Pišu: Robert Coalson, Mike Eckel i Michael Scollon
Predsjednik Vladimir Putin gromko je upozoravao Zapad na “crvene linije”, veličao vrline roditeljstva, detaljno pozdravio reakciju zemlje na pandemiju COVID-19 i pozvao na novčanu podršku građanima koji se bore sa stagnirajućim primanjima, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.
Njegovo obraćanje o stanju nacije 21. aprila došlo je u neizvjesnom trenutku: Putin sada ima mogućnost da bude predsjednik do 2036., međutim, rejting vladajuće stranke mogao bi da predstavlja problem na septembarskim parlamentarnim izborima. Više ruskih vojnika raspoređeno je na granici s istočnom Ukrajinom nego u bilo kojem trenutku od 2014., a nevolje zatvorenog kritičara Kremlja Alekseja Navaljnog jedan su od mnogih faktora koji izazivaju žestoko negodovanje Zapada.
Redakcija RFE/RL na engleskom jeziku izdvojila je pet utisaka s Putinovog godišnjeg obraćanja.
Zamagljene tvrdnje o COVID-u
Putin je svoj 17. godišnji govor o stanju nacije otvorio dugačkim dijelom o globalnoj pandemiji korona virusa i ruskom upravljanju krizom koja je izbila 2020. godine. I mada je priznao da je to bilo teško iskustvo borbe s "novom, ranije nepoznatom i izuzetno opasnom infekcijom", njegov opis odgovora Rusije bio je optimističan.
Obraćajući se prisutnim zvaničnicima visokog ranga koji su bili u neposrednoj blizini i mnogi bez maski, on je iskoristio pohvale za reakciju da predstavi sliku ujedinjene zemlje koja radi zajedno s malo propusta, ističući da su se "građani, društvo i država ponašali odgovorno i usklađeno", dodajući: "Svi su radili brzo, efikasno i savjesno".
Njegov govor nije uključivao nikakve tmurne prizvuke. On nije pomenuo medicinske radnike koji nisu bili u mogućnosti da naplate obećane plate za rad u opasnim uslovima ili stanovnike ruralnih područja koji su bili slabo usluženi medicinskim sistemom koji je posljednjih godina skresan u okviru vladinog programa "optimizacije".
Putin nije pomenuo 106.706 Rusa za koje vladina COVID-19 radna grupa kaže da su umrli od te bolesti -- ili daleko veći broj smrtnih slučajeva na koje ukazuje državni odbor za statistiku i druge procjene. Prema pisanju Njujork tajmsa (The New York Times) "najmanje 300.000 ljudi više umrlo je prošle godine tokom pandemije korona virusa nego što je zabilježeno u zvaničnoj statistici Rusije koja je najčešće citirana". To bi bila veća stopa smrtnosti od onoga što su prijavile Sjedinjene Države i većina evropskih zemalja.
Putin je rekao da je pandemija bila "tužan i razočaravajući" korak nazad u nastojanjima vlade da prevaziđe demografsku krizu u Rusiji. Međutim, on je naglasio da je cilj vlade da poveća očekivani životni vijek na 78 godina do 2030.
Kao i u prošlosti kada je govorio o izazovima, Putin je i sada naglasio politički korisnu temu "solidarnosti".
"Kroz našu istoriju, naši ljudi su izašli kao pobjednici i prevazišli iskušenja zahvaljujući jedinstvu", rekao je on. "Danas su porodica, prijateljstvo, uzajamna pomoć, milost i jedinstvo također došli do izražaja."
Udvaranje domaćoj javnosti?
Poslije otprilike dvije trećine govora Putin je jedni put konkretno spomenuo predstojeće izbore za Državnu dumu, donji dom parlamenta, koji se moraju održati do 19. septembra, a referencu je povezao s niti "jedinstvo" koja se provlačila kroz čitav 80-minutni govor.
"Želim da se zahvalim svim konstruktivnim snagama u zemlji na odgovornom i patriotskom stavu u komplikovanom periodu pandemije", rekao je on. "To nam je omogućilo da budemo zajedno -- i bilo je veoma važno; ne samo prazne riječi, već i patriotski značajne – da se osigura snaga i stabilnost državnog i političkog sistema Rusije. To je uvijek važno, ali posebno u periodu priprema za izbore za Državnu dumu i druge organe vlasti", rekao je on, dodajući da Rusi treba da zauzmu "stav koji nas ujedinjuje oko zajedničkih preostalih zadataka".
Međutim, lavovski dio njegovog govora bio je posvećen unutrašnjim pitanjima i podijelio je niz kratkoročnih obećanja usmjerenih na pitanja koja se tiču prosječnih Rusa kao što su inflacija, siromaštvo, loši putevi i pristup zdravstvenoj zaštiti i školama. Bilo je teško ne shvatiti obećanja kao pokušaj da se pridobije podrška vladajućoj stranci Jedinstvena Rusija, čija je popularnost ozbiljno opala kada je 2018. progurala nepopularnu mjeru za povišenje dobi za penzionisanje.
Putin je obećao da će do 1. jula pokrenuti kompletan program "mjera za podršku porodicama sa djecom". Do istog datuma obećao je nove subvencije za djecu samohranih roditelja. Do sredine avgusta obećao je isplatu od 10.000 rubalja (130 dolara) svim školarcima kako bi im pomogao da se pripreme za školu.
Govorio je o novim školama za "milion djece", novim školskim autobusima koji će ih tamo odvoziti, novim putevima za te autobuse i drugim ciljevima za koje je rekao da će biti postignuti do 2024. – godini u kojoj će se, ako tako odluči, moći ponovo kandidovati za predsjednika. Također je podržao i spomenuo zasluge prijedloga Jedinstvene Rusije prema kojem će sve kuće biti besplatno priključene na prirodni gas, što je cilj još od sovjetske ere.
Ukratko, govor je kandidatima vladajuće stranke dao mnogo fraza da koriste kako bi uvjerili birače da se drže đavola kojeg poznaju.
Koji zatvorenik? Koji protesti?
Putin nije direktno govorio o očiglednom pitanju: nevoljama njegovog najistaknutijeg protivnika, zatvorenog lidera opozicije Alekseja Navaljnog i protestima koje Rusi širom zemlje pokušavaju da održe u više od 100 gradova s pozivom na njegovo puštanje iz zatvora usred zabrinutosti da je njegovo zdravlje znatno oslabilo poslije tri nedjelje štrajka glađu.
Ne spominjući direktno Navaljnog ili proteste, Putin je možda pokušao da pokaže Rusima i Zapadu da se ne boji antikorupcijskog aktiviste – čak i dok država razmatra da njegove organizacije označi kao "ekstremističke" – i da stavi do znanja Navaljnom i njegovim pristalicama da nisu važan dio ruske budućnosti, ne kao jedna od "konstruktivnih snaga".
Ali to nije značilo da vlasti nisu obratile pažnju.
Dok je Putin govorio, na snimcima na društvenim mrežama moglo se vidjeti kako su demonstranti grubo privođeni na Dalekom istoku, dok je grupa za monitoring ljudskih prava OVD-Info pratila sve veći broj hapšenja širom zemlje.
Navaljnov tim, koji je naveo da su protesti "jedina stvar na koju Putin reaguje", prvobitno je planirao da pokrene demonstracije na proljeće s ciljem da se pojača pritisak na Kremlj uoči izbora za Dumu.
Kalendar je pomjeren tako da se protesti podudare s Putinovim govorom nakon što je portparolka Navaljnog Kira Jarmiš rekla da on "može umrijeti svakog trenutka" i da demonstracije sada "više nisu šansa za slobodu Navaljnog, već prilika za njegov život".
Do kraja Putinovog govora, Jarmiš i drugi članovi Navaljnovog tima bili su među pritvorenim demonstrantima.
Ako je Putin čuo sve veće pozive i unutar i izvan Rusije da humano riješi situaciju s Navaljnim, on je odgovorio samo izokola, rekavši da će se "organizatori bilo kakvih provokacija koje ugrožavaju temeljne interese naše bezbjednosti kajati zbog onoga što su učinili na način na koji se dugo nisu kajali" – što je izgleda bilo upućeno Kijevu, Briselu i Vašingtonu, ali i Navaljnom i njegovim pristalicama.
Neka Zapad nagađa
Godinama je spoljna politika pod Putinom bila uživljavanje u prošloj slavi i budućoj veličini. Makar od rata u Gruziji 2008. godine, Kremlj je stavio prioritet na obnavljanje i modernizaciju oružanih snaga zemlje. I veće pokazivanje mišića u spoljnoj politici to odražava: blickrig zauzimanje ukrajinskog Krima 2014; raspoređivanje regularnih snaga u Siriji 2015; raspoređivanje neregularnih snaga u Libiju; i čitava aktuelna operaciju na istoku Ukrajine.
Nagomilavanje snaga duž istočne ukrajinske granice posljednjih nedjelja pretvorilo se u, prema zapadnim zvaničnicima, najveće takvo rusko raspoređivanje vojske od 2014. godine.
NATO, Evropska unija i SAD primijetili su to i upozorili Moskvu javno i privatno da ne radi ništa prenagljeno. Administracija predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) čak je uvela dva seta sankcija Rusiji otkako je stupio na funkciju u januaru i nagovijestila da su spremne i dalje kazne.
Mnoge zapadne prijestolnice također su se oglasile povodom Navaljnog - ne samo zbog njegovog zatvaranja, već i zbog zaključaka da je prošlog ljeta bio napadnut nervnim agensom od kojeg je zamalo umro tokom posjete Sibiru. Navaljni krivi Putina za svoje trovanje i sve više dokaza sugeriše da je to izvela Federalna služba bezbjednosti (FSB).
Moskva je svoje vojne poteze prikazala kao odbrambene i prikazala Kijev i Zapad kao potencijalne agresore. U tom ključu, Putin je iskoristio bombastični dio svog govora da signalizira SAD i NATO-u da se Rusija neće plašiti da iskoristi svoje vojne kapacitete da uzvrati udarac ako bude isprovocirana.
"Želimo dobre odnose... i zaista ne želimo da spalimo mostove", rekao je Putin. "Ali ako neko pomiješa naše dobre namjere sa ravnodušnošću ili slabošću i namjerava da spali ili čak raznese ove mostove, trebalo bi da zna da će odgovor Rusije biti asimetričan, brz i čvrst", rekao je on.
"Nadam se da se niko neće odlučiti da pređe takozvanu crvenu liniju u odnosima s Rusijom, a mi ćemo te (crvene linije) sami definisati u svakom pojedinačnom slučaju", rekao je on. Analitičari sugerišu da je primjedba imala za cilj da sputa reakcije Zapada na ruske akcije ostavljajući ga da nagađa gdje leže crvene linije.
Zasad bez velikih najava
S obzirom na nedavno nagomilavanje trupa, tvrdu retoriku i upozorenja iz Vašingtona i Brisela, mnogi ruski posmatrači su spekulisali da bi u Putinovom obraćanju možda moglo doći do neke velike najave.
Formalno priznavanje separatističke administracije koje Rusija naoružava i finansira u istočnim ukrajinskim regionima Donjeck i Lugansk? Najava saveza Rusije i Bjelorusije o kojem se dugo raspravlja, ali koji nikad nije realizovan? Kandidovanje Putina za reizbor 2024? Odbacivanje ili odgovor na Bajdenov poziv da se održi samit u narednim mjesecima?
Ništa se od toga nije dogodilo u govoru.
Putin jeste na kratko ponovio dugogodišnji ruski narativ o događajima koji su potresli Ukrajinu 2013-14, kada su višemjesečni ulični protesti završili u krvoproliću i otjerali s vlasti Moskvi naklonjenog prijateljskog predsjednika Viktora Janukoviča. Kao i ranije, Putin je te događaje netačno nazvao "državnim udarom".
On je također sugerisao da se paralelna situacija odvija u susjednoj Bjelorusiji, gde je prošlog avgusta dugogodišnji lider Aleksandar Lukašenko tvrdio da je pobijedio na izborima, ali su njegovi protivnici isticali neregularnosti a građani izašli na ulice na proteste kakvi nisu viđeni u toj zemlji. Lukašenko je odbio da popusti, uzvrativši žestokim mjerama i čvršće prigrlivši Kremlj dok raste kritika sa Zapada.
Putin je u govoru ponovio tvrdnju koju je Lukašenko tokom vikenda iznio bez dokaza – da je u Bjelorusiji bio neuspješan pokušaj puča.
"Praksa organizovanja državnih udara i planiranje političkih ubistava najviših zvaničnika – to je previše i prelazi sve granice", rekao je Putin, koji također nije pružio nikakve dokaze. Komentari su održali spekulacije o velikoj najavi o Rusiji i Bjelorusiji uoči sastanka Putina i Lukašenka u Moskvi 22. aprila.