Žarko Radulović iz Crnogorskog turističkog udruženja koji za RSE govori o šteti koju ugostitelji i turistički uposlenici trpe zbog, kako navode, rigoroznog Zakona o zabrani pušenja.
„Zakon nije izbalansiran i pod hitno ga treba izmijeniti“, kaže Radulović, dodajući da Ministarstvo zdravlja ima i druge efikasnije načine da utiče na građane kako bi manje konzumirali cigarete.
Radulović: Ovaj Zakon bih gledao, najblaže rečeno, neizbalansiranim ili, kako sam to formulisao na samom početku, taj ko je pisao ovaj Zakon, odnosno prepisivao, nije tog dana bio puno skoncentrisan na to što radi i desilo se to što se desilo. Zakon je već sada evidentno proizveo puno štete, a tek će da proizvede.
Prvo i osnovno, svi turistički uposlenici Crne Gore nisu protiv Zakona za zabranu pušenja, naprotiv, veoma ga podržavamo, ali pošto je Zakon donijelo Ministarstvo zdravlja, pokušao bih to objasniti na slijedeći način. Ako oni pacijenta dovedu na operacioni stol, a da prije toga nisu napravili analizu kakvo mu je srce, kakav mu je pritisak i tako dalje, to može da ima fatalni ishod. Ovaj Zakon je donešen bez ikakve analize prije toga. Oni nisu pravili ni finansijsku analizu šta će se desiti kad se taj Zakon implementira. Nisu ga dali na javnu raspravu. Jednostavno su ga donijeli takvog kakav je, a pun je nonsensa, pun nelogičnih i nesprovodljivih stvari.
Najdrastičniji primjer: vlasnik lokala prema ovom Zakonu, mora javno da obilježi da je u tom lokalu zabranjeno pušenje i ne smiju pepeljare da budu na stolu. Ako vlasnik lokala vidi nekoga da puši, onda ga prijavi i zovne inspekciju da dođe jer ima gosta koji puši, a zabranjeno je pušenje, bukvalno po Zakonu, turistički inspektor kažnjava onoga koji je zapalio cigaru sa 150 eura, odgovorno lice sa 2.000 eura, a sa 20.000 ili 25.000 se kažnjava lokal ili firma koja je vlasnik lokala i lokal se zatvara. Kompletan nonsens. Normalno da je to izazvalo veliki bunt jer je sam pad prometa katastrofalan. Od 50 do 70 posto je opao promet u lokalima.
Radulović: Ako je Ministarstvo zdravlja država, onda u redu, ali ja tako ne mislim. On je dio državnog sistema koji u ovom trenutku ima tu poziciju kakvu ima. Svi ostali, zvanično i nezvanično, mogu vam reći neke druge stavove i svjesni su, pogotovo od kada smo mi iznijeli sve argumente koji definitivno stoje, shvatili su da taj Zakon neće ništa dobro donijeti. Na kraju nikome i nije donijeo dobro jer na ovaj način, na koji su ga oni zamislili i hoće da ga sprovedu, pokazalo se u praksi, u nekim drugim državama, da nije dalo rezultate. Pa ni kod nas ne daje.
Radulović: Poslije svih ovih argumenata do sada izrečenih u narednom periodu mislim da bi bio red da popuste jer ne znam da li svi argumenti, koji su oni iznijeli, stoje. Ne može se sporiti da to nije tako, ali trebaju i drugi argumenti i druge stvari da se uzmu u obzir pa da se stavi na jednu vagu i da se izvaga. U ovom trenutku, vaga je prevagnula i jedan tas je pošao do dna na stranu Zakona, ali sa ove druge strane sve je popadalo sa tasa i ne osta niko.
Crna Gora ima 6.000 ugostiteljskih objekata, ima 17.500 zaposlenih u ugostiteljskim objektima. Ovo je podatak od prije dva dana iz Zavoda za zapošljavanje. Ugostiteljski objekti su već sada u problemima od prvog do petog novembra da izmire sve obaveze prema državi, prema radnicima i prema dobavljačima. U decembru će već pogotovo da budu u problemima. Naša je procjena, dosta gruba ali nije daleko od tačne, da će 400 do 500 objekata do Nove godine da bude zatvoreno. Ako je prosječno troje zaposleno u jednom objektu, to je 1.200 – 1.500 radnika koji ostaju bez posla u sred zime. Oni ostaju bez ikakvih primanja. Njima će automatski biti ugroženo zdravlje, ako ništa, zbog stresa. Inače je ekonomska situacija u državi takva da oni nemaju neke zalihe kući i oni će vrlo brzo biti u problemima da obezbijede elementarne potrebe. O tome niko nije vodio računa.
Zabranjeno i ispod kišobrana
Radulović: Rješenja ima nekoliko. Jedno može da bude da se nađe neki kompromis i da se izbalansira Zakon i da se krene u provedbu tog Zakona. To znači slijedeće, da na svim javnim mjestima, gdje se ljudi skupljaju zbog neke potrebe, bio to muzički koncert, pozorišna predstava, škola, bolnica, dom zdravlja i sva ta javna mjesta gdje stvarno moraju da dođu i pušači i nepušači, tu najrigoroznije da budu kažnjeni prekršioci zakona.
Restorani jesu javno mjesto, ali imate stvar izbora hoćete li ući ili nećete. Mi predlažemo da se napravi nešto što možda nije u većini država urađeno, ali u nekima i jeste, da se proglase određeni restorani za nepušače, a drugi za pušače. Da budu i jedni i drugi zastupljeni po proporciji 50-50 posto. Onda je stvar izbora gdje ćete poći da sjednete i naručite nešto za pojesti i popiti i nakon toga zapalite ako hoćete. Oni koji ne puše, idu u drugi lokal gdje nema pušača.
Može i drugo. Da cijenu cigara podigne na nivou koji je u Evropi. Da bude četiri ili pet eura paklica cigara. To je dalo svugdje rezultate, sigurno će i ovdje dati.
Treća stvar, drastična, da se zabrani promet duhanskih proizvoda na teritoriji Crne Gore. Da zabrane jednostavno cigare i pušenje, ako je toliko to štetno za zdravlje, a tvrdim da jeste. Ima i drugih stvari koje jednako, ili čak i više, utiču na zdravlje ljudi i niko do sada ne donesi nikakav zakon. Tvrdim vam da je zrak u Ulici slobode, u periodu kada je dozvoljen promet vozilima, mnogo štetniji nego negdje u zatvorenim prostorima gdje neko puši. Mnogo više utiče na zdravlje taj dio, nego ovaj vezan za zatvoren prostor i pušenje. Pa što ne zabrane prolaz auta kroz ulicu Slobode na 24 sata ili uopšte u Podgorici?!
Mnogo je dilema, ali mislim da ovako drakonski, nepromišljeno, neproračunato, Zakon nikome nije donio dobro. Cigare se i dalje kupuju, promet cigarama nije opao, čak je za 0,9% porastao.
Radulović: Prošle sedmice na okrugom stolu sam rekao da je ovaj Zakon prepisan iz neke od evropskih zemalja iz 2004., 2005. ili 2006 godine. Naša je sudbina izgleda takva da uvijek moramo da se učimo na svojim greškama, a ne na tuđim. Sve te države, koje su tada donijele taj Zakon, su ga u međuvremenu revidirale. Imate uporedna iskustva u Njemačkoj, gdje imate lokale za pušače i lokale za nepušače. Do 75 kvadratnih metara, vlasnik ima slobodu odlučivanja hoće li se moći pušiti ili ne. Preko 75 kvadrata mogu da dijele lokal na zone za pušače i nepušače.
Imate i drugu mogućnost, gdje mogu i pušači i nepušači, a to je da se instalira ventilaciona oprema koja u tom prostoru za sat vremena šest puta pravi kompletnu izmjenu zraka. U tim prostorijama mogu da budu i pušači i nepušači. Naprimjer, u Crnoj Gori već imate te prostore u hotelu Splendid, gdje je izmjena zraka 6,5 puta u toku sat vremena za skoro sve javne prostorije i u kongresnoj dvorani. Po evropskom zakonu bi mogli, međutim po ovom našem se ne može ni tu pušiti. Imate i druge lokale po Crnoj Gori koji to isto imaju, odnosno zadovoljavaju te uslove, ali po našem crnogorskom Zakonu, za koji mislim da su ga odnekud prepisali, ne možete da pušite nigdje.
Drugi nonsens, koji će možda biti interesantan. Zakon kaže slijedeću stvar – ispod svih pokretnih i nepokretnih nastrešnica je zabranjeno pušenje. To bukvalno znači, po tumačenju Zakona, da je zabranjeno pušenje i ispod kišobrana jer i kišobran je nastrešnica. Ako me vidi turistički inspektor da pušim ispod kišobrana, kazniti će me sa 150 eura.
„Zakon nije izbalansiran i pod hitno ga treba izmijeniti“, kaže Radulović, dodajući da Ministarstvo zdravlja ima i druge efikasnije načine da utiče na građane kako bi manje konzumirali cigarete.
RSE: Sve veće nezadovoljstvo crnogorskih ugostitelja, drastičnim padom prometa zbog primjene Zakona o zabrani pušenja, dovelo je gotovo do bunta vlasnika lokala. Šta ugostitelji i turistički djelatnici generalno i konkretno zamjeraju kad je ovaj, po mnogima, veoma rigorozan Zakon u pitanju?
Radulović: Ovaj Zakon bih gledao, najblaže rečeno, neizbalansiranim ili, kako sam to formulisao na samom početku, taj ko je pisao ovaj Zakon, odnosno prepisivao, nije tog dana bio puno skoncentrisan na to što radi i desilo se to što se desilo. Zakon je već sada evidentno proizveo puno štete, a tek će da proizvede.
Prvo i osnovno, svi turistički uposlenici Crne Gore nisu protiv Zakona za zabranu pušenja, naprotiv, veoma ga podržavamo, ali pošto je Zakon donijelo Ministarstvo zdravlja, pokušao bih to objasniti na slijedeći način. Ako oni pacijenta dovedu na operacioni stol, a da prije toga nisu napravili analizu kakvo mu je srce, kakav mu je pritisak i tako dalje, to može da ima fatalni ishod. Ovaj Zakon je donešen bez ikakve analize prije toga. Oni nisu pravili ni finansijsku analizu šta će se desiti kad se taj Zakon implementira. Nisu ga dali na javnu raspravu. Jednostavno su ga donijeli takvog kakav je, a pun je nonsensa, pun nelogičnih i nesprovodljivih stvari.
Najdrastičniji primjer: vlasnik lokala prema ovom Zakonu, mora javno da obilježi da je u tom lokalu zabranjeno pušenje i ne smiju pepeljare da budu na stolu. Ako vlasnik lokala vidi nekoga da puši, onda ga prijavi i zovne inspekciju da dođe jer ima gosta koji puši, a zabranjeno je pušenje, bukvalno po Zakonu, turistički inspektor kažnjava onoga koji je zapalio cigaru sa 150 eura, odgovorno lice sa 2.000 eura, a sa 20.000 ili 25.000 se kažnjava lokal ili firma koja je vlasnik lokala i lokal se zatvara. Kompletan nonsens. Normalno da je to izazvalo veliki bunt jer je sam pad prometa katastrofalan. Od 50 do 70 posto je opao promet u lokalima.
RSE: Država na Vaše zahtjeve i argumente za sada odgovora konta argumentima. Naime, iz Ministarstva zdravlja kažu da je Zakon izbalansiran i ističu da mu je prevashodan cilj bio zaštita zdravlja nepušača i smanjenje enormnih troškova za liječenje pacijenata. Šta bi bio Vaš odgovor na to?
Radulović: Ako je Ministarstvo zdravlja država, onda u redu, ali ja tako ne mislim. On je dio državnog sistema koji u ovom trenutku ima tu poziciju kakvu ima. Svi ostali, zvanično i nezvanično, mogu vam reći neke druge stavove i svjesni su, pogotovo od kada smo mi iznijeli sve argumente koji definitivno stoje, shvatili su da taj Zakon neće ništa dobro donijeti. Na kraju nikome i nije donijeo dobro jer na ovaj način, na koji su ga oni zamislili i hoće da ga sprovedu, pokazalo se u praksi, u nekim drugim državama, da nije dalo rezultate. Pa ni kod nas ne daje.
RSE: Mislite li da će ova tvrda pozicija države, odnosno Ministarstva zdravlja, u ovom slučaju ipak da popusti?
Radulović: Poslije svih ovih argumenata do sada izrečenih u narednom periodu mislim da bi bio red da popuste jer ne znam da li svi argumenti, koji su oni iznijeli, stoje. Ne može se sporiti da to nije tako, ali trebaju i drugi argumenti i druge stvari da se uzmu u obzir pa da se stavi na jednu vagu i da se izvaga. U ovom trenutku, vaga je prevagnula i jedan tas je pošao do dna na stranu Zakona, ali sa ove druge strane sve je popadalo sa tasa i ne osta niko.
Crna Gora ima 6.000 ugostiteljskih objekata, ima 17.500 zaposlenih u ugostiteljskim objektima. Ovo je podatak od prije dva dana iz Zavoda za zapošljavanje. Ugostiteljski objekti su već sada u problemima od prvog do petog novembra da izmire sve obaveze prema državi, prema radnicima i prema dobavljačima. U decembru će već pogotovo da budu u problemima. Naša je procjena, dosta gruba ali nije daleko od tačne, da će 400 do 500 objekata do Nove godine da bude zatvoreno. Ako je prosječno troje zaposleno u jednom objektu, to je 1.200 – 1.500 radnika koji ostaju bez posla u sred zime. Oni ostaju bez ikakvih primanja. Njima će automatski biti ugroženo zdravlje, ako ništa, zbog stresa. Inače je ekonomska situacija u državi takva da oni nemaju neke zalihe kući i oni će vrlo brzo biti u problemima da obezbijede elementarne potrebe. O tome niko nije vodio računa.
Zabranjeno i ispod kišobrana
RSE: Kako ugostitelji gledaju na moguće rješenje? Kako bi trebalo regulisati novonastalu situaciju?
Radulović: Rješenja ima nekoliko. Jedno može da bude da se nađe neki kompromis i da se izbalansira Zakon i da se krene u provedbu tog Zakona. To znači slijedeće, da na svim javnim mjestima, gdje se ljudi skupljaju zbog neke potrebe, bio to muzički koncert, pozorišna predstava, škola, bolnica, dom zdravlja i sva ta javna mjesta gdje stvarno moraju da dođu i pušači i nepušači, tu najrigoroznije da budu kažnjeni prekršioci zakona.
Restorani jesu javno mjesto, ali imate stvar izbora hoćete li ući ili nećete. Mi predlažemo da se napravi nešto što možda nije u većini država urađeno, ali u nekima i jeste, da se proglase određeni restorani za nepušače, a drugi za pušače. Da budu i jedni i drugi zastupljeni po proporciji 50-50 posto. Onda je stvar izbora gdje ćete poći da sjednete i naručite nešto za pojesti i popiti i nakon toga zapalite ako hoćete. Oni koji ne puše, idu u drugi lokal gdje nema pušača.
Može i drugo. Da cijenu cigara podigne na nivou koji je u Evropi. Da bude četiri ili pet eura paklica cigara. To je dalo svugdje rezultate, sigurno će i ovdje dati.
Treća stvar, drastična, da se zabrani promet duhanskih proizvoda na teritoriji Crne Gore. Da zabrane jednostavno cigare i pušenje, ako je toliko to štetno za zdravlje, a tvrdim da jeste. Ima i drugih stvari koje jednako, ili čak i više, utiču na zdravlje ljudi i niko do sada ne donesi nikakav zakon. Tvrdim vam da je zrak u Ulici slobode, u periodu kada je dozvoljen promet vozilima, mnogo štetniji nego negdje u zatvorenim prostorima gdje neko puši. Mnogo više utiče na zdravlje taj dio, nego ovaj vezan za zatvoren prostor i pušenje. Pa što ne zabrane prolaz auta kroz ulicu Slobode na 24 sata ili uopšte u Podgorici?!
Mnogo je dilema, ali mislim da ovako drakonski, nepromišljeno, neproračunato, Zakon nikome nije donio dobro. Cigare se i dalje kupuju, promet cigarama nije opao, čak je za 0,9% porastao.
RSE: Kakva su evropska iskustva kada je u pitanju Zakon o zabrani pušenja u zatvorenom prostoru? Neke zemlje su počele gotovo na identičan način, vrlo rigorozno, međutim povukle su kočnicu godinu ili dvije nakon toga što su shvatile da je zbilja pogođena ekonomija a da se broj oboljelih, odnosno stopa onih koji konzumiraju duvan, nije značajno promijenila.
Radulović: Prošle sedmice na okrugom stolu sam rekao da je ovaj Zakon prepisan iz neke od evropskih zemalja iz 2004., 2005. ili 2006 godine. Naša je sudbina izgleda takva da uvijek moramo da se učimo na svojim greškama, a ne na tuđim. Sve te države, koje su tada donijele taj Zakon, su ga u međuvremenu revidirale. Imate uporedna iskustva u Njemačkoj, gdje imate lokale za pušače i lokale za nepušače. Do 75 kvadratnih metara, vlasnik ima slobodu odlučivanja hoće li se moći pušiti ili ne. Preko 75 kvadrata mogu da dijele lokal na zone za pušače i nepušače.
Imate i drugu mogućnost, gdje mogu i pušači i nepušači, a to je da se instalira ventilaciona oprema koja u tom prostoru za sat vremena šest puta pravi kompletnu izmjenu zraka. U tim prostorijama mogu da budu i pušači i nepušači. Naprimjer, u Crnoj Gori već imate te prostore u hotelu Splendid, gdje je izmjena zraka 6,5 puta u toku sat vremena za skoro sve javne prostorije i u kongresnoj dvorani. Po evropskom zakonu bi mogli, međutim po ovom našem se ne može ni tu pušiti. Imate i druge lokale po Crnoj Gori koji to isto imaju, odnosno zadovoljavaju te uslove, ali po našem crnogorskom Zakonu, za koji mislim da su ga odnekud prepisali, ne možete da pušite nigdje.
Drugi nonsens, koji će možda biti interesantan. Zakon kaže slijedeću stvar – ispod svih pokretnih i nepokretnih nastrešnica je zabranjeno pušenje. To bukvalno znači, po tumačenju Zakona, da je zabranjeno pušenje i ispod kišobrana jer i kišobran je nastrešnica. Ako me vidi turistički inspektor da pušim ispod kišobrana, kazniti će me sa 150 eura.