Ratni zločinci na slobodi: Pravni haos i izigrana pravda
Deset osuđenih ratnih zločinaca od utorka su slobodni ljudi. Sud BiH oslobodio ih je jer nema zakonskog osnova za dalje izdržavanje kazne, nakon što je Ustavni sud BiH ukinuo drugostepene presude državnog suda. Svima je zajedničko to da su osuđeni nakon retroaktivne primjene Krivičnog zakona BiH a ne SFRJ. Po presudi Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Maktouf i Damjanović, ovo predstavlja povredu prava optuženih. Prema procjenama pravnih stručnjaka, oko 40 presuda moglo bi biti dovedeno u pitanje.
Nakon deset ratnih zločinaca koji su od utorka slobodni, istim bi stopama, prema procjenama pravnih stručnjaka, moglo poći još oko 70 osuđenih za najteže zločine.
Prvi u redu za oslobađanje stoji Novak Đukić, osuđen da je 25. maja 1995. naredio granatiranje Tuzle kada je na Kapiji ubijena 71, a ranjeno oko 140 osoba. Osuđen je na 25 godina zatvora. Đukićev advokat Duško Tomić kaže:
Žrtve rata u BiH pozivaju sudije da daju ostavke
Puštanjem na slobodu deset osuđenih za ratne zločine i genocid, žrtve su ponovo dovedene u situaciju da i skoro 20 godina nakon rata postanu žrtve sistema te kao takve pozivaju sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da daju ostavke.
Predsjednica Udruženja "Majke enklava Srebrenica i Žepa" Munira Subašić izjavila je za Fenu da je sada dvostruka žrtva.
"Prvo sam žrtva ovih zločinaca koji su pušteni, a onda i žrtva sistema", kazala je.
Ona je pozvala sudije Ustavnog suda BiH da podnesu ostavku.
„Nema nikakve dileme da će svi slučajevi koji su suđeni pred Sudom BiH i presuđeni za zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika po Krivičnom zakonu BiH doživjeti obnovu postupka. A tako i general Đukić.“
Nakon što je Ustavni sud BiH ukinuo drugostepene presude državnog suda, a zbog retroaktivne primjene Krivičnog zakona, po presudi Evropskog suda za ljudska prava u slučajevima Maktouf i Damjanović, svima kojima je suđeno za genocid ili zločin protiv civila, kazna će biti manja. Žrtve su ogorčene, tim prije što se u javnosti već spominju i odštete onima koji su odležali više kazne nego što su trebali.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, kaže kako je pravda izigrana.
„Upitno je da li će se više iko prihvatiti toga da ide svjedočiti, s obzirom da je neizvjesno da će onaj koji je osuđen zaista i odslužiti kaznu. Postoje određene stvari koje ne idu nama kao žrtvama u prilog, niko se na to ne obazire. Čini mi se da se opet pravi proceduralna greška i da ćemo nažalost ostati uskraćeni za pravdu. Čak i da dođe do obnove postupka, mi znamo koliko to traje, koliko će dug proces biti, a očito je da počinioci zločina imaju privilegije o kojima mi, kao žrtve, možemo samo sanjati“, rekao je Tahirović.
Na slobodi su se našli i osuđeni za genocid u zemljoradničkoj zadruzi Kravica. Istovremeno, zbog toga što ih nije zaštitio, bivši policijski oficir RS Ljubomir Borovčanin u haškom Tribunalu osuđen je na 17 godina zatvora.
U kakvom zločinu su oslobođeni učestvovali, na suđenju optuženiku Ratku Mladiću govorio je istražitelj haškog tužilaštva Jean Rene Ruez.
„Ja sam prolazio pored skladišta ponovo, sastrugao jedan uzorak, koji je ovdje označen žutom strelicom, to mjesto. Meni je to izgledalo kao trag krvi. Analizu je izvršio nizozemski forenzički laboratorij i utvrđeno je da se radi o ljudskoj krvi.“
Lančana reakcija
Zanimljivo je da na ovu pravnu situaciju nema adekvatne reakcije ni u tzv. strukturalnom dijalogu, čije se perjanice bave time kako da oslobode i bez podnošenja apelacije osuđene pred državnim sudom, umjesto da nađu načina da se pozabave rješenjem problema.
Bariša Čolak
„Po mom sudu je složenije stvoriti zakonske pretpostavke da bi svi građani Bosne i Hercegovine, pa i oni koji su eventualno, gledajući raniju praksu, a koja je bila naslonjena i na jednu odluku Ustavnog suda, nisu iskoristili svoje pravo pa se nisu apelacijama obratili prema Ustavnom sudu“, kazao je ministar pravde BiH, Bariše Čolak.
Goran Šimić, doktor pravnih nauka, stručnjak u oblasti kaznenog prava i tranzicijske pravde, te autor knjige ''Suđenja za ratne zločine u BiH'', za RSE kaže kako od jula kada je Evropski sud uza ljudska prava donio presudu do danas nije primijetio nikakav trud da se stanje riješi.
„Dobro je da nam se to dogodilo sada, jer smo riješili samo jedan manji dio predmeta u odnosu na 1300 predmeta koje tek trebamo riješiti u budućnosti. Međutim, umjesto da smo se kao društvo organizirali, i nakon presude Evropskog suda sjeli svi zajedno – domaći pravni stručnjaci, pa možda i ljudi sa Evropskog suda, i pronašli način kako da adekvatno implementiramo odluku, mi ponovo nastavljamo dalje, imamo različita tumačenja kako bi se ta odluka trebala montirati. Imamo već različita postupanja u odnosu na samu presudu.“
A kako je uopšte Bosna i Hercegovina došla u ovu situaciju? Odgovor daje predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso:
„Predmet Maktouf donesen je 2006. godine. Optuženi je preko svog advokata odmah uložio apelaciju Ustavnom sudu i Ustavni sud je 2007. godine donio svoju odluku kojom je potvrdio zakonitost naših odluka i sve naredne naše odluke u predmetima ratnih zločina bazirale su se na toj odluci Ustavnog suda. Našu praksu je zasnovao Ustavni sud BiH.“
Na državnom sudu za dva dana počinje ponovljeno suđenje Zoranu i Goranu Damjanoviću, koji se i žalio Evropskom sudu za ljudska prava. Uprkos presudi zbog pogrešno primijenjenog Krivičnog zakona BiH, ponovo će im se suditi po ovom, a ne Krivičnom zakonu SFRJ. Isti slučaj danas se ponovio i u postupku protiv Gorana Sarića. Baš kao da se ništa nije dogodilo.
A posljedice su lančana reakcija koja vodi ka tome da svjedoci umiru ili će odustati od svjedočenja, umjesto naknade žrtvama, plaćaće se odštete zločincima, gubiće se novac na ponovljenim postupcima.
