Dok su mnogi od nas naivno pomislili da je padom komunizma završena epoha propagande, ratovi početkom devedesetih su nas vratili u najmračniju epohu medijske manipulacije koja je nagovještavala mogućnost da nas sve pretvori u glinene golubove oblikovanih laži.
Nenaviknuti na medijski pluralizam, neosposobljeni na kritičko prosuđivanje, vaspitavani da vjerujemo i ne sumnjamo, bili smo amorfna masa koju su centri moći mogli oblikovati prema svojim potrebama i željama.Tek su veoma rijetki pojedinci prepoznali tu opasnost i bili toliko usamljeni da su mogli preživjeti samo ukoliko bi im neko "sa strane" uspio pružiti podršku i "ohrabriti" veoma mali broj onih spremnih da kritički prosuđuju servirane "istine".
U tom smislu pojava Radija Slobodna Evropa je daleko značajnija od onoga što se sa distance od dva desetljeća može prosuditi. Danas malo ljudi zna da je ta radio stanica koja emituje program na 28 jezika, u suštini stara više od 60 godina i da je posljednjih 20 godina prisutna i na prostoru bivše Jugoslavije. To bi značilo da je i ova radio stanica "čedo" hladnog rata, ali je u jugoslovenskom slučaju dosljedno promovisala principe na kojima je zasnivala svoju programsku orijentaciju: da širenjem informacija i ideja promoviše demokratske vrijednosti i institucije; da pruža objektivne vijesti, analize i forume o domaćim i regionalnim pitanjima važnim za uspješne demokratske i tržišne reforme; da širenjem demokratskih vrijednosti jača civilno društvo; da se protivi etničkoj i religioznoj netoleranciji i promoviše međusobno razumijevanje među narodima;da nudi model za lokalne medije, pomaže u obuci novinara sa ciljem da jača profesionalizam i nezavisnost u medijima, te razvija partnerstva sa lokalnim medijima; da gaji bliže veze između zemalja regiona i etabliranih demokratija.
Upravo su ovi programski orijentiri učinili ovu radio stanicu značajnim subjektom procesa i događaja ex yu prostora. Antiratni stav, kritičko uobličavanje javnog mnjenja i promocija demokratskih vrijednosti su nemjerljivi kapital koji je ova radio stanica unijela u previše "zagađeni" prostor bivše jugoslovenske zajednice.Međutim, ono što je bitno za prosuđivanje značaja i uloge jednog medija i nadilazi njegovu misiju u relativno kratkom intervalu od dvadeset godina je ono od suštinskog pitanja za sve medije: čiji je to medij i ko ga kontroliše? Jasno je da je samo ekonomski nezavisan medij od država u kojima emituje program mogao opstati u jednoj ovako važnoj misiji.
Radio Slobodnu Evropu finansira američki kongres preko Borda guvernera. CIA je,bar prema zvaničnim informacijama, iz ovog medija odstranjena, odnosno njen uticaj, s obzirom da je do tada ova radio stanica bila u funkciji hladnog rata odnosno širenja vrijednosti zapadne demokratije prema istočnom bloku. Danas je centrala ove radio stanice u Pragu i pored zemalja bivšeg SSSR-a i Jugoslavije, zemlje Magreba, Pakistan i Avganistan su takođe "pokrivene" ovim radio signalom. Dvadeset godina rada nekog medija i nije neki jubilej koji bi bio vrijedan pažnje sa stanovišta dužine rada. To bi bilo tek punoljetno čeljade koje bi, pošto je prohodalo (31.januara 1994) odrastalo u specifičnom ambijentu kompleksnih istorijskih okolnosti i kao takvo sazrelo do nivoa ključnog pitanja-kako dalje?
Želim da kažem da jubilej i nije toliko važan za samu RSE koliko je važan za slušaoce na Balkanu kojima je ova stanica bila poželjna i nezaobilazna terapija unutar haosa, medijskog nasilja i propagande koja je oblikovala jedan virtuelni svijet, unutar kojeg je bila umješnost prepoznati čovjeka. Danas je onima koji nijesu prošli kroz pakao raspada Jugoslavije teško objasniti da je za mnoge od nas RSE bio sedativ za prenapregnute nerve i zrno racionalnosti u mozgovima koji su sistematski ispirani kojekakvim lažima iz raznih centara moći. Zato što živim u Crnoj Gori, u kojoj se tradicionalno ideološko-politička laž njeguje kao kultura i u miru, za najveći broj onih koji su znali ili bar bili skeptični prema takvoj kulturi, ova radiostanica je bila ne samo prozor u svijet, već i razlog za potrebu racionalnog prosuđivanja. Jer uloga medija nije samo u tome da vas informišu, već i da vas motivišu da razmišljate o onome što govore. U uslovima zaglušujuće propagande, čuti "drugog" i "drugačijeg" nije bila samo stvar potrebe, već mentalne higijene.
RSE je za razliku od obrasca informisanja koji je nudio informaciju kao sredstvo propagandnog rata, bio u funkciji demontaže. Uloga "posmatrača"i "posrednika" u povezivanju pokidanog, spajanje "nespojivog" je nešto što će značenje ove radio stanice u prethodnih 20 godina situirati u istorijski kontekst koji nadilazi značenje uobičajenog medija. Dakle, posmatrano iz perspektive običnog žitelja i stanovnika Balkana, RSE je fenomen koji je jednako bio važan i kao kultuloroška i kao medijska činjenica. To je dugo bio jedini medij koji je na svojim talasima povezivao i neprijatelje u ratu i neistomišljenike u miru i koji nas je učio da svaki problem ima više ili manje različitih strana. To je već bio dovoljan razlog za razmišljanje i to je bilo nešto sasvim novo za ljude koji su vaspitavani i učeni da za njih, i o njima, razmišljaju neki drugi. Vjerovatno će neke suptilnije analize medija u perspektivi više isticati značaj ovog medija u promjeni kulturološkog obrasca, ne malog broja slušaoca.
Nenaviknuti na medijski pluralizam, neosposobljeni na kritičko prosuđivanje, vaspitavani da vjerujemo i ne sumnjamo, bili smo amorfna masa koju su centri moći mogli oblikovati prema svojim potrebama i željama.Tek su veoma rijetki pojedinci prepoznali tu opasnost i bili toliko usamljeni da su mogli preživjeti samo ukoliko bi im neko "sa strane" uspio pružiti podršku i "ohrabriti" veoma mali broj onih spremnih da kritički prosuđuju servirane "istine".
U tom smislu pojava Radija Slobodna Evropa je daleko značajnija od onoga što se sa distance od dva desetljeća može prosuditi. Danas malo ljudi zna da je ta radio stanica koja emituje program na 28 jezika, u suštini stara više od 60 godina i da je posljednjih 20 godina prisutna i na prostoru bivše Jugoslavije. To bi značilo da je i ova radio stanica "čedo" hladnog rata, ali je u jugoslovenskom slučaju dosljedno promovisala principe na kojima je zasnivala svoju programsku orijentaciju: da širenjem informacija i ideja promoviše demokratske vrijednosti i institucije; da pruža objektivne vijesti, analize i forume o domaćim i regionalnim pitanjima važnim za uspješne demokratske i tržišne reforme; da širenjem demokratskih vrijednosti jača civilno društvo; da se protivi etničkoj i religioznoj netoleranciji i promoviše međusobno razumijevanje među narodima;da nudi model za lokalne medije, pomaže u obuci novinara sa ciljem da jača profesionalizam i nezavisnost u medijima, te razvija partnerstva sa lokalnim medijima; da gaji bliže veze između zemalja regiona i etabliranih demokratija.
Upravo su ovi programski orijentiri učinili ovu radio stanicu značajnim subjektom procesa i događaja ex yu prostora. Antiratni stav, kritičko uobličavanje javnog mnjenja i promocija demokratskih vrijednosti su nemjerljivi kapital koji je ova radio stanica unijela u previše "zagađeni" prostor bivše jugoslovenske zajednice.Međutim, ono što je bitno za prosuđivanje značaja i uloge jednog medija i nadilazi njegovu misiju u relativno kratkom intervalu od dvadeset godina je ono od suštinskog pitanja za sve medije: čiji je to medij i ko ga kontroliše? Jasno je da je samo ekonomski nezavisan medij od država u kojima emituje program mogao opstati u jednoj ovako važnoj misiji.
Radio Slobodnu Evropu finansira američki kongres preko Borda guvernera. CIA je,bar prema zvaničnim informacijama, iz ovog medija odstranjena, odnosno njen uticaj, s obzirom da je do tada ova radio stanica bila u funkciji hladnog rata odnosno širenja vrijednosti zapadne demokratije prema istočnom bloku. Danas je centrala ove radio stanice u Pragu i pored zemalja bivšeg SSSR-a i Jugoslavije, zemlje Magreba, Pakistan i Avganistan su takođe "pokrivene" ovim radio signalom. Dvadeset godina rada nekog medija i nije neki jubilej koji bi bio vrijedan pažnje sa stanovišta dužine rada. To bi bilo tek punoljetno čeljade koje bi, pošto je prohodalo (31.januara 1994) odrastalo u specifičnom ambijentu kompleksnih istorijskih okolnosti i kao takvo sazrelo do nivoa ključnog pitanja-kako dalje?
Želim da kažem da jubilej i nije toliko važan za samu RSE koliko je važan za slušaoce na Balkanu kojima je ova stanica bila poželjna i nezaobilazna terapija unutar haosa, medijskog nasilja i propagande koja je oblikovala jedan virtuelni svijet, unutar kojeg je bila umješnost prepoznati čovjeka. Danas je onima koji nijesu prošli kroz pakao raspada Jugoslavije teško objasniti da je za mnoge od nas RSE bio sedativ za prenapregnute nerve i zrno racionalnosti u mozgovima koji su sistematski ispirani kojekakvim lažima iz raznih centara moći. Zato što živim u Crnoj Gori, u kojoj se tradicionalno ideološko-politička laž njeguje kao kultura i u miru, za najveći broj onih koji su znali ili bar bili skeptični prema takvoj kulturi, ova radiostanica je bila ne samo prozor u svijet, već i razlog za potrebu racionalnog prosuđivanja. Jer uloga medija nije samo u tome da vas informišu, već i da vas motivišu da razmišljate o onome što govore. U uslovima zaglušujuće propagande, čuti "drugog" i "drugačijeg" nije bila samo stvar potrebe, već mentalne higijene.
RSE je za razliku od obrasca informisanja koji je nudio informaciju kao sredstvo propagandnog rata, bio u funkciji demontaže. Uloga "posmatrača"i "posrednika" u povezivanju pokidanog, spajanje "nespojivog" je nešto što će značenje ove radio stanice u prethodnih 20 godina situirati u istorijski kontekst koji nadilazi značenje uobičajenog medija. Dakle, posmatrano iz perspektive običnog žitelja i stanovnika Balkana, RSE je fenomen koji je jednako bio važan i kao kultuloroška i kao medijska činjenica. To je dugo bio jedini medij koji je na svojim talasima povezivao i neprijatelje u ratu i neistomišljenike u miru i koji nas je učio da svaki problem ima više ili manje različitih strana. To je već bio dovoljan razlog za razmišljanje i to je bilo nešto sasvim novo za ljude koji su vaspitavani i učeni da za njih, i o njima, razmišljaju neki drugi. Vjerovatno će neke suptilnije analize medija u perspektivi više isticati značaj ovog medija u promjeni kulturološkog obrasca, ne malog broja slušaoca.