U kratkom obrazloženju Reportera bez granica (RSF), stoji da je lošem plasmanu Hrvatske na ljestvici najviše pridonijelo ubojstvo Nacionalovog urednika i osnivača, Ive Pukanića, i šefa marketinga istog tjednika Nike Franjića, zatim pritisak koji prati istraživačko novinarstvo o zločinima počinjenim tijekom Domovinskog rata, a spominje se i slučaj u kojem ministar unutarnjih poslova, Tomislav Karamarko, radi klevete, tuži slobodnog novinara blogera, Željka Peratovića.
Jasno je da je tako veliki pad prije svega uslijedio zbog ubojstva Pukanića i Franjića, kaže predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND), Zdenko Duka:
„Nigdje u Evropi se novinari ne ubijaju, osim u Rusiji. To je sigurno bilo maksimalno ključno za tu lošu ocjenu.“
No, Duka smatra da ovogodišnja ocjena Reportera bez granice ne odražava pravo stanje medijskih sloboda u Hrvatskoj, te da situacija nije tako crna.
Takvoj ocjeni je blizak i bivši dugogodišnji predsjednik HND-a, Ante Gavranović:
„Sasvim sigurno nismo na dnu ljestvice kada se radi o našem okruženju. Mislim da su mediji, ne samo slobodniji, nego i da su bolji nego što su u svim zemljama koje nas okružuju. Naše relativno nisko mjesto na ovoj ljestvici proizlazi iz nekoliko okolnosti. U prvom redu Hrvatska je pod puno većom paskom kada se radi o medijskim slobodama, nego što su mediji u nekim drugim zemljama. U drugom redu, u nekoliko posljednjih mjeseci, ili godinu dana, su se događale neke neugodne stvari, koje su potencirale taj odnos, počev od ubojstava novinara, premlaćivanja novinara ili osuđivanja novinara za blog i slično.“
U ocjeni ocjene Reportera bez granica suzdržaniji je sveučilišni profesor i medijski ekspert, Stjepan Malović:
„Ljudi kao da zaboravljaju što se dogodilo kod nas. Ubijena su dva novinara i to na jedan vrlo dramatičan i tragičan način. To je u svakom slučaju ostavilo traga. Osim toga, nekoliko ljudi je premlaćeno. Oko jednog novinara, koji je premlaćen, smo imali cijeli niz akcija. Neki novinari su dobili otkaz zbog svojih istraživačkih radova u novinarstvu. Imamo s jedne strane jednu opću situaciju koja bi mogla proći, ali uz ove dodatke i sa ovim tragičnim događajima, sa ovim strašnim napadima na novinare, automatski toliko ruši sliku o slobodi medija, da se ona vrlo teško može popraviti.“
Veći problem (ne)profesionalizam medija?
Obrazloženje Reportera bez granica ima manje od jedne kartice, a od vodećih medija samo je Novi list naveo da je Hrvatska slabo ocijenjena i zato što je ministar unutarnjih poslova, Karamarko, tužio blogera Željka Peratovića zato što je ovaj pisao da je Karamarko, kao šef tajne službe, sprječavao istragu o ubojstvu zaštićenog haškog svjedoka Milana Levara.
Je li prešućivanje te činjenice iz izvještaja Reportera bez granica u stvari znači da su oni u pravu?
„Postoji nešto kod nas što zovem teror korporativnog novinarstva, gdje je dobar dio redakcija uslojen do četiri velike globalne korporacije, koje imaju svoju logiku, svoje razumijevanje i koje na neki način ipak određuju što će se u ovoj zemlji znati, a što se neće znati. Ovdje se radi o ministru policije i novinaru. To, kada se gleda iz vana, očito ima neku svoju težinu“, rekao nam je Stjepan Malović.
Je li ne spominjanje Karamarka posljedica novinarske površnosti ili svjesno izbjegavanje spominjanja ministra u negativnom kontekstu, pitali smo Antu Gavranovića?
„Slažem se da bi moglo biti izbjegavanje da se spominje ministar u negativnom kontekstu. Inače, naši mediji pokušavaju oko Karamarka stvoriti jedan vrlo pozitivan imidž. Možda je sasvim svjesno to izbjegnuto. Po meni, treba dati izvještaj u cjelini, a onda se može i komentirati.“
I to je već pitanje profesionalizma. Je li ono u Hrvatskoj veći problem, nego sloboda medija?
„Mislim da jeste i da je vjerodostojnost i pomankanje profesionalizma i edukacije novinara, da uopće prate određena kretanja, zbivanja i trendove, da na njih ukazuju, danas najveći problem u našem novinarstvu. To bih nisko ocjenio, a ne samo slobodu novinara.“
Jasno je da je tako veliki pad prije svega uslijedio zbog ubojstva Pukanića i Franjića, kaže predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND), Zdenko Duka:
„Nigdje u Evropi se novinari ne ubijaju, osim u Rusiji. To je sigurno bilo maksimalno ključno za tu lošu ocjenu.“
No, Duka smatra da ovogodišnja ocjena Reportera bez granice ne odražava pravo stanje medijskih sloboda u Hrvatskoj, te da situacija nije tako crna.
Takvoj ocjeni je blizak i bivši dugogodišnji predsjednik HND-a, Ante Gavranović:
„Sasvim sigurno nismo na dnu ljestvice kada se radi o našem okruženju. Mislim da su mediji, ne samo slobodniji, nego i da su bolji nego što su u svim zemljama koje nas okružuju. Naše relativno nisko mjesto na ovoj ljestvici proizlazi iz nekoliko okolnosti. U prvom redu Hrvatska je pod puno većom paskom kada se radi o medijskim slobodama, nego što su mediji u nekim drugim zemljama. U drugom redu, u nekoliko posljednjih mjeseci, ili godinu dana, su se događale neke neugodne stvari, koje su potencirale taj odnos, počev od ubojstava novinara, premlaćivanja novinara ili osuđivanja novinara za blog i slično.“
U ocjeni ocjene Reportera bez granica suzdržaniji je sveučilišni profesor i medijski ekspert, Stjepan Malović:
„Ljudi kao da zaboravljaju što se dogodilo kod nas. Ubijena su dva novinara i to na jedan vrlo dramatičan i tragičan način. To je u svakom slučaju ostavilo traga. Osim toga, nekoliko ljudi je premlaćeno. Oko jednog novinara, koji je premlaćen, smo imali cijeli niz akcija. Neki novinari su dobili otkaz zbog svojih istraživačkih radova u novinarstvu. Imamo s jedne strane jednu opću situaciju koja bi mogla proći, ali uz ove dodatke i sa ovim tragičnim događajima, sa ovim strašnim napadima na novinare, automatski toliko ruši sliku o slobodi medija, da se ona vrlo teško može popraviti.“
Veći problem (ne)profesionalizam medija?
Obrazloženje Reportera bez granica ima manje od jedne kartice, a od vodećih medija samo je Novi list naveo da je Hrvatska slabo ocijenjena i zato što je ministar unutarnjih poslova, Karamarko, tužio blogera Željka Peratovića zato što je ovaj pisao da je Karamarko, kao šef tajne službe, sprječavao istragu o ubojstvu zaštićenog haškog svjedoka Milana Levara.
Je li prešućivanje te činjenice iz izvještaja Reportera bez granica u stvari znači da su oni u pravu?
„Postoji nešto kod nas što zovem teror korporativnog novinarstva, gdje je dobar dio redakcija uslojen do četiri velike globalne korporacije, koje imaju svoju logiku, svoje razumijevanje i koje na neki način ipak određuju što će se u ovoj zemlji znati, a što se neće znati. Ovdje se radi o ministru policije i novinaru. To, kada se gleda iz vana, očito ima neku svoju težinu“, rekao nam je Stjepan Malović.
Je li ne spominjanje Karamarka posljedica novinarske površnosti ili svjesno izbjegavanje spominjanja ministra u negativnom kontekstu, pitali smo Antu Gavranovića?
„Slažem se da bi moglo biti izbjegavanje da se spominje ministar u negativnom kontekstu. Inače, naši mediji pokušavaju oko Karamarka stvoriti jedan vrlo pozitivan imidž. Možda je sasvim svjesno to izbjegnuto. Po meni, treba dati izvještaj u cjelini, a onda se može i komentirati.“
I to je već pitanje profesionalizma. Je li ono u Hrvatskoj veći problem, nego sloboda medija?
„Mislim da jeste i da je vjerodostojnost i pomankanje profesionalizma i edukacije novinara, da uopće prate određena kretanja, zbivanja i trendove, da na njih ukazuju, danas najveći problem u našem novinarstvu. To bih nisko ocjenio, a ne samo slobodu novinara.“
