Na haškom suđenju (ICTY) zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću višednevni iskaz je dovršio ratni šef tajne policije Republike Srpske (RS) Dragan Kijac.
On je u glavnom iskazu kao svjedok obrane poricao postojanje udruženog zločinačkog poduhvata progona nesrpskog stanovništva od 1992. do 1995. godine, nakon čega je u unakrsnom ispitivanju optužen od strane haškog tužiteljstva – kako je i on u njemu sudjelovao – prikrivajući razmjere masovnih ubojstava i genocida.
Tužiteljstvo je predočilo niz dokumenata koji povezuju Kijca s posljeratnim prikrivanjem masovnih grobnica na području Republike Srpske, kao i sa skrivanjem odgovornih ratnih zločinaca. Zakazivanje sastanka vodećih ljudi Republike Srpske 1997. godine u vezi političko-sigurnosne opasnosti zbog rada Federalne komisije za nestale osobe na otkrivanju masovnih grobnica – Kijac je pokušao objasniti – željom za sprječavanjem širenja propagande, a ne istine o opsegu ratnog zločina.
„Ovdje se radi o zajedničkom sastanku da poduzmemo mjere, jer u to vrijeme imamo strašno veliku propagandu. Mi u to vrijeme još ne znamo, nemamo razmjere eventualnih grobnica, niti imamo identificirane osobe, niti imamo ekshumacije i tako dalje“, branio se svjedok obrane.
Osigurao osobne iskaznice za ubojice
Osim za opstruiranje istraga pronalaska pogubljenih i nestalih osoba – haško tužiteljstvo je ukazalo kako je Kijac aktivno sudjelovao i u skrivanju srebreničkih masovnih ubojica. Poput Dražena Erdemovića, za kojeg je kao i za ostale egzekutore iz Desetog diverzantskog odreda pri Glavnom štabu VRS-a – Kijac kao ministar unutarnjih poslova Republike Srpske - sredio lažne osobne isprave nakon čega su pobjegli u Srbiju.
Optužen od strane tužiteljstva da je time sudjelovao u prikrivanju ratnih zločina počinjenih unutar udruženog zločinačkog poduhvata progona, Kijac se branio – da je sve radio po zakonu.
„Mi imamo u to vrijeme svoje zakone. Ja mislim da je (Zakon o) suradnja s Haškim sudom u Republici Srpskoj usvojena tek negdje 2001. godine. Godine 1996, ja nisam imao nikakvu obavezu da surađujem s Haškim sudom“, pravdao se kao svjedok obrane, tvrdeći da je samo postupao po standardnoj proceduri suradnje policije i vojske koja mu je podnijela zahtjev za izdavanje lažnih dokumenata.
Vodio osiguranje obilaska grobnica za koje navodno nije znao
Tvrdnje Kijca da kao vodeći čovjek policije RS nije saznao za masovne egzekucije nesrpskog stanovništva, čak ni par godina nakon završetka rata 1995. godine, tužiteljstvo je osporavalo između ostalog i podatkom – kako je upravo on osiguravao posjet 1996. godine američke državne tajnice Madeleine Albright - stratištu Srebreničana u Pilici, gdje je ubijeno oko 1.200 bošnjačkih dječaka i muškaraca.
„Pa ja Vama moram reći – da sam to tek kasnije saznao, mnogo kasnije. Znači ja sam napustio mjesto ministra unutarnjih poslova (RS) polovicom 1997., a početkom 1998. godine sam već živio u Srbiji“, nastavio je poricati Kijac čiji je glavni iskaz o nepostojanju UZP-a osporavan na kraju unakrsnog ispitivanja optužbe - i dokumentima o suradnji službi Državne bezbjednosti RS sa službom DB-a u Srbiji.
Suđenje za dvostruki genocid i ostale zločine VRS-a (1992-1995) nastavilo se u četvrtak pod kraj radnog sudskog tjedna iskazom Mitra Kovača, koji će kao svjedok obrane govoriti u svojstvu vojnog vještaka.
VIDEO LINK: Dio završnog unakrsnog ispitivanja Kijca
