Intervju: Komplikacije za Kremlj zbog neuspjeha ruskih obavještajnih službi 

Piše: Reid Standish

Kako je frustracija zbog zastoja u ratu u Ukrajini i ograničavanja ciljeva na terenu rasla, čini se da je Kremlj možda počeo tražiti neprijatelje u unutrašnjim redovima, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Andrej Soldatov, ruski istraživački novinar koji je decenijama pratio mračne bezbjednosne službe u zemlji, izvijestio je u aprilu da je general-pukovnik Sergej Beseda, šef spoljno-obavještajnog ogranka Federalne službe bezbjednosti (FSB), priveden i kasnije poslat u moskovski zatvor Lefortovo.

Navedeni potez viđen je kao znak produbljivanja razdora između ruske vojske i FSB-a zbog navodnih obavještajnih neuspjeha koji su doveli do ruske invazije na Ukrajinu 24. februara i rastuće paranoje u Moskvi da snage unutar obavještajnog aparata možda čak i rade protiv Kremlja.

Uz brutalni rat u Ukrajini, ruske obavještajne službe i vojni planeri još uvijek se bore s tim kako odgovoriti na ukrajinski otpor koji jači nego što je predviđeno, kao i veliku podršku Zapada Kijevu. Kako rat ulazi u svoju 11. sedmicu, i dalje se kovitlaju pitanja oko toga kako je Kremlj toliko pogriješio svoje predratno planiranje, da li možda želi da mobiliše nove vojnike za Ukrajinu i koje je lekcije naučio iz svojih ranih neuspjeha.

Kako bi bolje razumjeli kako stvari mogu napredovati, RSE je razgovarao sa Soldatovom, koji je također saradnik u Centru za analizu evropske politike (CEPA) u Vašingtonu.

RSE: Izvijestili ste da je general-pukovnik Sergej Beseda priveden i poslat u zatvor. Kakav je vaš osjećaj šta se krije iza ovog poteza i šta nam on govori o trenutnom stanju ruskih obavještajnih službi i ruske elite?

Andrej Soldatov: Ta priča postaje sve zanimljivija i komplikovanija. Već vidimo dosta konfuzije, ali i neke pokušaje FSB-a da umanji značaj trenutnog sukoba između službi bezbjednosti i vojske. Bilo je nekih izvještaja o tome da je Beseda bio prisutan na sahrani veoma istaknutog bivšeg oficira KGB-a, (Nikolaja) Leonova, koji je bio jedan od rukovodilaca Fidela Kastra na Kubi prije mnogo godina, i zato je postao neka vrsta legende unutar KGB.

Ono što nam to vjerovatno govori je da ako je FSB uložio toliko napora da predstavi (Besedu) na ovoj sahrani da pokuša da ubije razgovor (i spekulacije) o njemu i ovom razdoru, onda oni zapravo imaju veliki problem.

Ovaj problem definitivno postoji i upravo sada vojska krivi FSB za mnoge stvari. Ne radi se samo o odluci da se ide u rat i kako su to uradili, već i o tome kako se rat vodi i svim greškama koje se prave.

Naravno, ne govorimo o tome da ruska vojska misli da je bolje ne ulaziti u rat. Nažalost, ja to ne vidim kao veliki sentiment u vojsci. Oni su prilično za rat, zapravo - agresivno za rat, rekao bih. Oni jednostavno nisu zadovoljni načinom na koji je to sprovedeno.

RSE: Obavještajne službe u ovom ratu - i prije njega - odigrale su prilično javnu i istaknutu ulogu, kako u smislu onoga što se čini neuspjehom na ruskoj strani, tako i onoga što liči na dobro informisane obavještajne podatke Zapada o ruskoj invaziji. Kako to oblikuje stvari i kakav je smisao u Moskvi o tome zašto je ovaj rat krenuo naopako?

Soldatov: Mogli biste očekivati da vojska krivi ljude poput Sergeja Šojgua, ministra odbrane, za sve neuspjehe koje je ruska vojska doživjela, posebno tokom prva dva mjeseca rata, ali ne vidim da su Šojgua kritikovali vojska ili službe bezbjednosti, što je za mene veoma iznenađujuće.

On je i dalje veoma popularan i poštovan, uprkos činjenici da nema vojno iskustvo i vojnu obuku, i uprkos svim ovim velikim neuspkesima od februara (u Ukrajini). Ovdje je problem što vojska postaje sve apokaliptičnija u tome kako vidi ovaj rat. Počeli su misleći da će to biti veoma kratka kampanja, i krivili su FSB što je dezinformisao predsjednika (Vladimira) Putina da se neće suočiti s većim otporom, ali sada prihvataju ovu novu realnost na terenu.

A ova nova realnost za njih, kako je vide, je da Rusija još uvijek ima mirnodopsku vojsku dok se suočavaju s potpuno mobiliziranom ukrajinskom vojskom koju Zapad sada opskrbljuje najboljim oružjem na planeti.

Zbog toga se ruska vojska osjeća potpuno nadjačanom u oružju i brojčano. Također izgleda da obavještajne agencije to (počinju) shvaćati i sada se prilagođavaju ovom novom narativu. Sada vidimo vrhunske ruske špijune poput (sekretara Vijeća sigurnosti Nikolaja) Patruševa, (šefa SVR-a, ruske vanjske obavještajne službe, Sergeja) Nariškina i drugih koji zapravo podržavaju ovaj novi narativ da se ne radi samo o borbi s Ukrajinom, već da je to zapravo veliki rat između Rusije i NATO-a. To je apokaliptičnije i globalnije (viđenje sukoba).

RSE: Šta mislite o tome zašto se ovaj stav usvaja? Da li je to da bi se opravdalo insistiranje na mobilizaciji širom Rusije, kao što su neki ljudi pretpostavili da bi moglo doći, ili vidite da je nešto drugo pokreće?

Soldatov: Mislim da se ne radi samo o (perspektivi) mobilizacije, već se radi i o osjećaju (vojnih i obavještajnih službi) da su izabrali borbu s NATO-om, ali na pogrešnom mjestu, jer oni imaju velike žrtve a nisu u poziciji da nanesu nikakvu štetu NATO-u. Ovo je izvor velike frustracije za vojsku. Oni se bore u Ukrajini i trpe velike gubitke dok gube mnogo opreme, a nisu u poziciji da uzvrate kako vjeruju da bi trebali.

Ovo je također dobro objašnjenje zašto oni pate od svih ovih problema (prije svega). Oni sebe ne mogu kriviti. Psihološki, vrlo je neprijatno reći da su uradili nešto pogrešno, da je planiranje bilo loše ili da logistika nije bila dovoljna.

Mnogo je lakše reći da je problem ono u šta su oni oduvijek sumnjali, a to je da je Zapad podmukao i da nas napada na prikriven način. Vjeruju da su započeli mali sukob u Ukrajini, a sada ih Zapad nesrazmjerno napada i zato se suočavaju s tim problemima.

RSE: Pa kamo vidite da ovo "apokaliptično" razmišljanje, kako ga opisujete, vodi?

Soldatov: Najveći problem je oko ciljeva. Kao primjer, nedavno sam provjerio neke ankete koje su sproveli Telegram kanali koji su zaista bliski ruskoj vojsci i (bile su) za mene prilično zapanjujuće. Postavljali su pitanja o tome šta bi (vojnici mislili) da bi bio prihvatljiv cilj da se proglasi pobjeda u ovom ratu, a vi imate oko 25 odsto onih koji kažu da bi im trebala potpuna kapitulacija Ukrajine, a više od 30 odsto ih je reklo da bi željeli da odvuku ruske trupe do granice s Poljskom.

Ali najnevjerovatniji broj je da je samo šest odsto reklo da bi bili zadovoljni samo (zauzimanjem) Donbasa. To je veoma zabrinjavajuće. To znači da ciljevi koje je Putin izrekao na početku rata nisu nužno isti oni koje vojska vidi kao prikladne i prihvatljive.

RSE: Imate neke izvore bez premca u ruskim obavještajnim službama. Zašto mislite da još uvijek razgovaraju s vama?

Soldatov: To je bila velika briga za mene, očigledno. Nakon što je rat počeo, mislio sam da bismo mogli izgubiti neke izvore jer je moj vlastiti antiratni stav bio vrlo jasan i, (oko) tri sedmice, to se upravo dogodilo. Ali nakon toga, izvori su se vratili i, kako izgleda, (to su uradili) iz različitih razloga.

Nije kao da (pričaju) jer misle da je (rat) pogrešan. Nije to uopšte. Radi se o njihovom osjećaju frustracije i potrebi da okrive nekoga za sve ove probleme. Imate vojsku koja okrivljuje FSB, a FSB okrivljuje neka posebna odjeljenja unutar FSB-a za probleme s kojima se suočavaju. Dakle, to je u osnovi igra krivice.

RSE: Da li je to samo traženje žrtvenog jarca ili imate osjećaj da postoji istinski poriv da se razumiju greške i da se iz njih uči?

Soldatov: Ovdje je problem što ne postoji tradicija u ruskoj vojsci ili ruskim sigurnosnim službama da priznaju i uče iz grešaka koje su napravili.

To je dio razloga zašto je Putin uvijek bio toliko popularan među sigurnosnim službama. Njegov pristup svih ovih godina bio je da ako se nešto dogodilo, a vi mislite da krivite FSB ili vojsku, najbolja opcija je zapravo da im date više podrške i resursa jer oni treba da budu zaštićeni i odbranjeni od kritika i provjera.

I to je problem sada u trenutku kada se moraju prilagoditi i promijeniti svoju strategiju. Čekaju promjene na vrhu, ali ne znaju kako da pričaju o tome.

Prilično su zadovoljni odlukom Putina da imenuje (generala Aleksandra) Dvornikova (da bude zadužen za kampanju u Ukrajini) jer je to barem nešto što je potrebno od prvog dana. Ali opet, još uvijek ne razumiju šta dalje.

Drugi problem je što nisu baš spremni. Činjenica je da se ovaj rat razlikuje od Putinovih prethodnih ratova (u Gruziji, Siriji i istočnoj Ukrajini) jer sada imamo Telegram kanale. Tu imate pro-vojno javno mnijenje u kojem imate puno vojnika, mnogo oficira i mnogo veterana koji svi pričaju - ne baš otvoreno - ali i dalje izražavaju kritike prema vojsci.

Možda se radi o vrlo malim stvarima. Na primjer, nedavno je postojala velika frustracija oko radio uređaja za helikoptere. (Pitali su se na ovim kanalima) zašto ih nemaju i da li treba da prikupe nešto novca, što je dovelo do crowd-sourcing kampanje (u Rusiji). Kao odgovor, Ministarstvo odbrane je reklo da im nisu potrebni i to je izazvalo gorčinu među vojnicima i veteranima jer su vidjeli da rukovodstvo nije u dodiru s njihovim potrebama i da nije u stanju da sluša.

Dakle, imate ovaj novi faktor javnog mnijenja unutar vojske na Telegramu u kombinaciji s potpunim nedostatkom tradicije o tome kako razgovarati o tim stvarima.