U Republici Srpskoj prije četiri godine privatizovan je rudnik mrkog uglja Miljevina. Uprkos procijenjenoj vrijednosti od više desetina miliona, vlast u RS prodala je rudnik za šest miliona KM, uz uslov da novi vlasnik uloži u razvoj, zadrži radnike i zaposli nove. No, to se nije desilo. Umjesto kazne za nepoštivanje ugovora, vlasnik je dobio poticaj za izvoz. Iako prema informacijama do koji je došao Centar za istraživačko novinarstvo, rudnik dobro posluje i izvozi rudu u susjedne zemlje, vlasnik kaže da rudnik propada i da će ga uskoro zatvoriti.
Gordan Pavlović iz Foče je kupio za šest miliona KM novi rudnik mrkog uglja „Miljevina“. Na taj način je ujedno ostvario i pravo na eksploataciju uglja, tržišno vrijednog najmanje tri milijarde KM.
Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), Pavlović nije ispoštovao obaveze kupoprodajnog ugovora da će na kraju trogodišnjeg perioda poslovanja u Rudniku imati 100 radnika, ali ga resorno ministarstvo zbog toga nije kaznilo sa skoro 600.000 KM. Umjesto toga, isto ministarstvo je u tom periodu dalo Pavloviću poticaj za izvoz uglja od 266.433 KM.
No ni to nije bilo dovoljno. Za novinare CIN-a, Pavlović je rekao da rudnik propada.
‘’Propast, propast. Nekada smo poslovali dobro, upali smo u problem i sada gledamo kako da se izvučemo. Ali najvjerovatnije ćemo morati zatvorit.’’
Istorijat propadanja
Eksploatacija mrkog uglja iz „Miljevine“ kod Foče je počela 1947. godine. Do početka 2000. godine rudnik je bio državno preduzeće, a nakon privatizacije je transformiran u Akcionarsko društvo rudnik mrkog uglja „Miljevina“. Većinsko vlasništvo od 80 posto zadržali su Vlada Republike Srpske (RS) i njezini fondovi, a ostalo su dobili mali akcionari, među kojima su i radnici. Međutim, poslovanje nije bilo uspješno.
Jedan od radnika iz tog perioda, rudarski tehničar Momčilo Andrić, kaže da radna snaga nije bila dobro raspoređena i da je puno više bilo radnika u administraciji nego rudara u jamama.
Zbog zastarjele i neadekvatne opreme eksploatacija na površinskom kopu je stala, a podzemna je radila otežano. Do sredine 2006. gubitak u poslovanju rudnika je iznosio nešto više od 12 miliona KM. Računi su bili blokirani, a dug prema radnicima je iznosio više od milion KM.
Radnici su pomoć za rješavanje problema potražili od Vlade RS-a, odnosno od resornog ministarstva gdje im je kao jedna od mogućnosti sugerirano pokretanje stečaja. Nakon toga su 83 radnika predala Osnovnom sudu u Trebinju zahtjev za pokretanje stečajnog postupka koji je otvoren u novembru 2006. godine.
Prema dokumentaciji koju je sačinio stečajni upravnik, knjigovodstvena vrijednost imovine rudnika iznosila je nešto više od 34 miliona KM.
Prema toj računici, sva dugovanja su mogla biti naplaćena prodajom imovine.
Međutim, upravnik kaže da knjigovodstvena vrijednost rudnika nije bila realna pa su sudski vještaci napravili novu procjenu. Zemljište od 225.499 m2, građevinski objekti, oprema, zalihe među kojima je bilo i 15.000 tona uglja te nematerijalno ulaganje u geološka istraživanja ugljenog bazena procijenjeni su na 8,1 milion KM.
Sva imovina, osim dvije upravne zgrade i neiskopani ugalj, ponuđena je na licitaciji na kojoj se kao kupac pojavila Vlada RS-a sa cijenom od 4,9 miliona KM. Kupoprodajni ugovor potpisali su u januaru 2008. godine resorni ministar Rajko Ubiparip i stečajni upravnik Lazo Đurđević.
Vlada RS-a je od kupljene imovine formirala Novi rudnik mrkog uglja „Miljevina“ u kojem je nekolicina radnika nastavila eksploataciju uglja.
Ugovor nedostupan javnosti
Bivši radnik Andrić u razgovoru za CIN rekao je da je u to vrijeme bilo dosta zainteresiranih za kupovinu tog rudnika, ali on ne misli da su svi imali ozbiljne ponude.
„Bilo je tu raznih mešetara. Ja mislim da je bilo jedno pedeset raznoraznih delegacija: od Vijetnama, Rusije, Češke, zapadnih zemalja i naših svih vrsta“, kaže Andrić.
Ponude za kupovinu „Miljevine“ Vladi RS-a su dostavila tri preduzeća: „Inox-Tehnomont“ iz Gruda, „Euro Invest“ iz Moskve i „Pavgord“ iz Foče. Prva dva su odustala od kupovine i Vlada RS-a je prihvatila ponudu fočanskog preduzeća Pavgord, da uz ulaganja i zadržavanje radnika rudnik kupi za 6 miliona KM.
Prema informacijama do kojih je došao CIN, četiri mjeseca nakon potpisivanja ugovora Pavlović je dobio koncesiju za eksploataciju uglja na period od 30 godina, ali nadležne institucije RS-a ne dozvoljavaju uvid u koncesioni ugovor.
Predsjednik Komisije za koncesije RS-a Predrag Aškrabić rekao je novinaru CIN-a da se dodjela koncesije kod privatizacije rudarskih preduzeća dogovara direktno sa resornim ministarstvom: „U principu, to ide po inerciji“.
Prema podacima Vlade RS-a, u Miljevini kod Foče ima oko 40 miliona tona potencijalnih rezervi uglja. Jedan od poslijeratnih direktora Rudnika Aleksandar Golijanin smatra da je tolika količina uglja u jami dok na površini ima još oko 10 miliona tona i da je riječ o kvalitetnom uglju, traženom i na regionalnom tržištu.
‘’Ugalj najviše liči na onaj iz Banovića, tako da I kad se izvozi oni navode da je banovćki, a ne iz Miljevine.’’
S obzirom da je najniža tržišna cijena uglja iz „Miljevine“ 60 KM po toni, to daje potencijalnu vrijednost nalazišta od najmanje tri milijarde KM.
U periodu od 2011. do 2014. godine iz „Miljevine“ je izvezeno 20,8 miliona KM vrijednosti uglja prema Srbiji, Mađarskoj, Crnoj Gori i Kosovu, navedeno je u podacima Vanjskotrogovinske komore BiH.
Finansijski pokazatelji govore da je za četiri godine poslovanja, u periodu od 2011. do 2014. godine, Pavlović na rudniku zaradio 15,3 miliona KM, što je gotovo jednako njegovim ulaganjima u kupovinu i razvoj „Miljevine“.
Uprkos milionskoj zaradi Pavlović je najavio zatvaranje rudnika. Tako se završava još jedna priča o neuspjeloj privatizaciji u BiH.