Haško suđenje (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću nastavilo se iskazom Svete Veselinovića, osnivača lokalnog ogranka Srpske demokratske stranke (SDS) i člana Kriznog štaba Rogatice u vrijeme sukoba 1992.godine.
Veselinović, koji se tijekom rata bavio izbjeglicama i napuštenom imovinom kao općinski dužnosnik bosanskih Srba, opisao je kao svjedok obrane - kako je nakon napada srpskih snaga na Rogaticu u svibnju 1992.godine, dva do tri tjedna kasnije - snimio spaljeno i razoreno mjesto, okrivljujući pri tom za to Bošnjake i otpor koji su pružili pa čak i za rušenje lokalne džamije.
U unakrsnom ispitivanju haško tužiteljstvo je suočilo Veselinovića s podacima o njegovom sukobu s Rajkom Kušićem, vođom lokalne Teritorijalne obrane bosanskih Srba u Rogatici – zbog ultimatuma za podjelu općine i policije između Srba i Bošnjaka, a koji je prethodio sukobu i progonu građana bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Svoj sukob s Kušićem, kojeg se smatra odgovornim za niz zločina protiv nesrpskog stanovništva Rogatice (upravo u srijedu podignuta optužnica), Veselinović je s druge strane iskoristio kako bi se obranio od optužbi - da je i sam znao za pogrom koji je uslijedio, kao i za zločine u niz logora – poput Rasadnika i lokalne škole.
Svjedok: nisam se interesirao niti ulazio u zatočeničke objekte
„Vidi se da nisam bio za ratnu opciju i zato nije Vaša konstatacija točna. Poslije moje ostavke (s mjesta predsjednika lokalnog SDS-a u ožujku 1992.godine) odnosi s Rajkom Kušićom nisu bili kao prije i nisam se interesirao. Nikad nisam bio ni u školi ni u Rasadniku ni na jednom mjestu gdje je boravila vojska“, branio se Veselinović od suočavanja haškog tužitelja Arthura Traldia.
„Jeste li znali da su tamo ljude brutalno zlostavljali pa zato tamo niste odlazili?“, ispitivao je Traldi, a svjedok Veselinović negirao, tvrdeći da po pričama brata zna da su tamo zatočavani i Srbi koji se nisu dobro ponašali ili odbijali ići na front, kao i da su u lokalnu školu pozivani svi „lojalni muslimani da se sklone od sukoba“.
Tužitelj je ukazao i kako je Krizni štab, čiji je svjedok bio član - smješten u Sladaru, gdje su ljudi - prema iskazima svjedoka optužbe - također zatočavani, zlostavljani, ubijani, kao i odvođeni na stratišta.
„Mi smo držali Krizni štab u zgradi Uprave Sladare. Kroz glavni ulaz nije ulazila ni vojska ni policija. Meni nije poznato“, poricao je svjedok obrane.
Tužiteljstvo je istaknulo kako su i autobusi bošnjačkih zatočenika iz drugih dijelova BiH prolazili kroz Sladaru, nakon čega su odvođeni na stratišta i ubijani.
„Ne znam za taj podatak. Čuo sam kasnije za ubojstva. Tada nisam vidio nikakve autobuse“, negirao je Veselinović.
Kako bi osporio vjerodostojnost svjedoka tužitelj se osvrnuo i na način na koji je svjedok nazvao spomenutog kosovskog Albanca u sudnici.
„Šiptar nije pogrdna riječ, oni sami tako sebe zovu. Albanci s Kosova. Za Albance s Kosova svi tako govore u mojem kraju“, konstatirao je Veselinović, koji je kao glavni SDS-ovac Rogatice potvrdio tužiteljstvu kako je radio na podjeli općine prema uputama Glavnog odbora SDS-a, kao i šefa Radovana Karadžića na čijem je suđenju također dao iskaz kao svjedok obrane.
Na kraju unakrsnog ispitivanja tužiteljstvu je potvrdio kako nakon rata u Rogatici nije ostao ni jedan Bošnjak. Veliki dio ispitivanja Veselinovića proteklo je i na sjednici zatvorenoj za javnost.
Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini (1992-1995) nastaviti će se u četvrtak novim iskazom svjedoka obrane.
