Osnovne nadležnosti i ciljevi razvojnih banaka u oba bosanskohercegovačka entiteta su razvoj privrede, povratka, postojećih proizvođača i pomaganje otvaranja novih. Međutim, interesne sfere banaka, čiji su osnivači entiteti, su bogati pojedinci, pa se zbog toga postavlja pitanje kome i čemu te banke služe?
Investiciono-razvojna banka RS i Razvojna banka Federacije BiH putem plasmana jeftinih kredita punile su račune sumnjivih kompanija i ulagale u investicije tajkuna bliskih vladajućim strukturama. Osnivači su im entiteti, a osnovne nadležnosti i ciljevi obje banke inače su razvoj privrede, povratka, postojećih preduzeća i pomaganje otvaranju novih. No, u stvarnosti interesne sfere su bogati pojedinci, pa je stoga pitanje je kome i čemu razvojne banke u oba entiteta, zapravo, služe.
Ekonomski analitičar Svetlana Cenić potcrtava upravo ličnu korist kao osnovu postojanja ovih banaka:
„Te razvojne banke upravo za to i služe - lično bogaćenje, bogaćenja partnera - kad kažem partnera misli se na one koji daju neke materijalne pretpostavke da bi se duže vladalo - podobnih firmi, partijskih članova, kupovina jednog određenog kruga ljudi, ali na prvom mjestu za lično bogaćenje. To je fantastičan metod vladajuće koalicije. U RS ne može se reći ni koalicija, tu je jedno lice koje odlučuje o svemu, znači RS je, zapravo, društvo jednog lica.“
Na probleme u funkcionisanju obje banke i odstupanje od osnovne namjere upozoravali su u Transparency Internationalu gdje su stizale primjedbe na njihov rad. Glasnogovornik ove institucije Srđan Blagovčanin:
„Iako se donekle razlikuju načini na koje se zloupotrebljavaju te banke u oba entiteta, može se izvući najmanji zajednički sadržilac, a koji bi se, ustvari, sveo na činjenicu da te banke služe za ostvarenje ciljeva uskih političkih elita u oba entiteta koji sredstva tih banaka koriste prema vlastitom nahođenju ili za vlastite potrebe, odnosno kompanije koje su bliske vladajućim strukturama u oba entiteta ta sredstva praktično imaju na raspolaganju, a da proklamovani cilj njihovog osnivanja ni izbliza nije ostvaren.“
Mladen Ivanić
Mladen Ivanić, lider Partije demokratskog progresa i doktor ekonomskih nauka, u osnivanju banaka sa državnim predznakom vidi samo mogućnost manipulacije, što su ove banke, kaže, i pokazale:
„Osnivanje banaka sa državnim predzankom je jedan politička demagogija kojom se u suštini htjelo reći o nekom velikom razvoju, a na kraju-krajeva sve one su se pretvorile isključivo i jedino davanje kredita partijskim prijateljima, pa rekao bih čak i svojim vlastitim porodicama. Jedan potpuno neprihvatljiv, pogrešan koncept koji ja nikad nisam podržavao. I ma koliko da su me u RS osporavali, ja sam smatrao i smatram i danas da je jedino normalno u ovakvom društvu da takva vrsta banaka znači strašnu privatizaciju, ali na vrlo ružan način, državnih sredstava jer se taj novac daje isključivo i jedino vlastitim partijskim prijateljima.“
Investicijsko-razvojna banka RS u žižu javnosti dospjela je po plasmanu kredita firmama za koje se tvrdi da su blisko rodbinski ili prijateljski povezane s premijerom RS Miloradom Dodikom. Kako premijer lično, ili u njegovom odsustvu ministar finansija kojeg on imenuje, potpisuje svaki kredit iznad pola miliona KM, tako je potpisan i onaj kojim se Dodikovom sinu Igoru odobrava tri miliona KM za zapošljavanje tri radnika, i za zasad oko 170.000 sadnica jabuka i krušaka.
Prema objavljenim podacima Centra za istraživačko novinarstvo, novac su dobijale kompanija sa računima u Belizeu i fiktivnim kompanijama u SAD, ugostiteljska kompanija u vlasništvu porodice Dodikovog prijatelja Slavka Roguljića, čiji su bankovni računi zamrznuti još od 2003. godine odlukom visokog predstavnika, kojoj je odobreno tri miliona KM.
U FBiH zloupotrebe su već dospjele i pred vrata pravosuđa. Naime, federalna finansijska policija koja je dostavila kompletan izvještaj Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu navela je 50 osoba koje su osumnjičene za kriminal u Razvojnioj banci, na čelu sa direktorom Ramizom Džaferovićem, te vrhom njenog Nadzornog odbora.
Kako govore realizirani ugovori sa kompanijama u FBiH, najmanje 80 od 110 miliona maraka koje je tokom 2008 godine plasirala Razvojna banka dodijeljni su za gradnju impozantnih poslovnih objekata koji su kasnije, uglavnom, iznajmljeni ambasadama, bankama i evropskim institucijama u BiH. Pored toga, Džaferovića se povezuje i sa dodjelom kredita preduzećima kojima je reviziju radila njegova privatna revizorska kuća. Tako je Džaferović naplatio 3,3 miliona KM u periodu od tri godine od 66 miliona maraka ukupno izdatih kredita.
Otkriveno je tek vrh ledenog brijega, vjeruje Blagovčanin:
„Stvarne razmjere zloupotreba će tek isplivati na površinu. Ono što su do sada ili otkrili istražni organi u Federaciji, ili onoga što se navodi u medijskim izvještajima u RS mislim da predstavlja jedan manji dio zloupotreba. Mislim da su razmjere zloupotreba daleko veće i da pod hitno se mora nešto učiniti - ne mislim samo na istražne radnje već mislim i na druge institucije, mislim na parlamente u oba entiteta, mislim i na izvršnu vlast. Takva praksa se zaista mora revidirati i ukoliko se odluče za nastavak takvog koncepta, to mora biti puno transparentniji, puno uređeniji način dodjele ovih sredstava koja razvojne banke distribuiraju.“
Da manipulacija budžetskim sredstvima, uglavnom onima iz privatizacije, kao što je slučaj s bankom u RS u koju je usmjeren novac od prodaje Telekoma Srpske, nije tajna govori i činjenica da se niko ne želi prihvatiti rukovođenja bankom, napominje Ivanić:
„Svi znaju da su u suštini u pitanju razni politički pritisci kojima se ta sredstva koriste i da će za to kad-tad doći cijena. Zato u RS niko i ne želi da radi taj posao. U Federaciji malo slabije poznajem stanje i prilike, ali je evidentno da u Federaciji postoje ogromni problemi u zloupotrebi tih sredstava. Ono što mene iznenađuje jeste činjenica da Federacija nije nikad izvršila obaveze da u potpunosti privatizuje svoj bankarski sektor. Ona je uvijek to izbjegavala pod firmom branjenja velikih nacionalnih interesa. Nema tu nikakvih nacionalnih interesa, to je isključivo i jedino potpuno nezakonita privatizacija javnih sredstava.“
Vjekoslav Domljan
Profesor ekonomije na Sveučilištu u Mostaru Vjekoslav Domljan kaže kako razvojne banke u BiH ne djeluju po uzoru na slične u svijetu:
„Niti prikupljaju sredstva na način na koji treba da prikupljaju razvojne banke, niti ih plasiraju po kriterijima po kojima bi trebale to činiti. A to bi trbale činiti po financijskim, ekonomskim, socijalnim kriterijama. To su kriteriji koje koriste razvojne banke - za razliku od naših razvojnih banaka koje koriste samo financijske kriterije koje koriste i postojeće trgovačke privatne banke.“
Da bi se utvrdilo kako rade, najbolje je uporediti ih s drugim razvojnim bankama, kaže Domljan:
„Dovoljno je primjera radi uporediti ove dvije banke u BiH sa Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj, da ne idemo dalje, pa ćemo vidjeti npr. od 1998. kad je utemeljena Razvojna banka Federacije da se aktiva povećala svega za vrlo mali broj procenata, dok se aktiva Hrvatske banke za obnovu i razvoj povećala preko četiri puta. Dakle, vidi se da tu nema nikakvog razvoja.“
Svetlana CenićRazvojna banka FBiH odbila je sudjelovati u izradi razvojne strategije BiH i nema uspostavljenu saradnju sa drugim sličnim bankama. Uprkos činjenici i skandalima oko ulaska federalne finansijske policije i njenim nalazima, Skupština banke, što je ustvari Vlada FBiH, je u mandatu premijera Nedžada Brankovića u prvoj polovini ove godine prihvatila izvještaj polugodišnjeg poslovanja banke i uputila ga u parlamentarnu proceduru. To što je Vlada prihvatila izvještaj govori da se slaže sa načinom dodjele budžetskog novca, napominje Cenić, što je ravno paraleli da niko ne želi biti direktorom Investiciono-razvojne banke u RS jer zna da je u pitanju samo potpis na drugarske ili partijske dogovore. Dominacija države mora prestati ako se žele spriječiti bogaćenja na račun građana, smatra Cenić:
„Ulog vlasti ili administracije koja upravlja i čiji je zadatak da upravlja na pravi način, transparentno, u korist naroda njihovim parama, jeste jedna trećina maksimalno tako da ne može da odluči u svemu, a da druge dvije trećine budu neke respektabilne banke takvog karaktera izvana da bi obezbijedili da se sredstva koriste u cilju razvoja, ne razvoja ličnog i bogaćenja i razvoja porodice vlastite i svog komšiluka i partijskih drugova nego i razvoja čitavog društva. Nažalost, kod nas ovdje i na vlast se dolazi zato da bi se služilo sebi, a ne da bi se služilo narodu ili radilo u njegovom interesu.“
Generalni stav eksperata jeste da se u proces moraju aktivnije uključiti komercijalne banke, da se ne smije dogoditi ugrožavanje privatnog bankarskog sektora, što je veoma izvjesno ukoliko sredstva od privatizacije uđu u državne razvojne banke. Politička manipulacija može prestati samo ako se jasnim kriterijima ciljevi i novac namijenjen razvijanju određenih sektora prepuste komercijalnim bankama - da one po osnovu njih, uz odgovarajuće provjere, odobravaju sredstva.
Investiciono-razvojna banka RS i Razvojna banka Federacije BiH putem plasmana jeftinih kredita punile su račune sumnjivih kompanija i ulagale u investicije tajkuna bliskih vladajućim strukturama. Osnivači su im entiteti, a osnovne nadležnosti i ciljevi obje banke inače su razvoj privrede, povratka, postojećih preduzeća i pomaganje otvaranju novih. No, u stvarnosti interesne sfere su bogati pojedinci, pa je stoga pitanje je kome i čemu razvojne banke u oba entiteta, zapravo, služe.
Ekonomski analitičar Svetlana Cenić potcrtava upravo ličnu korist kao osnovu postojanja ovih banaka:
„Te razvojne banke upravo za to i služe - lično bogaćenje, bogaćenja partnera - kad kažem partnera misli se na one koji daju neke materijalne pretpostavke da bi se duže vladalo - podobnih firmi, partijskih članova, kupovina jednog određenog kruga ljudi, ali na prvom mjestu za lično bogaćenje. To je fantastičan metod vladajuće koalicije. U RS ne može se reći ni koalicija, tu je jedno lice koje odlučuje o svemu, znači RS je, zapravo, društvo jednog lica.“
Na probleme u funkcionisanju obje banke i odstupanje od osnovne namjere upozoravali su u Transparency Internationalu gdje su stizale primjedbe na njihov rad. Glasnogovornik ove institucije Srđan Blagovčanin:
„Iako se donekle razlikuju načini na koje se zloupotrebljavaju te banke u oba entiteta, može se izvući najmanji zajednički sadržilac, a koji bi se, ustvari, sveo na činjenicu da te banke služe za ostvarenje ciljeva uskih političkih elita u oba entiteta koji sredstva tih banaka koriste prema vlastitom nahođenju ili za vlastite potrebe, odnosno kompanije koje su bliske vladajućim strukturama u oba entiteta ta sredstva praktično imaju na raspolaganju, a da proklamovani cilj njihovog osnivanja ni izbliza nije ostvaren.“
Mladen Ivanić, lider Partije demokratskog progresa i doktor ekonomskih nauka, u osnivanju banaka sa državnim predznakom vidi samo mogućnost manipulacije, što su ove banke, kaže, i pokazale:
„Osnivanje banaka sa državnim predzankom je jedan politička demagogija kojom se u suštini htjelo reći o nekom velikom razvoju, a na kraju-krajeva sve one su se pretvorile isključivo i jedino davanje kredita partijskim prijateljima, pa rekao bih čak i svojim vlastitim porodicama. Jedan potpuno neprihvatljiv, pogrešan koncept koji ja nikad nisam podržavao. I ma koliko da su me u RS osporavali, ja sam smatrao i smatram i danas da je jedino normalno u ovakvom društvu da takva vrsta banaka znači strašnu privatizaciju, ali na vrlo ružan način, državnih sredstava jer se taj novac daje isključivo i jedino vlastitim partijskim prijateljima.“
Investicijsko-razvojna banka RS u žižu javnosti dospjela je po plasmanu kredita firmama za koje se tvrdi da su blisko rodbinski ili prijateljski povezane s premijerom RS Miloradom Dodikom. Kako premijer lično, ili u njegovom odsustvu ministar finansija kojeg on imenuje, potpisuje svaki kredit iznad pola miliona KM, tako je potpisan i onaj kojim se Dodikovom sinu Igoru odobrava tri miliona KM za zapošljavanje tri radnika, i za zasad oko 170.000 sadnica jabuka i krušaka.
U FBiH zloupotrebe su već dospjele i pred vrata pravosuđa. Naime, federalna finansijska policija koja je dostavila kompletan izvještaj Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu navela je 50 osoba koje su osumnjičene za kriminal u Razvojnioj banci, na čelu sa direktorom Ramizom Džaferovićem, te vrhom njenog Nadzornog odbora.
Vrh ledenog brijega
Kako govore realizirani ugovori sa kompanijama u FBiH, najmanje 80 od 110 miliona maraka koje je tokom 2008 godine plasirala Razvojna banka dodijeljni su za gradnju impozantnih poslovnih objekata koji su kasnije, uglavnom, iznajmljeni ambasadama, bankama i evropskim institucijama u BiH. Pored toga, Džaferovića se povezuje i sa dodjelom kredita preduzećima kojima je reviziju radila njegova privatna revizorska kuća. Tako je Džaferović naplatio 3,3 miliona KM u periodu od tri godine od 66 miliona maraka ukupno izdatih kredita.
Otkriveno je tek vrh ledenog brijega, vjeruje Blagovčanin:
„Stvarne razmjere zloupotreba će tek isplivati na površinu. Ono što su do sada ili otkrili istražni organi u Federaciji, ili onoga što se navodi u medijskim izvještajima u RS mislim da predstavlja jedan manji dio zloupotreba. Mislim da su razmjere zloupotreba daleko veće i da pod hitno se mora nešto učiniti - ne mislim samo na istražne radnje već mislim i na druge institucije, mislim na parlamente u oba entiteta, mislim i na izvršnu vlast. Takva praksa se zaista mora revidirati i ukoliko se odluče za nastavak takvog koncepta, to mora biti puno transparentniji, puno uređeniji način dodjele ovih sredstava koja razvojne banke distribuiraju.“
Da manipulacija budžetskim sredstvima, uglavnom onima iz privatizacije, kao što je slučaj s bankom u RS u koju je usmjeren novac od prodaje Telekoma Srpske, nije tajna govori i činjenica da se niko ne želi prihvatiti rukovođenja bankom, napominje Ivanić:
„Svi znaju da su u suštini u pitanju razni politički pritisci kojima se ta sredstva koriste i da će za to kad-tad doći cijena. Zato u RS niko i ne želi da radi taj posao. U Federaciji malo slabije poznajem stanje i prilike, ali je evidentno da u Federaciji postoje ogromni problemi u zloupotrebi tih sredstava. Ono što mene iznenađuje jeste činjenica da Federacija nije nikad izvršila obaveze da u potpunosti privatizuje svoj bankarski sektor. Ona je uvijek to izbjegavala pod firmom branjenja velikih nacionalnih interesa. Nema tu nikakvih nacionalnih interesa, to je isključivo i jedino potpuno nezakonita privatizacija javnih sredstava.“
Profesor ekonomije na Sveučilištu u Mostaru Vjekoslav Domljan kaže kako razvojne banke u BiH ne djeluju po uzoru na slične u svijetu:
„Niti prikupljaju sredstva na način na koji treba da prikupljaju razvojne banke, niti ih plasiraju po kriterijima po kojima bi trebale to činiti. A to bi trbale činiti po financijskim, ekonomskim, socijalnim kriterijama. To su kriteriji koje koriste razvojne banke - za razliku od naših razvojnih banaka koje koriste samo financijske kriterije koje koriste i postojeće trgovačke privatne banke.“
Da bi se utvrdilo kako rade, najbolje je uporediti ih s drugim razvojnim bankama, kaže Domljan:
„Dovoljno je primjera radi uporediti ove dvije banke u BiH sa Hrvatskom bankom za obnovu i razvoj, da ne idemo dalje, pa ćemo vidjeti npr. od 1998. kad je utemeljena Razvojna banka Federacije da se aktiva povećala svega za vrlo mali broj procenata, dok se aktiva Hrvatske banke za obnovu i razvoj povećala preko četiri puta. Dakle, vidi se da tu nema nikakvog razvoja.“
„Ulog vlasti ili administracije koja upravlja i čiji je zadatak da upravlja na pravi način, transparentno, u korist naroda njihovim parama, jeste jedna trećina maksimalno tako da ne može da odluči u svemu, a da druge dvije trećine budu neke respektabilne banke takvog karaktera izvana da bi obezbijedili da se sredstva koriste u cilju razvoja, ne razvoja ličnog i bogaćenja i razvoja porodice vlastite i svog komšiluka i partijskih drugova nego i razvoja čitavog društva. Nažalost, kod nas ovdje i na vlast se dolazi zato da bi se služilo sebi, a ne da bi se služilo narodu ili radilo u njegovom interesu.“
Generalni stav eksperata jeste da se u proces moraju aktivnije uključiti komercijalne banke, da se ne smije dogoditi ugrožavanje privatnog bankarskog sektora, što je veoma izvjesno ukoliko sredstva od privatizacije uđu u državne razvojne banke. Politička manipulacija može prestati samo ako se jasnim kriterijima ciljevi i novac namijenjen razvijanju određenih sektora prepuste komercijalnim bankama - da one po osnovu njih, uz odgovarajuće provjere, odobravaju sredstva.
