Prvo iskustvo ruske banje nije pošlo za rukom Francuzu Jean-Baptiste Chappe d'Auterocheu.

"Nisam razmišljao ni o čemu osim da izađem što sam brže mogao", napisao je astronom.

Uspaničen vrućinom, D'Auteroche je pobjegao iz tradicionalne ruske saune i vratio se u svoj smještaj poluobučen "što je brže moguće", a zatim "odmah otišao u krevet".

Scena u banji jedan je od nekoliko živopisnih prikaza života u Rusiji 1761. godine iz knjige pod naslovom Putovanje u Sibir.

Kopije te knjige danas se prodaju za hiljade dolara, a originalno izdanje od sada je javno dostupno u američkoj Kongresnoj biblioteci.

Ilustrovana knjiga nudi jedan od prvih detaljnih izvještaja o životu i pejzažu Rusije u vrijeme začetka savremene nauke i vremena kada je veliki dio svijeta ostao nepoznat evropskoj publici.

Bakropisi u D'Auterochovoj knjizi, koji se ovdje reprodukovani, napravio je Jean-Baptiste Le Prince, drugi Francuz koji je mnogo putovao po Rusiji, ali se nije pridružio D'Auterochu na njegovom putovanju u Tobolsk.

D'Auteroche je bio poslan u Rusiju sa zadatkom da snimi prolazak Venere pored Sunca. Rijedak nebeski događaj ponudio je astronomima priliku da izračunaju udaljenost između Zemlje i Sunca, otkrivajući nove detalje našeg Sunčevog sistema.

Pošto je Venera trebala proći ispred Sunca 6. juna 1761. godine, D'Auteroche je krenuo iz Pariza u novembru 1760. godine s pismom preporuke francuskog kralja, Luja XV.

Njegovo odredište bio je Tobolsk, udaljeno sibirsko mjesto u kojem bi se prolazak Venere dogodio brže "nego u bilo kom drugom dijelu svijeta", što je mjesto učinilo idealnim za posmatranja.

Na putu za Tobolsk, astronom je sačinio detaljne opise kulture i narodne kuhinje s kojima se susreo na svom dugom, često i opasnom putu.

Njegov opis tradicionalnih ruskih pierogi knedli odgovara verziji koja se i danas služi.

"Pierogi je vrsta male pite", napisao je. "Ispunjena je ribom koju zovu siantki."

Zabilježio je i jedan od najranijih recepata za kvas, fermentisano piće koje danas ima ukus poput mješavine limunade i piva.

Sudeći prema D'Auterocheovom opisu, čini se da je napitak značajno evoluirao od 1700-ih.

"Njihovo piće je ono što zovu quouas, što nije ništa drugo do voda koja se fermentira s mekinjama i malo brašna", primijetio je D'Auteroche.

"Ovo piće je veoma bistro i žute boje, ali je kiselije od sirćeta i ima ukus koji ne mogu da podnesu oni koji nisu navikli."

Za ruske stambene prostore je rekao da su podijeljeni na dva dijela.

"Donji sprat je za stoku, a gornji je podijeljen na dva dijela", napisao je D'Auteroche.

"Jedan za mlijeko i ostale namirnice, drugi za porodicu. U posljednjoj je peć, koja zauzima jednu četvrtinu prostorije: uglavnom je od cigle."

Kršćansku pobožnost opisao je kao krutu u stvarima kao što su post i poštovanje lokalnih svetaca. Zapisao je priču koju mu je ispričao "Rus koji je bio zaljubljen u ženu svog komšije".

Nakon što se taj muškarac ušunjao u spavaću sobu udate žene, njegova ljubav je iznenada otrčala u obližnju kapelu da bi se pomolila seoskom svecu. Zatim se brzo vratila svom ljubavniku koji je čekao "i ponovo mu se bacila u zagrljaj".

D'Auteroche je bio u pratnji prevodioca i tehničara čija je stručnost bila neophodna za precizno mjerenje vremena koje je bilo potrebno za nebeska posmatranja.

Nakon pet mjeseci putovanja, D'Auteroche i njegova pratnja stigli su u Tobolsk u aprilu 1761. godine, gdje su počeli graditi opservatoriju na vrhu brda za praćenje prelaska Venere 6. juna.

Za lokalno stanovništvo u Tobolsku, pogled na neobične instrumente koji su uključivali "teleskop dug 19 stopa" i izgradnja same opservatorije, izazivala je čuđenje.

Mještani su kasnije okrivili stranca nalik čarobnjaku za poplavu koja je opustošila grad, a tenzije u gradu su rasle kako se bližio ključni datum za posmatranje.

Rusi koji su znali za razlog D'Auterocheovog dolaska u Tobolsku upozorili su ga da putuje samo s naoružanom stražom koju mu je dodijelio lokalni vladar. Do juna je spavao u svojoj opservatoriji na vrhu brda kako je ne bi srušili noću ljuti mještani.

Jutro 6. juna osvanulo je oblačno, ali kako su se minute odbrojavale za prolaz Venere, nebo se polako razvedravalo.

"Bližio se trenutak za posmatranje", prisjetio se D'Auteroche, "drhtao sam cijelim tijelom i morao sam sabrati misli, kako ga ne bih propustio".

Nakon što je pažljivo osmotrio kretanje planete, bio je sav ushićen na vrhu sibirskog brda, više od 4.000 kilometara daleko od kuće.

"Zaista sam uživao u završetku svog posmatranja i bio sam oduševljen nadom da će biti od koristi za potomstvo kada napustim ovaj život", napisao je.

Nakon vijugavog puta kući tokom kojeg je D'Auteroche posjetio Jekaterinburg i Kazanj, preko zime je ostao u Sankt Peterburgu.

U Francusku se konačno vratio u avgustu 1762. Ubrzo nakon toga, dobio je zadatak da sa još jednom ekspedicijom posmatra prolazak Venere sa poluostrva Baja Kalifornija u Meksiku.

Tokom povratka sa ekspedicije dobio je groznicu i umro u avgustu 1769. godine.

Francuska akademija nauka je u osmrtnici napisala da su nezamislive teškoće koje je D'Auteroche podnio u ime nauke, bile dokaz da je "volio slavu, ali je nastojao da je pošteno zasluži".