Eduard Florin Niga, kao obični policajac u sjevernoj Rumuniji, nikada nije fotografisao mjesta zločina. Umjesto toga, forenzičare bi često zasipao pitanjima o kamerama koje koriste, ekspoziciji, osjetljivosti filma i slično.

Nakon nekoliko časova fotografije na policijskoj akademiji, zaljubio se u posmatranje i snimanje detalja.

"Nisam želio da se ta godina završi", kaže Niga o policijskoj obuci sredinom 1990-ih godina.

Dvije i po decenije kasnije, i sa interesantnim radnim iskustvom naročito otkako je emigrirao u Veliku Britaniju, smatra da su "sve ove [životne] tačke stvarno, ali stvarno uredno povezane".

Njegove nevjerovatne slike mrava i drugih insekata omogućile su mu međunarodno priznanje i privržene sljedbenike među entomolozima i mirmekolozima, kao i među manje stručnim ljudima.

Oni hvale njegove makro fotografije [riječ je o krupnim, uveličanim fotografijama veoma malih stvari] na kojima usmjerava svjetlo na egzoskelet insekata, koji često izgleda kao izvanzemaljski, te tako otvara teme o hiljadama često potcijenjenih vrsta kukaca.

Odrastajući u regiji Suceava na sjeveroistoku Rumunije, Niga kaže da je njegova fascinacija insektima počela tokom ljetnih raspusta u kući njegove bake na selu.

Često bi dobivao ubode jureći bumbare i mušice, za koje kaže da je mislio da su trutovi. Jedne prilike bio je uboden toliko puta, dodaje, da mu se "razvila ozbiljna alergija i sada moram biti veoma oprezan ako želim fotografisati pčele i ose".

Njegova galerija bilježi oko 40.000 slika, odnosno oko 4.000 fotografisanih insekata.

"Nakon mrava, trčuljak mi je najdraži", kaže on. "Možda sam samo porastao, ali nisam odrastao."

"Pogledate li lice trčuljka, to je lice koje samo majka može voljeti", kaže Niga. "Ali oni su apsolutno prekrasni - boja, tekstura i oblici usnog aparata."

Priča kako su mu bile potrebne decenije da shvati da su male bube koje su se vrtjele oko njega dok je plivao u blizini bakinog doma na selu - zapravo trčuljci. On i druga djeca bi ih pokušavali uhvatiti, "ali su, jednostavno, bili prebrzi".

Većinu svojih primjeraka dobija poštom, od entomologa, koji proučavaju insekte, ili mirmekologa, čiji su interes mravi.

Primjerci dolaze iz staništa širom svijeta.

Niga svoje portrete mrava naziva "fotografijama" i koristi ih za izradu malih postera s prikazom glavom i pojašnjenjem o imenu vrste. "Jedina stvar koja nedostaje je broj", kaže Niga.

Snimci glave mrava načinjeni su sa mrtvih primjeraka, kaže.

Obično se čuvaju u etanolu. Danima budu u komori za rehidraciju, zatim uzme mikroskop kako bi zakačio glavu i antene, a ponekad i otvorio usni aparat, prije nego se primjerci ponovo osuše.

Zatim počinje fotosesija.

"Proces fotografisanja uključuje slaganje stotina i stotina slika, jer je dubina polja veoma uska", kaže Niga.

Međutim, kada je red na fotosesiju sa živim mravima i drugim živim insektima, praksa je "malo drugačija", kaže on.

Često kontaktira trgovce živim mravima, što on naziva "ogromnim biznisom".

U tom procesu vodi računa da pažljivo rukuje mravima. Često ih prekriva prozirnom čašom i tamnom krpom "jer su u divljini u zemlji, u jazbini i tu se osjećaju sigurno".

Nema slaganja ili spajanja slika sa živim primjercima, kaže on. Antene im se kreću i primjerak sigurno neće mirno sjediti za njega. "To je samo jedan snimak."

"Moram se uvjeriti da je mrav miran, da nije pod stresom, jer to možete vidjeti na slikama."

Neki mravi u panici prskaju mravlju kiselinu ili podvlače zadak, kaže on, dok drugi stavljaju antene i noge u usta i pokušavaju ih očistiti.

"Ili se kreću nevjerovatno brzo - pa je fotografisanje nemoguće."

Kaže da pažljivo bira primjerke, jer želi biti siguran da ne podržava beskrupulozne kolekcionare koji ignorišu uticaje na životnu sredinu.

"Veoma mi je stalo do mrava i drugih insekata - oni su važan dio ekosistema", kaže Niga.

Priča o omiljenoj vrsti buba - "Izgleda kao osa" - koju je svakog ljeta pronalazio u obližnjem parku.

"Ali je nisam vidio već pet godina", kaže on. Sada mora ići nekoliko kilometara dalje da ih pronađe. "Ne znam šta se dogodilo. Možda je vijeće odlučilo da posiječe neki od grmova, ali... stvarno je uznemirujuće to vidjeti."

Niga se prvo počeo baviti uličnom fotografijom, a nekoliko njegovih fotografija obavili su National Geographic i Nikon. Tada je počeo fotografisati divlje životinje koje žive u urbanim mjestima, posebno u Londonu.

Prije tri ili četiri godine kćerka ga je upitala: "Tata, gdje su oči mrava?"

I tako je počeo da fotografiše insekte.

"Tek kada sam se veoma približio, sa pričvršćenim objektivom mikroskopa, shvatio sam 'ovo je, super'... jer teksturu i boju u sitnim dlačicama ne možete [normalno] vidjeti."

Niga je u svojoj bašti pronašao četiri vrste mrava, a neko ga iz Njemačke povezao sa drugim takozvanim čuvarima mrava.

"I malo-pomalo navukao sam se na insekte", kaže on. "A onda sam prodao svu opremu za uličnu fotografiju, osim kamere, i počeo se fokusirati na makro fotografiju."

Dolaskom u Veliku Britaniju iz Rumunije Nigi su se nudili mnogo poslovi - električar, stolar, automehaničar, čak i posao čistača javnog toaleta u centru Londona - prije nego što je stekao kvalifikacije za podučavanje.

Smatra da su "imigrantski život" i te "radne godine" bili ključne u njegovoj karijeri.

Neke od njih iskoristio je za otvaranje vlastitog studija za makrofotografiju kod kuće.

"Opremu sam morao lično da sastavim, kao i razne tipove osvjetljenja koji ne postoje, pa ih morate sami napraviti", kaže Niga.

Osim što je profesor matematike i engleskog jezika, Niga je nagrađivani fotograf i autor.

National Geographic uvrstio je u decembru prošle godine njegove fotografije mrava na listu "najbolje fotografije životinja u 2021.".

Prošle godine objavljena je knjiga s njegovim fotografijama pod nazivom "Mravi: Radnici svijeta".

A od početka pandemije COVID-a 19, radi i kao online instruktor makrofotografije.

"Insekti me oduševljavaju i imam listu želja sa više od 3.000 insekata koje želim da fotografišem", kaže on. "Tako da [ovaj interes] nikada neće prestati."

Preveo: Zvjezdan Živković