Štrajk glađu afganistanskih aktivistinja zbog politike talibana prema ženama ušao je u drugu sedmicu. Žene koje štrajkuju traže da politika talibana međunarodno bude priznata kao "rodni aparthejd".
Protest koji je počeo 1. septembra u Kelnu dolazi nakon što su talibani, koji su prije dvije godine preuzeli vlast u Afganistanu, zabranili ženama obrazovanje i rad u većini privrednih sektora.
Ženama su također zabranili da posjećuju parkove i uveli stroga ograničenja na njihovo kretanje i način na koji se mogu pojavljivati u javnosti.
Zarmina Paryani, čija je sestra Tamana Zaryab Paryani odvedena u bolnicu 9. septembra nakon što se njeno zdravlje naglo pogoršalo zbog štrajka glađu, rekla je da "dok se ne čuju Tamanini zahtjevi, ona neće prekinuti štrajk. "
"Rekla je doktorima da ne može da ostavi svoje drugove same i vratila se iz bolnice pravo u protestni kamp", rekla je Zarmina Paryani za Radio Azadi, afganistanski servis Radija Slobodna Evropa za RSE.
- Talibani spriječili djevojke da odu na školovanje u UAE
- Porast samoubistava žena u Afganistanu nakon povratka talibana
Dvije sestre i još nekoliko afganistanskih aktivistica rekle su da su započele štrajk jer je unutar Afganistana organizovano na stotine protesta, ali da na međunarodnom planu nisu dali nikakve rezultate.
Protest je privukao solidarnost i podršku aktivista za ljudska prava u Evropi i Pakistanu, navode.
"U Afganistanu postoji rodni aparthejd", rekao je Ziauddin Yousafzai, otac pakistanske nobelovke Malale Yousafzai, koja je posjetila demonstrante u Kelnu 11. septembra.
"Pod talibanima ne postoji pojam javnog života za žene", rekao je on za Radio Mahsaal Radija Slobodna Evropa.
U glavnom gradu Pakistana Islamabadu, afganistanska aktivistica za ženska prava Roqia Saee predvodi štrajk glađu u znak solidarnosti sa aktivisticama u Kelnu.
"Nastavićemo štrajk sve dok Ujedinjene nacije, zemlje regiona i svijeta i oni koji podržavaju ljudska prava ne obrate pažnju na naš zahtjev", rekla je ona za Radio Azadi.
Stručnjaci UN-a i visoki zvaničnici od jula govore da bi sistematska ograničenja talibana na žene i djevojčice mogla predstavljati "rodni aparthejd".
Talibani su se, međutim, do sada odupirali svim međunarodnim i domaćim pritiscima koji pozivaju na promjenu politike prema ženama.
