Svi ovi mladi žive sa svojim roditeljima, bez mogućnosti da će se u skorije vrijeme osamostaliti i samostalno živjeti, te samim tim zasnovati svoju porodicu", kaže Rejan Igor Roić, član Komisije za koordinaciju pitanja mladih u Bosni i Hercegovini, koja djeluje pri Ministarstvu civilnih poslova BiH.
Nije rijetka ni situacija da roditelji svoje dijete sputavaju u naumu da živi samo. Rejan Igor Roić, koji se preselio u vlastiti stan u 22. godini, dijeli svoje iskustvo: "Iz ličnog iskustva bih se sjetio jedne takve situacije, da je roditeljima bilo žao da odem, kao neko, ko se tek zaposlio, odlazi u vlastiti stan. Mislim da je to više briga roditelja kako će se dijete snaći, da li će biti u mogućnosti da redovno plaća račune".
Iako nema jedinstvene politike prema stambenom zbrinjavanju mladih, posljednjih godina bilježe se pomaci, kaže Rejan Igor Roić, te dodaje:
"Sporadično postoje inicijative kantona, u nekima postoje, a u nekima uopće ne postoje, gdje se povremeno daje mogućnost mladima da se sufinansiraju njihovi stambeni krediti. Sa druge strane, u RS-u imamo projekt koji je od ove godine aktualan i za koji je zaduženo Ministarstvo omladine i sporta. To su kredit Investiciono-razvojne banke RS, koja će da sufinansira troškove, kada mladi prvi put rješavaju svoje stambeno pitanje."
Loš kvalitet obrazovanja, koji uzrokuje nisko samopouzdanje, vjerojatno je još jedan od uzroka što mladi u BiH dugo ostaju u roditeljskom domu. Vrlo često su izgubljeni i nezainteresirani da bilo što poduzmu u društvu.
