Na prašnjavom predgrađu Tbilisija 1880. godine Aleksandar Roinašvili zaustavio je svoju kočiju i okrenuo se svojoj mladoj ženi.

"Od danas više nisi moja žena, a ja više nisam tvoj muž", rekao joj je.

Nakon što je šokirana supruga napustila kočiju, Roinašvili je nastavio put istoka prema današnjem Azerbejdžanu, a njegova kočija je zveckala od fotografske opreme.

Nakon nesretnog braka, Roinašvili više nikada nije pokušao da izgradi porodicu.

Energiju je posvetio dokumentovanju kultura i pejzaža Kavkaza i svoje domovine Gruzije.

Roinašvili je rođen u Dušetiju, u centralnoj Gruziji, 1846. godine. Nakon što je kao dijete izgubio oca, emigrirao je u Tbilisi.

Roinašvili je uspio da se snađe u Tbilisiju i naučio je novi zanat - fotografiju. Bio je asistent ruskom studijskom fotografu.

Ubrzo je Roinašvili pokrenuo vlastiti posao, postavši prvi profesionalni gruzijski fotograf.

Roinašvilijev fotostudio bio je uspješan, ali je ubrzo poželio da koristi novu tehnologiju fotografije kako bi dokumentovao kulturu svoje okupirane domovine.

Stotinu i pedeset godina od najproduktivnijeg Roinašvilijevog perioda, Nacionalna parlamentarna biblioteka Gruzije ustupila je nekoliko najboljih radova čuvenog gruzijskog fotografa.

Fotografije visoke rezolucije nude fascinantan, često iznenađujući uvid u Kavkaz pod ruskom vlašću.

Gruzijski historičar Giorgi Javakišvili rekao je za Radio Slobodna Evropa da je Roinašvili bio izuzetan dijelom zbog onoga što je postigao unutar društva s izraženim klasnim razlikama.

"Roinašvili, osoba koja je došla sa sela, uspio je zahvaljujući vlastitim talentima", kaže Javakišvili.

Javakišvili ističe da postoji relativno malo informacija o životu Roinašvilija nakon njegove rastave od supruge 1880. godine, ali se zna da je fotografisao i lutao Dagestanom nekoliko godina.

U jednom izvještaju gruzijske štampe iz 19. vijeka navodi se da je Dagestan bio mjesto koje je lično fasciniralo Roinašvilija, koji je "pretraživao planine Kavkaza u potrazi za izgubljenim i zaboravljenim artefaktima i pričama".

Roinašvilijeva ekspedicija u Dagestan je, kako se vjeruje, bila finansijski isplativa.

Rusko društvo bilo je fascinirano Dagestanom nakon što je Kremlj 1864. osvojio tu teritoriju nakon decenija žestokog sukoba sa planinskim plemenima.

"Uopšteno govoreći, Kavkaz za Rusiju u 19. vijeku bio je istovremeno mjesto egzotike, ljepote i užasa", rekao je Javahišvili za Radio Slobodna Evropa.

U vrijeme kada je Roinašvili tumarao regionom sa svojim fotoaparatom, "rusko društvo je narode Kavkaza poznavalo samo iz književnosti i slikarstva", rekao je Javakašvili.

Gruzijski fotograf proputovao je i današnju Armeniju i Azerbajdžan.

Roinašvili je na svojim putešestvijama počeo sakupljati razne artefakte. Tako je naišao na ideju o stvaranju nacionalnog muzeja gruzijske kulture.

"Gotovo da nema nacije unutar Ruskog carstva koja nema svoju kuću ili muzej", napisao je Roinašvili.

"A mi [Gruzijci] koji imamo prednost drevne slave, umjetnosti i pismenosti, ni ne pomišljamo da osnujemo takvu nacionalnu kuću kako bi buduće generacije mogle vidjeti svoju staru slavu."

"Kupio sam oko 500 stvari od naših neprijatelja i donio ih u naš matični grad s namjerom da ih dam našoj naciji, da osnujem gruzijski nacionalni muzej", napisao je Roinašvili pred kraj svog života.

"Prošlo je šest godina otkako sam donio ove predmete i, nažalost po nas, nisam uspio pronaći nijednu instituciju u našoj zemlji koja bi mogla, makar i privremeno, pohraniti te divne i rijetke predmete."

U maju 1898. godine, Aleksandar Roinašvili je iznenada umro, u 52. godini.

U testamentu je svu svoju imovinu, uključujući artefakte sa svojih putovanja, predao Gruzijskom društvu za pismenost.

Jedan njegov savremenik o Roinašviliju je napisao: "Pokazao je nama Gruzijcima primjer za šta je jedan čovjek sposoban ako se ne boji okolnosti... Aleksandre Roinašvili učinio je svoje ime dostojnim vječnog sjećanja u svojoj zemlji."