Tim za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženje nestalih lica Vlade RS nedavno je najavio pomoć haškim optuženicima i osuđenicima za ratne zločine iz tog entiteta. U timu smatraju da se Srbi osuđeni pred Tribunalom i Sudom BiH, kao i njihove porodice, nalaze u teškoj materijalnoj situaciji, te da bi njihov prioritet trebalo da bude pomoć ovim kategorijama. O materijalnoj pomoći i zbrinjavanju žrtava proteklog rata za sada se uopšte ne govori.
Jedan od prioriteta Tima za istraživanje ratnih zločina RS u narednom periodu biće pronalaženje mogućnosti da se optuženim i osuđenim za ratne zločine, kao i njihovim porodicama, pruži materijalna podrška. U timu podsjećaju da u RS postoji zakon koji reguliše ta pitanja, ali da se on ne provodi u praksi. Vršilac dužnosti direktora entitetskog Centra za istraživanje ratnih zločina Janko Velimirović:
„Treba da se napravi jedna ekipa koja će proučiti kakvi su ti zakonski propisi i šta oni dozvoljavaju i onda kako to da prođe u budžetu. Normalno to je sad procedura. Znači da od ove godine nema ništa, to je vjerovatno za sljedeći budžet ukoliko Skupština da saglasnost.“
Na osnovu Zakona o saradnji RS sa Haškim tribunalom, entitetska Vlada donijela je 2004. godine odluku kojom se određuju vrste i visina pomoći haškim optuženicima i njihovim porodicama.
Porodice su dobijale mjesečne naknade koje su varirale zavisno od prosječne plate u RS, dok su djeca haških optuženika primala mjesečne stipendije za fakultete i školarine za srednjoškolsko obrazovanje. Vlada je snosila i troškove putovanja porodica u Hag dva puta godišnje, a uvedena je i jednokratna pomoć od 50.000 KM optuženicima koji se sami predaju.
Dolaskom na vlast Milorada Dodika, u budžetu RS se više ne planiraju sredstva za pomoć optuženicima, ali prethodna odluka Vlade nikada nije stavljena van snage.
Novu inicijativu za pomoć optuženicima za ratne zločine i njihovim porodicama, udruženja žrtava doživljavaju kao uvredu. Predsjednik prijedorskog udruženja žrtava „Izvor“ Edin Ramulić:
„Uvrijeđeni smo tim postupkom jer očekujemo da institucije prije svega stanu u zaštitu onih koji su najviše oštećeni u ratu, a to su prije svega civilne žrtve. Mi samo u ovome trenutku u Prijedoru imamo više od 400 porodica povratnika koje su porodice civilnih žrtava rata, a koje nemaju nikakvo ostvareno pravo.“
Predizborna priča
Ramulić pita šta je sa hiljadama logoraša i stotinama silovanih žena koji su preživjeli torture, a nisu ostvarili nikakva prava u Republici Srpskoj. Ističe da, tek kada bi te kategorije dobile neku satisfakciju i pomoć entitetske Vlade udruženja žrtava bi mogla prihvatiti da se ide i korak dalje - i pomognu porodice optuženika.
U Centru za istraživanje ratnih zločina RS na to odgovaraju da se svi slični problemi trebaju rješavati posredstvom Narodne skupštine, odnosno, zakona, ali ostaju pri svojim prioritetima. Član Predsjedništva Socijaldemokratske partije BiH Slobodan Popović smatra da prioritet u pomoći moraju imati žrtve:
„Pa kad namirimo sve žrtve zločina, onda imamo pravo da razmišljamo o onima koji su bili incijatori ili izvršioci djela koja se kvalifikuju djelima ratnog zločina.“
Mladen Ivanić, arhivKako se pomoć optuženima i njihovim porodicama ne može finansijski realizovati u ovoj godini, iz opozicije naglašavaju da je cijela priča dio predizbornog repertoara vladajućih struktura. Predsjednik Partije demokratskog progresa Mladen Ivanić smatra da se ta tema zloupotrebljava u političke svrhe:
„Ista vlast je 2006. godine ukidala pravo, sada daje pravo. Međutim, ona očito sada hoće da dobije još više nacionalističku varijantu, zbog čega se i poigrava s tim. Moje mišljenje je da u nekim razumnim mjerama i te porodice treba da dobiju neku vrstu pomoći. Nisu oni krivi za probleme koje je neko donio i ne treba porodice da plaćaju bilo kakvu cijenu.“
Predsjednik kluba Hrvata u Vijeću naroda RS Tomislav Tomljanović podsjeća da je situacija u BiH takva da oni koji su za jedan narod zločinci - za druge su heroji. Tomljanoviću nije jasno zašto bi se institucije brinule o porodicama optuženih za ratne zločine:
„Dakle, tu se onda ne radi o tomu da mi želimo iznaći pojedince koji su činili zločine, već se bukvalno država legitimira kao onaj ko stoji iza tih zločina.“
I Tomislav Tomljanović smatra da se priči o materijalnoj podršci optuženicima za ratne zločine daje publicitet zbog predstojećih izbora. Iz opozicije RS napominju da se optuženici i njihove porodice ne mogu nadati pomoći u ovoj godini jer rebalansa budžeta neće biti. U sljedećoj, napominju opozicionari, treba vidjeti da li će prioritet nove vlasti biti optuženici ili žrtve ratnih zločina.
Jedan od prioriteta Tima za istraživanje ratnih zločina RS u narednom periodu biće pronalaženje mogućnosti da se optuženim i osuđenim za ratne zločine, kao i njihovim porodicama, pruži materijalna podrška. U timu podsjećaju da u RS postoji zakon koji reguliše ta pitanja, ali da se on ne provodi u praksi. Vršilac dužnosti direktora entitetskog Centra za istraživanje ratnih zločina Janko Velimirović:
„Treba da se napravi jedna ekipa koja će proučiti kakvi su ti zakonski propisi i šta oni dozvoljavaju i onda kako to da prođe u budžetu. Normalno to je sad procedura. Znači da od ove godine nema ništa, to je vjerovatno za sljedeći budžet ukoliko Skupština da saglasnost.“
Na osnovu Zakona o saradnji RS sa Haškim tribunalom, entitetska Vlada donijela je 2004. godine odluku kojom se određuju vrste i visina pomoći haškim optuženicima i njihovim porodicama.
Dolaskom na vlast Milorada Dodika, u budžetu RS se više ne planiraju sredstva za pomoć optuženicima, ali prethodna odluka Vlade nikada nije stavljena van snage.
Novu inicijativu za pomoć optuženicima za ratne zločine i njihovim porodicama, udruženja žrtava doživljavaju kao uvredu. Predsjednik prijedorskog udruženja žrtava „Izvor“ Edin Ramulić:
„Uvrijeđeni smo tim postupkom jer očekujemo da institucije prije svega stanu u zaštitu onih koji su najviše oštećeni u ratu, a to su prije svega civilne žrtve. Mi samo u ovome trenutku u Prijedoru imamo više od 400 porodica povratnika koje su porodice civilnih žrtava rata, a koje nemaju nikakvo ostvareno pravo.“
Predizborna priča
Ramulić pita šta je sa hiljadama logoraša i stotinama silovanih žena koji su preživjeli torture, a nisu ostvarili nikakva prava u Republici Srpskoj. Ističe da, tek kada bi te kategorije dobile neku satisfakciju i pomoć entitetske Vlade udruženja žrtava bi mogla prihvatiti da se ide i korak dalje - i pomognu porodice optuženika.
U Centru za istraživanje ratnih zločina RS na to odgovaraju da se svi slični problemi trebaju rješavati posredstvom Narodne skupštine, odnosno, zakona, ali ostaju pri svojim prioritetima. Član Predsjedništva Socijaldemokratske partije BiH Slobodan Popović smatra da prioritet u pomoći moraju imati žrtve:
„Pa kad namirimo sve žrtve zločina, onda imamo pravo da razmišljamo o onima koji su bili incijatori ili izvršioci djela koja se kvalifikuju djelima ratnog zločina.“
„Ista vlast je 2006. godine ukidala pravo, sada daje pravo. Međutim, ona očito sada hoće da dobije još više nacionalističku varijantu, zbog čega se i poigrava s tim. Moje mišljenje je da u nekim razumnim mjerama i te porodice treba da dobiju neku vrstu pomoći. Nisu oni krivi za probleme koje je neko donio i ne treba porodice da plaćaju bilo kakvu cijenu.“
Predsjednik kluba Hrvata u Vijeću naroda RS Tomislav Tomljanović podsjeća da je situacija u BiH takva da oni koji su za jedan narod zločinci - za druge su heroji. Tomljanoviću nije jasno zašto bi se institucije brinule o porodicama optuženih za ratne zločine:
„Dakle, tu se onda ne radi o tomu da mi želimo iznaći pojedince koji su činili zločine, već se bukvalno država legitimira kao onaj ko stoji iza tih zločina.“
I Tomislav Tomljanović smatra da se priči o materijalnoj podršci optuženicima za ratne zločine daje publicitet zbog predstojećih izbora. Iz opozicije RS napominju da se optuženici i njihove porodice ne mogu nadati pomoći u ovoj godini jer rebalansa budžeta neće biti. U sljedećoj, napominju opozicionari, treba vidjeti da li će prioritet nove vlasti biti optuženici ili žrtve ratnih zločina.
