Vlada Republike Srpske mora pronaći gotovo 250 miliona evra kako bi se do kraja godine planirani budžet u potpunosti ostvario. Već kasne davanja poput boračkih dodataka i plata u javnim preduzećima a ni podsticaji poljoprivrednicima ne idu kako treba.
Vlada je već izvršila osam aukcija obveznica i trezorskih zapisa i na taj način prikupila oko 100 miliona evra, ali ni to nije dovoljno, a kako se i dalje pregovara oko novog aranžmana sa MMF-om, vladajući spas vide u prodaji državnog kapitala.
Prvi je na redu Rudnik željezne rude "Ljubija" (RŽR Ljubija), koji planiraju prodati direktnom pogodbom, pod sumnjivim okolnostima, Izraelskom investicionom fondu (Israeli Investment Group-Overseas), koji bi za 65 odsto akcija trebao platiti 28 miliona evra (56 miliona KM).
Izraelski investitor, ustvari je kompanija sa sjedištem u Dominiki, ostrvskoj državi koja je poreski raj. Isti kupac je i 2014. godine pokušao da kupi državni udio u rudniku "Ljubija", a tada je i SIPA upozoravala da se radi o sumnjivom partneru.
U medijima su se pojavile informacije da su suvlasnici izraelske kompanije ustvari kćerka Aria Livnea, prijatelja i savjetnika predsjednika RS-a Milorada Dodika, te Boško Šušnjar, u čijem porodičnom vlasništvu je laktaška firma „Eko Bel“, koja je dobila milionske kredite od IRB i ima unosne ugovore o deratizaciji sa gradovima i opštinama.
Iako Arcelor Mital ima po ugovoru pravo prvensta na kupovinu, njihova ponuda koja je navodno bila upola manje od ponude "izraelskog" investitora je odbijena.
Protiv ove prodaje su radnici "Arcelor Mitala Prijedor", koji je osnovan od strane RŽR "Ljubije" i "Arcelor Mitala Holding" AG, 2004. godine, gdje "Ljubija" ima 49 odsto akcija.
"Zabrinuti smo da li će novi vlasnik biti dobar i konstruktivan partner Arcelor Mitalu i podržati tekuću proizvodnju u Arcelor Mitalu Prijedor, te zadržati radnike ili će sada doći do drastičnih izmjena?" pita Milenko Stojnić, predsjednik Sindikata "Arcelor Mitala Prijedor".
Nema odgovora gdje ide novac
Treba napomenuti i da ova ponuda dolazi u trenutku kada Arcelor Mital Prijedor i Republika Srpska vode na sudu spor oko 25 miliona evra (50 miliona KM), koje je entitetska Poreska uprava pripisala Mitalu, navodno na ime transfernih cijena, što iz Mitala odlučno negiraju.
Osim RŽR "Ljubije", Vlada planira i prodaju manjinskog paketa akcija u Krajina Petrolu, ali i preduzećima koja je kupila u stečaju poput Nove Borije i Nove Romanije, ali i u ostalim preduzećima koja uglavnom ne rade, ili su i dalje u stečaju.
Entitetska premijerka Željka Cvijanović ne otkriva koliko se novca planira prikupiti na ovaj način.
"Ne mogu da kažem koji je to ukupan iznos koji će biti po tom osnovu prikupljen, to ćemo vidjeti kad se desi, i da li će se uopšte desiti, da li će uopšte biti uspješna privatizacija u svakom od ovih subjekata. Ali ima ih zaista mnogo koji sad prolaze kroz proces restruktuisanja", kaže Cvijanović
Na šta će novac od privatizacije biti potrošen ne pojašnjava ni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, koji u svom maniru kaže:
"Zovnuću vas da vas pitam kako ćemo to upotrijebiti", kaže Dodik.
Dogorilo do nokata
Analitičari smatraju da će biti teško prodati sve firme koje je Vlada planirala, pošto one uglavnom ne rade i ne pokazuje finansijske rezultate, a specifično viđenje najavljene "privatizacije" ima i ekonomistkinja Svetlana Cenić, koja smatra da je jedan od razloga za najavljenu rasprodaju, da se vlast domogne nešto para kako bi skrpila budžet, ali nije i jedini.
"Drugi razlog je, s obzirom da su na silasku, da još to od porodice, kumova, braće i sestrića uzme ko šta može, kao što se vidi na primjeru RŽR 'Ljubija'. Eventualno do kraja mandata, ako ostanu do 2018. godine, možda će otići i Eklektroprivreda, vazduh, voda. Treći razlog je da simuliraju kako oni nešto rade", mišljenja je Cenić.
Ekonomista Zoran Pavlović smatra da ući u prodaju nečega što nije u funkciji nema smisla, s obzirom da vlasti nisu ništa uradile da restruktuišu ta preduzeća. Ipak, vlastima je neophodna finansijska injekcija, ali i pored toga, Pavlović je mišljenja da osim dva do tri zdrava subjekta, tu i nema šta da se proda.
"To zaista niko neće kupiti osim da bi to uzeo radi starog gvožđa u koje bi otišle sve mašine, ili možda zemljišta koje bi potencijalno moglo biti nekom investitoru interesantno za neku izgradnju", kaže Pavlović.
Kako god završili planovi o prodaji državnog kapitala u 22 firme, ekonomisti upozoravaju da ni to neće biti dovoljno kao bi se spasio budžet, te ističu da vlada već planira prodaju obveznica na rok od 10 godina sa kamatom od 5 odsto, što znači da je dogorilo do nokata.
