Prije sedam dana završeni su lokalni izbori u BiH, a svoju ulogu u elektronskoj proceduri, sukladno poziciji u društvu, odigrali su i domaći mediji. I površni uvid u ono što je pisano, slikano i govoreno o kampanjama, ili čitavom spektru događanja, koja formalno kampanje nisu ni bili, pokazuje da su mediji opet, u najvećem broju slučajeva, bili manipulisani i upregnuti u kola političkih i ekonomskih moćnika, te da su javnosti više odmogli, nego pomogli, da prepozna ko šta u borbi za biračke duše nudi ili možda uskraćuje. O tome razgovaramo sa kolegom Rankom Mavrakom, dopisnikom HINE i predanim konzumentom ovdašnjih medijskih menija.
Podcjenjivanje politike i čitatelja
RSE: Premda je od izbora prošlo tek nekih sedam dana, i možda je rano za neke konačne ocjene o ponašanju medija, ali ipak se stiče dojam da nije napravljen vidljiv pomak naprijed, naprotiv.
Ranko Mavrak: U nekim aspektima se čini da je nazadak zapravo ogroman, da to nije trend od jučer. To se zbiva već neko vrijeme. Ono što je naročito zabrinjavajuće je da su političke strukture, koje su na vlasti, uspjele na vrlo učinkovit način ponovo rasprostrijeti svoj utjecaj na elektroničke medije u BiH.
Ova zemlja je primjer kako moderne tehnologije, u kombinaciji sa onim što je dominacija nekadašnjih tradicionalnih medija, funkcioniraju, što u drugim državama baš i nije slučaj. Mislim prije svega na javne servise, koji su podijelili različite sudbine u cijeloj ovoj priči.
Ono što se zbiva sa javnim servisom na teritoriji Republike Srpske, mene podsjeća na ona najgora razdoblja koja su se svojedobno na kraju završila vojnom intervencijom IFOR-a jer se ta vrsta propagande, nesmiljene, brutalne, neargumentirane, više nije mogla tolerirati i trpjeti. Zapravo je tužno gledati kako se mi danas suočavamo sa istom situacijom.
Druga dva javna servisa se batrgaju, odupiru se utjecajima politike, koji pokušavaju biti izravni. Ipak su nešto manje suptilniji u odnosu na ono što, primjerice, radi Milorad Dodik i njegova stranka.
Sa druge strane, mediji, koji su privatni i koji imaju apsolutno pravo na svoje političke afinitete i prioritete, vrlo zanimljivo tretiraju svoju publiku. Ako promatrate neke novine, koje su bliske određenim političkim strukturama, jako bi zanimljivo bilo uraditi neku analizu sadržaja, koja bi onda pokazala koliko se zapravo uradio čudni obrat.
Tako u roku od šest mjeseci, od države beznađa, BiH se u tim istim medijima tretira kao država općeg prosperiteta i procvata. To je doista podcjenjivanje politike, čitatelja i svakog drugog ko želi ozbiljnije analizirati njihovu sadržinu.
Situacija je prilično mučna. Rekao bih da mediji jesu izvrgnuti političkom manipuliranju. Neki to rade svjesno, neki to rade po inerciji. Ono što medijima u BiH općenito nedostaje je kritički odnos prema onome što je stranačka propaganda i što je želja politike da bude predstavljena kao realnost koja se, nažalost, nedovoljno često preispituje. Onda mediji, po principu inercije, slijede ono što im političari, uvjetno rečeno, daju kao domaću zadaću.
Interes javnosti nije u skladu sa uređivačkom politikom većine
RSE: Čovjeku sa strane jednostavno ne bi bilo jasno kako to da je u Srebrenici policija, za jedne, čuvala izborni materijal, a za druge vršila politički pritisak? Kako to da je za ono, što se dešavalo u Stolcu, za jedne tek incident, a za druge, malte ne, udar na ustavni poredak?
Ranko Mavrak: Riječ je o tome da većina medija, uvjetno rečeno, ima svoju, kako se to sada popularno kaže, nacionalnu agendu, i da onda iz te perspektive promatra i neke događaje. Kada govorimo o Stolcu, ali i o Srebrenici, riječ tu postoji neka vrsta navijačkog odnosa. Kad je riječ o Stolcu, vidljiva je bila podjela na medije koji preferiraju jednu, odnosno drugu stranačku opciju. Oni su iz te perspektive promatrali i tretirali te događaje.
Naravno, to je zabrinjavajuće, i govori nam o tome da u suočavanju sa realnim problemima ove zemlje moramo, uvjetno rečeno, debelo odvaditi kada promatramo medijske interpretacije zbivanja. Na isti način moramo biti vrlo oprezni u tome kada promatramo kako političke stranke interpretiraju i portretiraju različite događaje.
Sasvim je moguće da je u slučaju Srebrenice to postalo neko novo poprište političkih obračuna sa dalekosežnim posljedicama. Ono što sada vidimo je neka vrsta uvoda u priču, koja će postati puno kompliciranija i puno teža za promatrati u predstojećem razdoblju.
RSE: Ponekad se zapitam imaju li naši mediji uopšte svijest kako, podilazeći svojim gazdama, obično idu na ruku onima kojim navodno hoće nauditi? Kada se još uzme u obzir i trapavost nekih državnih institucija ili, može biti i njihova podložnost političkim autoritetima, onda zaista nije jasno ko u čijem interesu ovdje radi?
Ranko Mavrak: Interes javnosti bi trebao biti prioritet medija. U BiH to je uglavnom nešto, što nije u skladu sa uređivačkom politikom većine medija, niti sa intencijama onih koji su njihovi stvarni vlasnici. Mediji vrlo često služe, prije svega, manipuliranju. Nisu u službi građana, nego su u službi politike. To se vidi na raznorazne načine. Postoji i druga vrsta problema, a to je da je taj aspekt senzacionalizma doista izbio na površinu na jedan vrlo ružni način.
Uzet ću kao primjer cijelu ovu halabuku koja se stvorila oko referenduma u RS-u. Činjenica je da se pokazalo kako jedan, potpuno marginalni političar, ako tako mogu kazati, i bivši general može stvoriti atmosferu koja će se dovesti do usijanja. Sve ono što se zbiva u BiH, ali opet na tragu onoga što su drugi, ozbiljniji igrači, ako tako smijem kazati, zakuhali. Ovdje mislim na cijelu tu priču, u kojoj se zapravo dogodilo da se BiH odjednom percipira kao područje u kojem će odmah sutra izbiti rat, ako bude proveden referendum.
Mislim da je neka doza zdravog opreza i realnog odnosa prema objektivnome odnosu snaga, u ovoj zemlji, ono što medijima nedostaje. Oni se u borbi za slušanost, gledanost, čitanost, zapravo natječu oko toga tko će se više nabacivati blatom na onoga koga smatraju dežurnim krivcem za sve ono što se zbiva.
Pri tom se zaboravlja da u ovoj zemlji ima previše ljudi koji su neka vrsta političkih egzibicionista i koji jedva čekaju priliku da svoj egzibicionizam pokažu i demonstriraju javno, uz posredovanje medija, što njima osobno, vjerojatno, daje neku satisfakciju, ali istodobno dovodi u opasnost mogućnost nekog zdravog komuniciranja među ljudima. Oni, pod uticajem medija, počinju razmišljati na način koji nema nikakve veze sa stvarnošću. To posljedično vodi ka iracionalnom ponašanju sa nesagledivim posljedicama.
RSE: Ne zanosim se time kako novinari mogu sve razjasniti, objektivno odgovoriti na sva pitanja, ali ponekada bi ipak mogla dobiti svoje odgovore da profesija nije u potpunosti izgubila vjerodostojnost.
Ranko Mavrak: Profesija je odavno izgubila vjerodostojnost, ali i to je stvar jednog procesa kojemu svjedočimo već godinama, da ne kažem desetljećima. Mediji se stvaraju i gase preko noći. Novinari i ljudi koji bi trebali biti prenositelji određenih poruka, rukovode se svim, osim što su načela struke. To i nije njihova krivnja jer ljudi, koji su promovirani u novinare, i ljudi, koji bi trebali raditi jedan odgovoran posao, za to zapravo nemaju kvalifikacija.
Dakle, ovaj brutalni sustav, u kojem se divlji kapitalizam iživljava na svakome, pa tako i na zaposlenicima u medijima, ne dopušta prostor za profesionalni razvitak i za neku vrstu usavršavanja, koja je nužna, da bi ljudi, koji rade jedan odgovorni posao, i sami bili odgovorni prema njemu.
To je vjerojatno kumulativni efekt svega onoga što je zapravo pervertirana moralna struktura u ovoj zemlji, koja je svedena na to da se od svega pravi servis politike, a da građani uopšte svoga servisa nemaju. O njihovim stvarnim interesima niko i ne vodi računa, pa tako ni novinari. Novinarima je važnije tko će im dati plaću i kolika će biti, nego što će o njima misliti javnost, kojoj bi trebali služiti.
Jezik mržnje postao način komuniciranja
RSE: U tom svjetlu gledano, stiče se dojam kako novinari ne mogu ništa dobro tu uraditi jer ljudi sada čitaju, slušaju i gledaju isključivo svoje. Što bi reklo, da prenose samo glas svog torovođe, a da one druge to ne zanima.
Ranko Mavrak: Postoje ipak časne iznimke, koje pokušavaju plivati iznad te strukture.
RSE: Uvijek čast izuzecima.
Ranko Mavrak: Naravno, ali pitanje je koliko takva vrsta novinarstva, i ti mediji uopšte, dopiru do ljudi, koji već imaju izgrađene svoje političke stavove i koji imaju neku vrstu svojih političkih idola, ugrađenih u mentalni sklop. Postoji previše ljudi u ovoj zemlji, koji imaju, meni naprosto nejasni, sindrom vođe, ugrađen u način razmišljanja.
Njima je potreban netko kome će bezuvjetno vjerovati, da bi onda sami sebe poštedjeli, pretpostavljam, potreba da o bilo čemu razmišljaju. Onda pokušavaju svoj život, koliko god on bijedan bio, učiniti lakšim na taj način, vjerujući da postoji netko drugi, tko vodi računa o njihovim stvarnim interesima, a njihovo je samo da tome bezuvjetno predaju svu svoju mentalnu i fizičku snagu, onda će sve biti bolje.
Postoje neke iznimke u ovoj zemlji. One pokušavaju uspostaviti neki racionalni okvir, u kojem bi ljudi razmišljali svojom glavom o činjenicama koje im se ponude na prosudbu. Objektivno, zna se, koja i kakva vrsta medija dominira u ovoj zemlji. To smo vidjeli, ne samo u ovom razdoblju, nego u svim godinama koje su prethodile ratu na području BiH. To je pokazalo koliko takva vrsta medijskog zagađenja može imati pogubne posljedice.
RSE: Donedavno smo u ovakvim prilikama govorili o jeziku mržnje, sada se ni ta tema ne čini naročito zanimljivom jer malte svaka kvalifikacija, svaki atribut, posmatran sa druge strane, je upravo to, a oni prvi, odavno su prestali prepoznavati prljave poruke.
Ranko Mavrak: Jezik mržnje je postao način komuniciranja u ovoj državi odavno i tu nema nikakvih bitnijih promjena. Riječ je o tome da se jedna opasna vrsta političkog diskursa instalirala kao normalna i podrazumijevajuća u ovoj zemlji, a onda su je i mediji počeli eksploatirati. Kada političar brutalno počne vrijeđati svoje protivnike, etnički diskriminirati osobe druge nacionalnosti i govoriti sve najgore o svojim političkim neistomišljenicima, a mediji to počnu mehanički preuzimati, tako što otvore prostor takvim osobama, potpuno nekritički, onda jednostavno shvatite da ste u zatvorenom krugu iz kojega je nemoguće izaći, sve dok se ne promijeni cijela matrica na kojoj ova zemlja funkcionira.
To se jednostavno uklapa jedno sa drugim. Ova zemlja je postavljena na guranju etničkih podjela. Najučinkovitije je to činiti tako što će se i dalje graditi predrasude, širiti mržnja i kopati rovove među ljudima. To je najefikasniji način da se održi vladavina onih struktura, koje su sada na vlasti.
Facebook Forum