Pišu: Vidka Atanasova, Rostislav Hotin, Volodimir Ivaknenko i Mike Eckel
Početkom avgusta, istog dana kada su ukrajinski parlamentarci efektivno zabranili čitav ogranak Ruske pravoslavne crkve, lider Bugarske pravoslavne crkve je javno kritikovao ovaj istorijski i kontroverzni korak.
Ukrajinski zakon, rekao je patrijarh Danil, podvrgava rusku crkvu "ozbiljnim činjeničnim i pravnim ograničenjima", što predstavlja "diskriminatornu politiku".
Javno izrečeni stav Danila i podrška Ruskoj pravoslavnoj crkvi već je izazvala zabrinutost u Bugarskoj. A Danil nije jedini, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
- Zelenski potpisao zakon o zabrani pravoslavne crkve povezane sa Rusijom
- SPC uputio pismo podrške Ukrajinskoj crkvi nakon njene zabrane
Bugarska je prošle godine protjerala tri sveštenika, dva bjeloruska i jednog ruskog, koji su službenici Ruske pravoslavne crkve. Kao razlog za ovaj potez navodilo se pitanje nacionalne sigurnosti.
U Ukrajini, gdje rat koji je pokrenula Rusija traje 30 meseci i nastavlja se dalje, potez Kijeva protiv ogranka Pravoslavne crkve koji se smatra lojalnim Moskvi bio je još jedna prekretnica u višedecenijskoj borbi za definisanje pravoslavnog identiteta Ukrajine.
Neki su to vidjeli, ili su to potpuno pogrešno protumačili, kao napad na vjersku slobodu.
Ali u sve većem broju drugih zemalja, ruskoj crkvi je teško da nastavi sa svojim djelovanjem, jer sve više vlasti kritički gleda na njeno prisustvo, pod argumentom da umjesto da bude isključivo vjerska, duhovna organizacija, ona je aktivno oruđe meke moći ruske vlade.
"Nikada nije bila tajna da Rusija koristi crkvu i pravoslavne vrijednosti kao značajan dio svoje inostrane politike", rekao je Vladimir Liparteliani, naučnik sa Univerziteta Durham u Velikoj Britaniji koji je istraživao rusku crkvu, koja se ponekad naziva i skraćenicom ROC.
"Kada država zabranjuje i ograničava uticaj ROC, ona u suštini pokušava da smanji uticaj ruske meke moći", rekao je on.
Štaviše, za mnoge evropske države je od ključne važnosti da se pozabave ovim pitanjem, jer su ruski vjerski i konzervativni narativi izrazito antizapadni i antiliberalni tako da njihovu opasnost ne treba potcjenjivati.
'Računica Kremlja'
Ruska pravoslavna crkva, najveća i najbogatija pojedinačna institucija među svim istočnim pravoslavnim crkvama, vijekovima je polagala pravo na ime pravog doma pravoslavnog hrišćanstva.
Sadašnji poglavar, patrijarh Kiril, glasni je i vidljivi pristalica predsjednika Vladimira Putina i rata protiv Ukrajine. U septembru 2022. godine, sedam mjeseci nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Kiril je rekao ruskim vojnicima da "žrtvovanje u vršenju svoje vojne dužnosti pere sve grijehe". Ranije ove godine, Kiril je proglasio invaziju na Ukrajinu "svetim ratom".
"Što je patrijarhova retorika militantnija i što on postaje vidljiviji u ruskoj propagandi, to je spolja neprijatniji, a centrifugalne sile unutar crkve su jače", napisala je Ksenija Lučenko, gostujuća saradnica Evropskog savjeta za inostrane odnose, u komentaru prošle godine. "Upotrebom sile u pokušaju da održi na okupu rascjepkane dijelove nekada jedinstvene Ruske pravoslavne crkve, patrijarh ih samo tjera od sebe."
Unutar Ukrajine, ruska crkva već dugo vlada nad jednom od najvećih ogranaka rascjepkane pravoslavne vjere, donedavno poznatom kao Ukrajinska pravoslavna crkva-Moskovska patrijaršija, ili jednostavno UPC.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, nastala je crkva pod nazivom Ukrajinska pravoslavna crkva-Kijevska patrijaršija, koja se takmičila za primat među ukrajinskim vjernicima. Takođe se takmičila sa Crkvom Moskovske Patrijaršije za vlasništvo prvoklasne imovine.
Kako su tenzije nastale nakon ruske aneksije poluostrva Krim 2014. godine, crkve u Ukrajini su se sve više udaljile od Moskve.
Krajem 2018. godine, Ukrajinska pravoslavna crkva-Kijevska patrijaršija spojila se sa drugom, manjom denominacijom pod nazivom Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva, koja je postojala od boljševičke revolucije vijek ranije.
Nova, spojena crkva nazvana je Pravoslavna crkva Ukrajine, ili PCU. U januaru 2019. godine, vaseljenski patrijarh Vartolomej, duhovni poglavar svih pravoslavnih hrišćana, prvi put u istoriji priznao je nezavisnost PCU od Moskve.
Pod pritiskom Kijeva, UPC se zvanično odrekla veza sa Moskvom od rata u Ukrajini.
Ali ukrajinski parlamentarci nisu bili uvjereni u iskrenost, pa su 20. avgusta usvojili zakon kojim se vjerskim organizacijama povezanim sa Ruskom pravoslavnom crkvom zabranjuje djelovanje u Ukrajini.
"Štiti naš narod od ruske agresije, moramo to zajedno činiti ne samo na bojnom polju, informativnoj, diplomatskoj, ekonomskoj i drugim sferama, već, shodno tome, i u duhovnoj sferi", rekao je poglavar ukrajinske crkve mitropolit Epifanije u TV intervjuu nakon glasanja u parlamentu. "Zato što bez duhovne nezavisnosti od Kremlja, od ruske 'imperije zla', ne možemo govoriti o našoj istinskoj nezavisnosti."
Taj potez Ukrajine naišao je na predvidljiv gnjev u Moskvi.
Drugdje, to je predstavljeno kao napad na vjersku slobodu. Čak je i poglavar Rimokatoličke crkve, papa Franjo, kritikovao usvojeni zakon. "Bojim se za slobodu onih koji se mole", rekao je papa.
Za neke u Ukrajini, međutim, ovaj potez je bio dobrodošao pokušaj da se suprotstavi naporima crkve povezane sa Moskvom da izazove simpatije Ukrajinaca, bilo otvoreno ili suptilno.
Tetjana Derkač, ukrajinska analitičarka i teologinja, rekla je da je ruska crkva igrala ulogu u potkopavanju ukrajinskih nacionalnih osjećanja nakon velikih protesta na Majdanu 2014., koji su doveli do svrgavanja proruskog predsjednika.
Kremlj je više puta pokušavao da te događaje prikaže ne kao javno iskazivanje antivladinih osjećanja, već kao državni udar.
"Računica Kremlja da će [UPC] moći da 'formira' vjernike u ljude lojalne Rusiji je u velikoj mjeri opravdan", rekla je Derkač. "U suštini, UPC je pripremala odskočnu dasku da ljudi prihvate ideju ujedinjenja Ukrajine sa Rusijom i obnavljanja savezne države."
Bugarska gleda na istok
U Bugarskoj, Bugarska pravoslavna crkva je pod lupom zbog svojih stavova na strani ruske crkve, posebno u vezi sa ratom u Ukrajini. Crkveno rukovodstvo odbilo je da prizna odluku iz 2018. kojom je Pravoslavnoj crkvi Ukrajine dodijeljena nezavisnost od Moskve.
Prošlogodišnje protjerivanje trojice ruskih sveštenika, koji su bili povezani sa Ruskom pravoslavnom crkvom u Bugarskoj, a ne sa samom Bugarskom pravoslavnom crkvom, imalo je drugačiju dimenziju.
Prvosveštenik koji je izbačen, arhimandrit Vasijan, izbačen je iz razloga nacionalne bezbjednosti, što je odluka koja je izgleda proistekla iz njegovog rada u susjednoj Sjevernoj Makedoniji.
Vasijan je stalno posjećivao Sjevernu Makedoniju "da obavlja funkcije ruske obavještajne službe u cilju podjele makedonske crkve", rekao je tada Atanas Atanasov, zastupnik iz stranke Demokratska Bugarska.
Druga dva ruska pravoslavna sveštenika koje je Bugarska protjerala bili su bjeloruski državljani. Jedan, Jevhen Pavelčuk, služio je u tajnoj vojnoj jedinici u blizini Moskve, prije nego što je stupio u sveštenstvo. On je takođe, prema istrazi Bjeloruskog sservisa RSE, pomogao u osnivanju pravoslavnog omladinskog kluba koji je podučavao problematične tinejdžere vojnim vještinama, kao i ruski orijentisanim, nacionalističkim idejama, široko poznatim kao "Ruski svijet".
Nakon protjerivanja, rusko ministarstvo inostranih poslova saopštilo je da će glavna ruska crkva u Sofiji biti zatvorena.
Patrijarh Danil, koji je u junu izabran za poglavara bugarske crkve, javno je kritikovao zatvaranje crkve i protjerivanje sveštenika, a odnedavno i ukrajinski potez da kriminalizuje crkvene entitete povezane sa Rusijom.
"Patrijarh Danil se kategorički dokazao kao proruski bugarski episkop", rekao je Bugarskom servisu RSE istoričar i publicista Goran Blagoev iz Sofije.
Česi, veoma Gruzijci, ne toliko
Bugarska nije jedina zemlja koja je pod sve većim pritiskom Ruske pravoslavne crkve.
U Češkoj Republici, vlasti su pojačale pritisak u okviru višegodišnje kampanje ograničavanja aktivnosti ruskih zvaničnika i povezanih subjekata, kampanje koja je dobila novi zamah nakon otkrića 2021. da su ruski obavještajci odgovorni za dizanje u vazduh dva češka skladišta municije u 2014.
Češke vlasti sankcionisale su patrijarha Kirila prošle godine i protjerale jednog ruskog sveštenika. Neki zastupnici su pozvali vladu da istraži da li su ruske crkve bile umiješane u "operacije uticaja" u zemlji.
"Ne smatram da je Ruska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije crkva, a njeni predstavnici sveštena lica", rekao je ranije u avgustu češku ministar inostranih poslova Jan Lipavski. "To je dio represivne mašine Kremlja koja je uključena u operacije uticaja Rusije."
U drugim zemljama u kojima se lokalne pravoslavne crkve smatraju potčinjenima Moskvi, bilo je opipljivih napora da se oslabe veze sa ruskom crkvom.
Na Baltiku, litvanske i letonske pravoslavne crkvene vlasti, uz podršku političkih lidera, krenule su ka nezavisnosti, iako je zajednička organizaciona struktura pravoslavnog hrišćanstva to otežavala.
Nasuprot tome, u Gruziji je situacija sasvim drugačija.
Nakon odluke patrijarha Vartolomeja 2018. kojom se ukrajinskoj crkvi daje nezavisnost od Moskve, tri veće pravoslavne crkve u svijetu koje su samoupravne, Grčka, Aleksandrijska i Kiparska, priznale su tu odluku.
Gruzijska pravoslavna crkva, koja je takođe formalno nezavisna od Moskve, bila je jedna od nacionalnih crkava koja nije.
Gruzijski teolozi kažu da je odluka u oštroj suprotnosti sa odlukom iz februara 2023. o priznavanju nezavisnosti Pravoslavne crkve u Sjevernoj Makedoniji.
Strah od gnjeva Ruske crkve bio je glavni razlog nepriznavanja nezavisnosti Ukrajinske crkve, izjavila je gruzijska teologinja Lela Jejelava.
"Pitanje Ukrajine ima mnogo dublji sadržaj", rekla je ona za Gruzijski servis RSE prošle godine. "To je više političko nego kanonsko pitanje."
"Imamo čisto politički podtekst", rekla je ona. "U ovom slučaju, Gruzijska crkva potvrđuje svoje prisustvo u orbiti Ruske crkve."
Facebook Forum