Iako su odavno prešli četrdesete, pedesetak Roma iz Tuzlanskog kantona nedavno su dobili diplome sa završenom osnovnom školom. Mogućnost da i u poznim godinama završe osnovno obrazovanje, Romima je omogućilo Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške kroz program kojeg u BiH implementira CARE Srbija. Za polaznike je ovo veliki korak i nada da će neki od njih uskoro imati diplomu i srednje škole.
Borka Bobarić ima 48 godina. Nedavno je dobila diplomu o završenoj osnovnoj školi. Sretna što je i u ovim godinama stekla osnovno obrazovanje, dobila je i nadu da će uspjeti pronaći kakav takav posao.
''Ne radimo ni muž ni ja. Živimo od socijalne pomoći, od dječijeg doplatka, ali se borimo, školujemo dvoje djece, muž mi radi sa angro sirovinom, ja čistim stanove, kuće tako da preživljavamo. Mislim da mi je ovo dobro došlo da pokažem da ima žena Romkinja koje su pismene. Romkinje u društvu i u zajednici su zapostavljene. I imala bih volju, ako bi mogla i imala mogućnost, da završim i srednju školu, jer smatram da mi je to za dobro sutra'', kazala je Bobarić.
I 33- godišnja Mediha Suljić nikada nije imala mogućnost zbog teških životnih prilika završiti osnovno obrazovanje. Kako je to biti bez obrazovanja osjetila je na vlastitoj koži.
''To me nagnalo da završim osmi razred, jer da mi je da završim srednju školu, da imam neko zaposlenje, da me društvo bolje prihvati da ne budem nepismena osoba. Planiram upisati Trgovačku školu da mogu da prijavim svoju tezgu, svoju firmu. Do sad nisam imala mogućnost da ja platim sebi sama sve, i prevoz i hranu i školovanje'', priča ona.
S 37 godina Izet Osmanović bez osnovne škole nije mogao naći posao. Sve ove godine prehraniti obitelj s troje djece bilo je veoma teško. Zato danas sve što uspije nekako zaraditi od prodaje starog otpada usmjerava u školovanje svoje troje djece.
''Bavio sam se tekstilnom robom na pijaci Arizoni od '97 do 2005. godine. Im'o sam tri štanda na Arizoni, manjkalo posla, nema posla toliko i sad sam mislio da završim školu da idem dalje kako bi se mog'o zaposliti u firmi negdje. Troje djece školujem i prvi, treći i peti razred i ne bi' im dopustio da se ne školuju. Najbitnija je škola'', ističe Osmanović.
Edin Mehić iz Banovića kaže da već s 23 godine ima 15 godina radnog iskustva u prikupljanju starog otpada. Nikada nije imao mogućnost završiti osnovnu školu. U svom mjestu i danas gleda djecu koja ne idu u školu i prolaze ono što je on nekada davno.
"Oni bi se školovali, ali nemaju finansije, nemaju sredstava'', kaže on.
Česta diskriminacija pri zapošljavanju
Ipak, treba imati na umu da su Romi pravo da završe barem osnovno školovanje ostvarili zahvaljujući stranim donatorima. Ovaj put zahvalnost duguju Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Norveške kojeg u BiH implementira CARE Srbija. Oni su i dalje često žrtve diskriminacije u obrazovnom sustavu, samo zbog svoje boje kože.
Indira Bajramović, predsjednica udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” kaže da iako smo prema zakonu svi jednaki, život ipak priča drugu priču, onu diskriminirajuću i nepravednu.
''Bio je jedan oglas gdje su tražili osam žena čistačica i kad su se prijavile Romkinje odmah im je rečeno; a ne možete vi. Mislim, to je bio baš otvoren tip diskriminacije. Nažalost, malo slučajeva ima prijavljenih, malo Roma prijavljuje takve slučajeve jer razmišljaju da će recimo i ako prijave nekog izgubiti na sudu zato što su Romi. Društvo samo se postavilo prema Romima tako'', navodi Bajramović.
Nedžad Jusić, predsjednik Udruženja “Eurorom” Tuzla nada se da će ovaj projekt kojim su Romi dobili mogućnost da završe osnovno obrazovanje pobuditi i u našim nositeljima vlasti interes da se Romima daleko više pomogne.
''Jednostavno sada će oni sa novom diplomom otići u Zavod za zapošljavanje i postoji mogućnost da se zaposle'', kazao je Jusić.
U utrci s vremenom i borbom za golom egzistencijom mnogi roditelji odustaju i dalje od školovanja svoje djece. Zbog preživljavanja danas često ne shvaćaju da je budućnost njihove djece ugrožena. To mnogi od njih tek danas, s 30, 40 i 50 godina uviđaju.
''Kad su svi pismeni, zašto da mi, u ovom rangu, u 21. vijeku ne budemo pismeni.''
Borka Bobarić ima 48 godina. Nedavno je dobila diplomu o završenoj osnovnoj školi. Sretna što je i u ovim godinama stekla osnovno obrazovanje, dobila je i nadu da će uspjeti pronaći kakav takav posao.
''Ne radimo ni muž ni ja. Živimo od socijalne pomoći, od dječijeg doplatka, ali se borimo, školujemo dvoje djece, muž mi radi sa angro sirovinom, ja čistim stanove, kuće tako da preživljavamo. Mislim da mi je ovo dobro došlo da pokažem da ima žena Romkinja koje su pismene. Romkinje u društvu i u zajednici su zapostavljene. I imala bih volju, ako bi mogla i imala mogućnost, da završim i srednju školu, jer smatram da mi je to za dobro sutra'', kazala je Bobarić.
I 33- godišnja Mediha Suljić nikada nije imala mogućnost zbog teških životnih prilika završiti osnovno obrazovanje. Kako je to biti bez obrazovanja osjetila je na vlastitoj koži.
''To me nagnalo da završim osmi razred, jer da mi je da završim srednju školu, da imam neko zaposlenje, da me društvo bolje prihvati da ne budem nepismena osoba. Planiram upisati Trgovačku školu da mogu da prijavim svoju tezgu, svoju firmu. Do sad nisam imala mogućnost da ja platim sebi sama sve, i prevoz i hranu i školovanje'', priča ona.
S 37 godina Izet Osmanović bez osnovne škole nije mogao naći posao. Sve ove godine prehraniti obitelj s troje djece bilo je veoma teško. Zato danas sve što uspije nekako zaraditi od prodaje starog otpada usmjerava u školovanje svoje troje djece.
''Bavio sam se tekstilnom robom na pijaci Arizoni od '97 do 2005. godine. Im'o sam tri štanda na Arizoni, manjkalo posla, nema posla toliko i sad sam mislio da završim školu da idem dalje kako bi se mog'o zaposliti u firmi negdje. Troje djece školujem i prvi, treći i peti razred i ne bi' im dopustio da se ne školuju. Najbitnija je škola'', ističe Osmanović.
Edin Mehić iz Banovića kaže da već s 23 godine ima 15 godina radnog iskustva u prikupljanju starog otpada. Nikada nije imao mogućnost završiti osnovnu školu. U svom mjestu i danas gleda djecu koja ne idu u školu i prolaze ono što je on nekada davno.
"Oni bi se školovali, ali nemaju finansije, nemaju sredstava'', kaže on.
Česta diskriminacija pri zapošljavanju
Ipak, treba imati na umu da su Romi pravo da završe barem osnovno školovanje ostvarili zahvaljujući stranim donatorima. Ovaj put zahvalnost duguju Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine Norveške kojeg u BiH implementira CARE Srbija. Oni su i dalje često žrtve diskriminacije u obrazovnom sustavu, samo zbog svoje boje kože.
Indira Bajramović, predsjednica udruženja žena Romkinja “Bolja budućnost” kaže da iako smo prema zakonu svi jednaki, život ipak priča drugu priču, onu diskriminirajuću i nepravednu.
''Bio je jedan oglas gdje su tražili osam žena čistačica i kad su se prijavile Romkinje odmah im je rečeno; a ne možete vi. Mislim, to je bio baš otvoren tip diskriminacije. Nažalost, malo slučajeva ima prijavljenih, malo Roma prijavljuje takve slučajeve jer razmišljaju da će recimo i ako prijave nekog izgubiti na sudu zato što su Romi. Društvo samo se postavilo prema Romima tako'', navodi Bajramović.
Nedžad Jusić, predsjednik Udruženja “Eurorom” Tuzla nada se da će ovaj projekt kojim su Romi dobili mogućnost da završe osnovno obrazovanje pobuditi i u našim nositeljima vlasti interes da se Romima daleko više pomogne.
''Jednostavno sada će oni sa novom diplomom otići u Zavod za zapošljavanje i postoji mogućnost da se zaposle'', kazao je Jusić.
U utrci s vremenom i borbom za golom egzistencijom mnogi roditelji odustaju i dalje od školovanja svoje djece. Zbog preživljavanja danas često ne shvaćaju da je budućnost njihove djece ugrožena. To mnogi od njih tek danas, s 30, 40 i 50 godina uviđaju.
''Kad su svi pismeni, zašto da mi, u ovom rangu, u 21. vijeku ne budemo pismeni.''
