Invazija palestinske militantne grupe Hamas na Izrael razbila je iluzije o stabilnosti Bliskog istoka i izazvala rat koji bi mogao da preoblikuje uticaj velikih sila u regionu, ali i šire.
Kako će sve ispasti zavisi velikim dijelom od dužine i pravca u kojem se rat bude odvijao, uključujući i to da li će druga militantna grupa koju podržava Iran, Hezbollah, otvoriti na sjeveru drugi front protiv Izraela, šireći konflikt na Liban i potencijalno Siriju, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Eksplozija koja je 17. oktobra usmrtila stotine ljudi u bolnici u Gazi pokrenula je međusobna optuživanja Izraela i Hamasa, pojačala tenzije nekoliko sati prije dolaska američkog predsjednika Joe Bidena u Izrael, naglašavajući šta je sve na kocki za Bliski istok, Washington i svijet.
Novi rat bi mogao pomoći Kremlju skretanjem pažnje od rata u Ukrajini, smanjenjem američkih vojnih resursa i jačanjem ruskih protivzapadnih narativa, kažu analitičari, ali širenje sukoba Izraela i Hamasa moglo bi opteretiti pažljivo gajene bliskoistočne veze Moskve i ugroziti moć i uticaj Rusije u regiji.
Tokom duže od dvije decenije na vlasti, ruski predsjednik Vladimir Putin je napravio značajne korake u izgradnji uticaja koji je Moskva bila izgubila među većinski mislimanskim državama na Bliskom istoku nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991., dok je istovremeno uspio da uspostavi prijateljske veze sa Izraelom.
Ali Izrael vidi Siriju i Iran kao ozbiljne prijetnje po nacionalnu sigurnost, a Putin je ojačao veze sa obje te države.
Povećao je vojno prisustvo Rusije u Siriji, gdje su Kremlj, Hezbollah i Iran podržavali predsjednika Bašara Al-Asada u 12-godišnjem ratu protiv opozicionih grupa, od kojih su neke dobijale podršku Sjedinjenih Država, koje takođe imaju vojnike u zemlji. Takođe je proširio linije odbrane sa Iranom, glavnim dobavljačem vojnih dronova koje Rusija koristi u Ukrajini.
Sada bi se neka od tih veza mogla da pukne.
"Pravi test za odnose Rusije sa Izraelom će biti ono šta uradi Hezbollah. Ako oni napadnu, Izrael će uzvratiti napadom na Hezbollah koji je u istom timu sa Rusijom u Siriji. Mislim da ćemo tu vidjeti kako se ta veza urušava", rekao je za RSE Mark Katz, profesor političkih nauka na Univerzitetu George Mason u Virginiji koji se bavi Rusijom i Bliskim istokom.
Znaci urušavanja postali su očigledni nakon invazije Hamasa 7. oktobra, u kojoj je nastradalo više od 1.400 Izraelaca. Ovaj napad je bio najsmrtonosniji u istoriji zemlje. Putinu su trebali dani da javno iznese svoj komentar, a kada je to uradio, suprotno od opšteg osuđivanja Hamasa na Zapadu, on je okrivio Sjedinjene Države jer nisu uspjele da izdejstvuju rješenje sa dvije države u decenijama dugom konfliktu Izraela i Palestinaca.
U svom 10-minutnom govoru, Putin nije spomenuo Hamas po imenu, referisao se na "događaje" i "tenzije", a Rusija je Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UN) 16. oktobra predala rezoluciju u kojoj se ne spominje Hamas ili njihov napad.
"Izraelci su mnogo kritičniji prema onome ko ne staje na njihovu stranu ili makar osuđuje ono šta je Hamas uradio", rekao je za RSE Nimrod Goran, predsjednik Izraelskog instituta za regionalnu politiku u Jerusalimu.
Invazija Hamasa i odgovor Izraela doveo je do niza kritika na račun Izraela koje su iznosili analitičari koji podržavaju Kremlj i komentatori na ruskoj televiziji. Međutim, Rusiju bi moglo da brine da se ne udalji predaleko od Izraela i ode u pravcu njegovih neprijatelja, među kojima je Iran, kažu analitičari.
Veze Rusije sa Iranom su se "kvalitativno promijenile", rekla je za RSE 9. oktobra Hanna Notte, analitičarka iz Berlina i stručnjakinja za rusku politiku na Bliskom istoku. "Ali ipak, ne mislim da Rusija želi da ide do kraja sa Iranom, da želi da pokvari svoje odnose sa Izraelom i državama u Golfskom zalivu."
Mark Galeotti, autor i analitičar ruske politike je rekao da "iako su veze Rusije i Irana pozitivne, naročito kada se nameću sankcije, ne treba zaboraviti da su Rusija i Iran najbolji "lažni prijatelji", jer se bore za primat".
"Isto se vidjelo i u Siriji", rekao je Galeotti.
Rat u Siriji
Sirija je najveće uporište Moskve na Bliskom istoku. Ruske mornaričke i vazduhoplovne baze u Siriji su jedino prisustvo Rusije na Mediteranu i zato imaju stratešku važnost što omogućava širenje uticaja i izvan neposrednih granica regiona.
Ovo prisustvo zavisi od preživljavanja Assadove vlade koju takođe podržava Iran i Hezbollah.
Rusija je 2022. navodno izmjestila više od 1.000 vojnika i sistema protivvazdušne odbrane iz Sirije kako bi ojačala svoje trupe u ratu u Ukrajini, gdje je pretrpjela velike gubitke nakon pokretanja invazije.
U slučaju da se konflikt Izraela i Hamasa proširi i natjera Hezbollah da prebaci borce iz Sirije u Liban, "to bi samo otežalo posao Rusiji", rekao je Katz.
Borci koje podržavaju SAD i Turska, koji su protiv Assada kontrolišu sjever zemlje. Istovremeno, Rusija ne želi da Iran i njegove ispostave pridobiju previše uticaja u Siriji – i zbog odnosa Rusije sa Iranom, ali i zbog toga jer ne želi da razljuti Izrael.
Rusija koja velikim dijelom kontroliše nebo nad Sirijom, godinama je ostavljala mogućnost izraelskim mlaznjacima da bombarduju Hezbollah. Izrael i Rusija su uspostavili most za razmjenu informacija među njihovim snagama koje djeluju u Siriji kako bi se umanjio rizik od incidenata u vazduhu.
Bombarderi Izraela bombardovali su 2018. postrojenja u Siriji za koje je Izrael tvrdio da se u njima nalazi iranska vojna oprema koja bi se mogla prebaciti borcima Hezbollaha u Liban.
Sirija je pucala na izraelske borbene avione, ali je pogodila ruski vojni avion u kojem je poginu 15 članova posade. Rusija je optužila Izrael da je koristio ruski avion kao zaklon kako bi izbjegao sirijski sistem odbrane.
Nakon toga su dvije države produbile saradnju oko vazdušnog prostora u Siriji. Ta saradnja, kako kažu analitičari, bila je glavni razlog zašto Izrael nije dostavljao oružje u Ukrajinu.
"Izrael ima potrebu da održi koordinaciju sa Rusijom, ponajviše zbog Sirije. Čak je i odluka Izraela o tome kako će odgovoriti na rat u Ukrajini bila zasnovana na potencijalnim posljedicama za Izrael u Siriji", rekao je Goran.
To se vjerovatno neće mijenjati, rekao je on.
Uprkos tome, od kada je Moskva u februaru 2022. okrenula invaziju na Ukrajinu, odnosi Rusije i Izraela su zahladili.
Generalno se vjeruje da je Putin očekivao da će Ukrajinu baciti na koljena za nekoliko dana ili sedmica. Njegov evidentni neuspjeh da predvidi dugi rat ostavio je Rusiju vojno nespremnom i, sa zapadnim sankcijama koje su ometale njenu industriju oružja, što ju je potaknulo da se obrati Iranu i Sjevernoj Koreji za bespilotne letjelice i projektile.
Zauzvrat, Rusija je Iranu obećala napredno oružje, uključujući i borbene avione. Sjedinjene Države su ovaj odnos opisale kao "nezabilježen" i "odbrambeno partnerstvo u punom smislu" koje predstavlja prijetnju za susjede Irana, uključujući i Izrael.
Ipak, Izrael je odbio da se pridruži sankcijama SAD-a i Evropske unije, iako je dozvolio Washintonu da neke zalihe municije iz Izraela prebaci u Ukrajinu.
Zagonetka Ukrajinske pomoći
Dok bi rat Izraela i Hamasa mogao da razvuče operacije Rusije i poremeti njeno žongliranje na Bliskom istoku, naročito ako se sukob proširi, Putin može da se nada da će korist biti veća od štete.
Za sada je rat omogućio Rusiji da pojača protivzapadnu retoriku koja je postala izuzetno istaknut aspekt njene inostrane politike jer se Putin udvara zemljama širom svijeta koje nisu saveznici Washingtona i invaziju na Ukrajinu smatra prisilnom odbranom zbog težnji da se oslabi ili uništi Rusija a koje predvode SAD.
Dok ignorišu svoje napade na civile u Ukrajini, koji su izazvali osude zbog ratnih zločina, Rusija se zakačila za ubijanje civila u izraelskom bombardovanju Gaze kako bi optužila Zapad za duple standarde, obraćajući se javnosti na globalnom jugu i šire i tako tražeći način da razvodni bijes zbog svojih postupaka u Ukrajini.
Mnogi analitičari kažu da je najbolja Putinova šansa da postigne bilo šta što se može nazvati pobjedom u Ukrajini to da podrška Kijevu sa Zapada opadne, presušujući zalihe oružja koje je potrebno za borbu protiv Rusije. Bilo je znakova pada podrške prije napada Hamasa, što je možda potaknulo nade u Kremlju da će se Sjedinjene Države boriti s opskrbom oružja na dva fronta - za Ukrajinu i Izrael.
Zalihe neke municije sa kojima raspolažu Sjedinjene Države opadaju nakon što je Ukrajini isporučeno više od 45 milijardi dolara vojne pomoći od februara 2022. Ali, analitičar Mark Cancian iz Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu, nagovještava da, makar kratkoročno, to neće biti veliki problem.
Kako navodi Cancian, ponestaje samo desetak od 100 vrsta vojnih materijala koje su SAD poslale u Ukrajinu. Nadalje, najvažniji sistem HIMARS, topovi i granate kalibra 155, nisu nešto što hitno treba Izraelu.
"Ono što se inicijalno traži, kako se trenutno izvještava, nije u suprotnosti sa potrebama Tajvana ili Ukrajine", napisao je Cancian. "Ipak, kako vrijeme bude prolazilo, biće kompromisa jer se određeni ključni sistemi preusmjeravaju na Izrael. Nekoliko sistema koji su potrebni Ukrajini za kontraofanzivu možda neće biti dostupni u onolikoj mjeri koliko bi to Ukrajina željela."
Biden je sredinom oktobra rekao da Sjedinjene Države imaju vojne resurse da podrže Izrael u ratu sa Hamasom, kao i Ukrajinu.
"Možemo da podržimo obje ove strane i da i dalje održimo ukupnu međunarodnu odbranu", rekao je Biden u intervjuu za CBC 15. oktobra.
Dva dana kasnije, Bijela kuća je potvrdila da su Sjedinjene Države poslale Ukrajini projektile dugog dometa ATACMS, a predsjednik Volodimir Zelenski je rekao da su ih snage Kijeva koristile u napadu na ruske aerodrome u okupiranoj regiji Zaporožje.
Moć i lični odnos
U međuvremenu, ruska moć na Bliskom istoku mogla bi biti dovedena u pitanje pojačanom američkom prisutnošću: raspoređivanjem dva nosača aviona, rat između Izraela i Hamasa mogao bi preokrenuti nedavno američko povlačenje iz regije nakon rata u Iraku i dugih posljedica koje je ostavio.
Rusija i Kina nastoje da zamijene ovu ulogu na Bliskom istoku, a Peking posreduje u postizanju sporazuma o obnovi diplomatskih odnosa između Irana i Saudijske Arabije.
Sjedinjene Države bi mogle da "ponovo potvrde svoj primat" u regiji, rekao je Francois Heisbourg, specijalni savjetnik u francuskoj Fondaciji Pour La Recherche Strategique. "Ovo bi moglo da ojača američki kredibilitet u Evropi."
Bill Courtney, stručnjak za vanjsku politiku u Rand Corporationu u Washingtonu, rekao je za RSE da nije jasno koliko bi bila dugotrajna takva promjena, s obzirom na prioritetnu pažnju koju Sjedinjene Države pridaju Kini i indo-pacifičkoj regiji.
Još jedan faktor koji utiče na izglede Rusije na Bliskom istoku je sudbina izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, čiji će uticaj na vlast vjerovatno pasti kao posljedica napada Hamasa, što je bio veliki sigurnosni propust.
Prije invazije na Ukrajinu, analitičari su rekli da je rusko-izraelski odnos ojačan ličnim odnosom između Putina i Netanjahua, koji je vodio Izrael većim dijelom u posljednjih 14 godina i putovao je u Moskvu mnogo puta kako bi se sastao s Putinom, i uglavnom razgovarao o Siriji i Iranu.
"Vjerovatno ga više neće biti, bilo uskoro ili za nekoliko mjeseci", rekao je Kawa Hassan, saradnik Programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku pri Stimson Centeru u Washingtonu.
Facebook Forum