Fotografija iznad iz oktobra 1996. godine jedna je od nekolicine sličnih koje se čuvaju u Nacionalnom arhivu SAD-a, a koja prikazuje kratko zatopljenje u odnosima Moskve i Washingtona koje je počelo kako se SSSR bližio raspadu, ali završil0 usponom Vladimira Putina.
U decembru 1991. Boris Jeljcin, predsjednik Rusije koja će uskoro postati nezavisna, detaljno je američkom državnom sekretaru Jamesu Bakeru ispričao način kako bi bio aktiviran sistem Rusije za nuklearni napad.
Jeljcinov iznenađujući gest otvorenosti bio je praćen nizom ustupaka sa obje strane doveo je do uklanjanja hiljada nuklearnih bojevih glava iz arsenala obje zemlje.
Rusija i Sjedinjene Države su se složile da značajno smanje desetine hiljada nuklearnog oružja koje svaka zemlja posjeduje i da "deciljaju" jedni druge. Međusobne posjete ruskim i američkim postrojenjima za nuklearno oružje planirane su kao način da se održi povjerenje kada je počelo historijsko nuklearno povlačenje.
William M. Moon je od 1992. do 2014. godine u nekoliko postsovjetskih država bio menadžer CTR programa (Cooperative Threat Reduction) saradnje na osiguranju i demontiranju oružja za masovno uništenje i njegove infrastrukturu u državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Iz prve ruke iskusio je povremeno "otapanje leda" 1990-ih godina.
Moon je bio odgovoran za organiziranje dvije posjete ruskih generala američkim skladištima nuklearnih bojevih glava. On je za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekao da su prilikom jedne od tih posjeta članovi ruske delegacije dobili personalizovane pristupne propusnice, ali su, neobjašnjivo, posjetioci međusobno zamijenili svoje propusnice. Taj potez je "izazvao sigurnosni prekršaj zbog kojeg su marinci na straži izvukli oružje da opkole delegaciju."
Komandant baze je bio "bijesan", rekao je Moon o debaklu nakon slučaja zamjene iskaznica. "Postalo je nemoguće za nas koji smo u programu za saradnju na smanjenju prijetnji da pozovemo bilo koju rusku delegaciju da posjeti dodatne američke objekte."
Sećajući se svojih poseta skladištima nuklearnih bojevih glava u Rusiji, Moon je za RSE rekao da su misije uključivale "vožnje kombijima tri ili više sati sa zatamnjenim prozorima". Njemu i njegovom timu takođe je bilo zabranjeno nošenje bilo čega metalnog. "Čak su mi oduzeli i čizme jer su unutra imale metalne zaštitne prste."
Uz vojne posjete skladištima i objektima za lansiranje projektila u sklopu nadzora sporazuma, tokom 1990-ih došlo je do nekoliko razmjena "dobre volje" ruske i američke vojske.
Do sredine 1990-ih, odnosi Moskve i Washingtona počeli su se pogoršavati zbog širenja NATO-a na Istok i sve većeg uključivanja te zapadne alijanse u rat u Bosni. Andrej Kozirjev, ruski ministar vanjskih poslova u vrijeme vlasti Borisa Jeljcina, opisao je svoje američke kolege kao "male zapadnjačke nasilnike".
Moon kaže da je sastanke američkih i ruskih vojnih snaga koji su započeli 1990-ih prekinuo Washington nakon ruske aneksije ukrajinskog poluostrva Krim 2014. godine. Inspekcije poštivanja sporazuma o oružju zaustavljene su na početku pandemije COVID-a, a zatim je Rusija, rekao je Moon, "odbila da nastavi inspekcije."
Mun kaže, osvrćući se na nadanja iz 1990-ih, da je za njega "duboko uznemirujuće da su Rusi, nakon tako bliskog rada sa ruskim Ministarstvom odbrane skoro 20 godina, uključujući preko 75 posjeta Rusiji, prekinuli sve komunikacije i odabrali da pokrenu ničim izazvan genocidni rat protiv Ukrajine".
"Nadao sam se da će moj rad rezultirati daljnjim smanjenjem nuklearne napetosti, ali Rusija je izabrala agresiju umjesto saradnje", zaključio je Moon.