Bivši francuski ministar pravosuđa Robert Badinter preminuo je u 95. godini, potvrdili su u petak, 9. februara za agenciju dpa njegova izdavačka kuća Fayard i Ustavno vijeće kojim je predsjedao devet godina.
Badinter je predvodio arbitražnu komisiju 1990-ih koja je trebala razjasniti pravna pitanja nakon raspada Jugoslavije (SFRJ).
Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji je 1991. godine zaključila da je SFRJ u procesu dezintegracije, na temelju čega su 15. januara 1992. države Evropske ekonomske zajednice (EEZ), danas Evropske unije priznale državnu nezavisnost Hrvatske i Slovenije u postojećim granicama.
Komisija je, pored ostalog, ustanovila da su granice između bivših federativnih jedinica državne granice novonastalih zemalja.
Smatra se ključnom osobom u ukidanju smrtne u Francuskoj 1981. godine, koja se izvodila giljotinom, u vrijeme kada je većina Francuza još uvijek podržavala tu praksu.
"Ukidanje smrtne kazne zauvijek će biti njegova ostavština za Francusku. Toliko mu dugujemo ," saopćio je 9. februara francuski premijer Gabriel Attal.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron odao je počast odvjetniku, piscu i političaru, nazvavši ga "figurom stoljeća, republikanskom savješću, francuskim duhom", u objavi na X-u, platformi ranije poznatoj kao Twitter.
Badinter je rođen u jevrejskoj obitelji u Parizu 30. marta 1928. Tokom nacističke okupacije Francuske, živio je na selu sa svojom obitelji, s krivotvorenim identifikacijskim dokumentima.
Nakon rata Badinter je studirao pravo i radio kao advokat.
Njegova karijera doživjela je odlučujući zaokret 1972. nakon što je jednom od njegovih klijenata, Rogeru Bontemsu, odrubljena glava zbog sporedne uloge u ubistvu medicinske sestre i čuvara tokom bijega iz zatvora.
Badintera je proganjao njegov neuspjeh da izbori odgodu Bontemovog pogubljenja u slučaju koji je promijenio njegov stav o smrtnoj kazni, piše Reuters.
Pet godina kasnije pomogao je uvjeriti porotu da ne pogubi Patricka Henryja za ubojstvo sedmogodišnjeg dječaka, čime je odmah postao predmet mržnje mnogih Francuza koji su vapili za Henryjevu glavu.
Badinter je slučaj pretvorio u suđenje za smrtnu kaznu, pozivajući stručnjake da do jezivih detalja opišu djelovanje giljotine.
"Giljotiniranje nije ništa manje nego uzimanje živog čovjeka i presijecanje na dva dijela", tvrdio je.
Sveukupno je spasio šest muškaraca od smaknuća tokom svoje karijere, trpivši prijetnje smrću tokom procesa.
Godine 1981. tadašnji socijalistički predsjednik François Mitterrand postavio ga je na čelo Ministarstva pravosuđa.
Smrtna kazna ukinuta je u Francuskoj te iste godine, nakon što je posljednja osoba pogubljena 1977. godine, Hamid Djandoubi, tuniski imigrant osuđen za mučenje i ubistvo mlade žene.
"Pravi politički značaj smrtne kazne leži u činjenici da se temelji na ideji da država ima pravo vladati svojim građani - čak do tačke smrti," rekao je Badinter u povijesnom govoru u parlamentu 1981.
Kasnije je rekao da se "nikada nije osjećao tako usamljeno" u borbi protiv smrtne kazne, koja se u Francuskoj izvršavala odrubljivanjem glave giljotinom, što je praksa koja datira još iz Francuske revolucije 1789. godine.
U Francuskoj, Badinter je redovito podsjećao ljude na mračno poglavlje smrtne kazne i protivio joj se i u drugim zemljama, kao član međunarodne komisije za ukidanje smrtne kazne u cijelom svijetu.
Badinter je nastavio pisati povijest 1983. kada je uspio natjerati Boliviju da Francuskoj izruči Klausa Barbieja, bivšeg šefa nacističke tajne policije, Gestapoa.
Ozloglašen tokom njemačke okupacije Francuske kao "Lyonski mesar", Barbie je izveden pred sud za zločine protiv čovječnosti i osuđen na doživotni zatvor u značajnom slučaju u kojem su žrtve holokausta prvi put svjedočile u Francuskoj.
Bavio se mnogim pitanjima kao ministar pravosuđa, a također se zalagao za jednaka prava homoseksualaca u Francuskoj.
Tokom svojih pet godina kao ministar Badinter je također ukinuo zakon koji je diskriminirao homoseksualce na temelju dobi za pristanak na seksualne odnose i radio na poboljšanju uvjeta u francuskim zatvorima.
Izuzetna osoba u francuskom javnom životu, bio je predsjednik Ustavnog vijeća i član francuskog Senata od 1995. do 2011. godine.
Badinter je bio oženjen filozofkinjom i aktivisticom za ženska prava Elisabeth Badinter.
