Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović kaže da je događaj koji je u pozitivnom smislu obilježio političku scenu u BiH stvaranje nove koalicije, gdje su snage, između ostalog, udružili dotadašnji politički protivnici SNSD i SDP. Vjeruje da je ova koalicija sposobna da BiH iščupa iz teške političke krize u kojoj se nalazi već godinama. U intervjuu za Radio Slobodna Evropa Radmanović ponavlja da je dogovor ključ dobrog funkcionisanja BiH, te stav da Ured visokog predstavnika više nije potreban.
Radmanović: Mislim da je događaj 2012. nova koalicija koja pokazuje želju da se dogovara u BiH. Takva koalicija je pokazala odmah i određene rezultate - naime, brzo utvrđivanje nacrta budžeta, prijedloga iz Predsjedništva i usvajanje budžeta u Parlamentu, što se nije desilo nekoliko godina unazad, i paket novih zakona, bez obzira što on izaziva različita tumačenja, kontraverze itd., ali paket zakona kao dogovor nove vladajuće koalicije.
Radmanović: Ja mislim da je Predsjedništvo najmanji problem u BiH. U Predsjedništvu nismo imali dogovor oko nekih spoljno-političkih pitanja koja jesu svjetski važna, ali po mom mišljenju nisu toliko važna za BiH da se mi posvađamo. Nažalost, u čitavom ovom poslijeratnom periodu nam se dešava da mi napravimo teške odnose unutar BiH zbog događaja koji suštinski nisu vezani baš za BiH. Tako je i sada bilo - dakle, oko Sirije, Palestine, prošle godine oko Libije, ali to nije uzburkalo strasti do te mjere da ne funkcioniše Predsjedništvo. Predsjedništvo funkcioniše, i prije i poslije, i tako će biti i ubuduće.
Radmanović: To nije dogovor samo u ovom momentu bio u ovom Predsjedništvu, i nisam ga ja izmislio odjedanput, nego smo o tome razgovarali i prošle godine još kada je BiH bila članica Savjeta bezbjednosti - razgovarali smo sa palestinskom delegacijom. I ovo što sada vama kažem, rekao sam i gospodinu Abasu i čitavoj njegovoj delegaciji. Dakle, ja mislim da to nije korak ka miru. I svi koji su mi objašnjavali nisu uspjeli da mi objasne da je korak ka miru na Bliskom istoku ovo što se sada dešava u UN-u. Mislim da mir na Bliskom istoku, toliko potreban mir i Palestini i Izreale, jeste dogovor bilateralni te dvije zemlje uz saglasanost međunarodne zajednice.
Rješenje za slučaj 'Sejdić-Finci' je na stolu
Radmanović: Svaki dogovor u BiH ohrabruje, daje nadu. Prethodno, prije toga smo došli u situaciju da nema nade, da nema nikakvog dogovora. I zbog toga je bilo i odustajanje iz SNSD-a od zahtjeva za smjenu Zlatka Lagumdžije. Dakle, ono zbog čega sam ja govorio da treba podnijeti ostavku ministar inostranih poslova jeste kršenje Ustava, to je ostalo. Tu se ništa nije promijenilo. Nismo se čak oko toga ni izjašnjavali ni raspravljali u detalje, jer je u međuvremenu došao dogovor. Ja lično mislim da je dogovor političkih partija važan, važniji nego neki pojedini potezi bilo kog ministra ili bilo kog predsjednika. Želim da vjerujem da će ovih šest političkih partija napraviti korak naprijed. To ćemo uostalom vidjeti uskoro.
Radmanović: Ja lično mislim da je rješenje već na stolu, samo treba prihvatiti da je moguć izbor članova Predsjedništva asimetričan. I ne mislim da je to problem za BiH. Pa ona je sva asimetrična. Na svakom ćošku neku asimetriju imate, i sad kažu da ne može to biti asimetrično za izbor Predsjedništva. Važno je da u Predsjedništvu budu ravnopravno zastupljeni ljudi iz BiH iz različitih naroda, da svi imaju pravo, a kako će se oni izabrati u kom dijelu, to je manje bitno. I ja mislim da je to blizu. Naravno, političke partije u Federaciji neće da prihvate asimetričan pristup, a iz RS neće da prihvate izbor u Parlamentu, i tu je problem. Moramo to riješiti u prvih tri mjeseca 2013. godine ako hoćemo da napredujemo prema EU. Ako ne uradimo, onda je jasno da će nam propasti i 2013. godina.
Radmanović: Valentin Incko nije bio u Predsjedništvu BiH dvije godine. Ne znam da li je i prije toga, ne mogu da se sjetim tačno. Ili dođe kad je neka visoka delegacija eventualno. Pa ne može se tako voditi politika u BiH. Dakle, ne može sjediti u svom kabinetu i pisati izvještaje o BiH, bez obzira da li sam ja u tom izvještaju ili nisam, a da ne živi sa ljudima. Suštinsko pitanje jeste pitanje slobode. I to ne pitanje slobode Nebojše Radmanovića, nego pitanje slobode ljudi koji žive ovdje. Ljudi su slobodni ako u svojoj zemlji biraju svoje rukovodstvo. A kad iznad toga postoji neko ko je postavio a nije vas ništa pitao i taj komanduje, onda nismo slobodni. Zbog toga demagoški izgleda priča međunarodne zajednice da je BiH suverena zemlja. Suverenitet podrazumijeva da vladamo na svom prostoru. A mi ne vladamo. Ovdje dođu čalnovu Upravnog odbora PIK-a da se nikom ne jave, održe sastanak, održe nama predavanje i kažu:“Živjećete narednih pola godine ovako kako smo mi rekli“, i odu. I mi kažemo da smo suvereni. O oni još nama kažu:„Vi ste suvereni.“ Zbog toga se ja bunim protiv međunarodne zajednice. Dakle, ne protiv onoga što su nam pomogli, a jesu mnogo pomogli, ne samo materijalno nego i idejom i približavanjem svih nas razvijenom svijetu, ali je vrijeme da oni prestanu da se tim bave. I još nešto: prije četri godine, kada smo imali isti izvještaj na putu prema EU kao Crna Gora, rekli su nam: „Vi ne možete aplicirati dok je kod vas visoki predstavnik.“ Dakle, mi ne možemo naprijed zbog njega.
RSE: Gospodine Radmanoviću, 2012. bila je politički burna. Šta vama, kao članu Predsjedništva i predsjedavajućem, u političkom smislu obilježilo tu 2012. godinu?
Radmanović: Mislim da je događaj 2012. nova koalicija koja pokazuje želju da se dogovara u BiH. Takva koalicija je pokazala odmah i određene rezultate - naime, brzo utvrđivanje nacrta budžeta, prijedloga iz Predsjedništva i usvajanje budžeta u Parlamentu, što se nije desilo nekoliko godina unazad, i paket novih zakona, bez obzira što on izaziva različita tumačenja, kontraverze itd., ali paket zakona kao dogovor nove vladajuće koalicije.
RSE: Često u intervjuima pominjete dogovor u BiH, kojeg najčešće nema. Čini se da takvog dogovora za veliki broj pitanja ni u ovoj godini nije bilo u državnom Predsjedništvu. Zbog čega je to tako?
Radmanović: Ja mislim da je Predsjedništvo najmanji problem u BiH. U Predsjedništvu nismo imali dogovor oko nekih spoljno-političkih pitanja koja jesu svjetski važna, ali po mom mišljenju nisu toliko važna za BiH da se mi posvađamo. Nažalost, u čitavom ovom poslijeratnom periodu nam se dešava da mi napravimo teške odnose unutar BiH zbog događaja koji suštinski nisu vezani baš za BiH. Tako je i sada bilo - dakle, oko Sirije, Palestine, prošle godine oko Libije, ali to nije uzburkalo strasti do te mjere da ne funkcioniše Predsjedništvo. Predsjedništvo funkcioniše, i prije i poslije, i tako će biti i ubuduće.
RSE: Zbog čega ste bili protiv glasanja za prijem Palestine u UN?
Radmanović: To nije dogovor samo u ovom momentu bio u ovom Predsjedništvu, i nisam ga ja izmislio odjedanput, nego smo o tome razgovarali i prošle godine još kada je BiH bila članica Savjeta bezbjednosti - razgovarali smo sa palestinskom delegacijom. I ovo što sada vama kažem, rekao sam i gospodinu Abasu i čitavoj njegovoj delegaciji. Dakle, ja mislim da to nije korak ka miru. I svi koji su mi objašnjavali nisu uspjeli da mi objasne da je korak ka miru na Bliskom istoku ovo što se sada dešava u UN-u. Mislim da mir na Bliskom istoku, toliko potreban mir i Palestini i Izreale, jeste dogovor bilateralni te dvije zemlje uz saglasanost međunarodne zajednice.
Rješenje za slučaj 'Sejdić-Finci' je na stolu
RSE: Iako ste ne tako davno govorili, u skladu, naravno, sa stavovima političke partije kojoj pripadate, da ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija treba da ide sa te funkcije, danas podržavate, to ste rekli i u odgovoru na prvo pitanje, rad i dogovor šestorke kojoj pripadaju i Lagumdžija i predsjednik vaše partije Milorad Dodik. Da li vjerujete da sadašnja šestorka zaista može da iščupa BiH iz duboke političke krize u kojoj je?
Radmanović: Svaki dogovor u BiH ohrabruje, daje nadu. Prethodno, prije toga smo došli u situaciju da nema nade, da nema nikakvog dogovora. I zbog toga je bilo i odustajanje iz SNSD-a od zahtjeva za smjenu Zlatka Lagumdžije. Dakle, ono zbog čega sam ja govorio da treba podnijeti ostavku ministar inostranih poslova jeste kršenje Ustava, to je ostalo. Tu se ništa nije promijenilo. Nismo se čak oko toga ni izjašnjavali ni raspravljali u detalje, jer je u međuvremenu došao dogovor. Ja lično mislim da je dogovor političkih partija važan, važniji nego neki pojedini potezi bilo kog ministra ili bilo kog predsjednika. Želim da vjerujem da će ovih šest političkih partija napraviti korak naprijed. To ćemo uostalom vidjeti uskoro.
RSE: Presuda Sejdić-Finci ispostavila se kao jedan veliki kamen spoticanja za vlasti u BiH. Bilo je čak ideja da Predsjedništvo počne rješavati taj problem. Šta je, po vašem mišljenju, rješenje?
Radmanović: Ja lično mislim da je rješenje već na stolu, samo treba prihvatiti da je moguć izbor članova Predsjedništva asimetričan. I ne mislim da je to problem za BiH. Pa ona je sva asimetrična. Na svakom ćošku neku asimetriju imate, i sad kažu da ne može to biti asimetrično za izbor Predsjedništva. Važno je da u Predsjedništvu budu ravnopravno zastupljeni ljudi iz BiH iz različitih naroda, da svi imaju pravo, a kako će se oni izabrati u kom dijelu, to je manje bitno. I ja mislim da je to blizu. Naravno, političke partije u Federaciji neće da prihvate asimetričan pristup, a iz RS neće da prihvate izbor u Parlamentu, i tu je problem. Moramo to riješiti u prvih tri mjeseca 2013. godine ako hoćemo da napredujemo prema EU. Ako ne uradimo, onda je jasno da će nam propasti i 2013. godina.
RSE: Kada ste vi u pitanju, nemoguće je da vas ne pitam oko opstanka Ureda visokog predstavnika, budući, između ostalog, da gospodina Valentina Incka krivite za dio političke krize. Da li ste nekad o svemu tome razgovarali s njim?
Radmanović: Valentin Incko nije bio u Predsjedništvu BiH dvije godine. Ne znam da li je i prije toga, ne mogu da se sjetim tačno. Ili dođe kad je neka visoka delegacija eventualno. Pa ne može se tako voditi politika u BiH. Dakle, ne može sjediti u svom kabinetu i pisati izvještaje o BiH, bez obzira da li sam ja u tom izvještaju ili nisam, a da ne živi sa ljudima. Suštinsko pitanje jeste pitanje slobode. I to ne pitanje slobode Nebojše Radmanovića, nego pitanje slobode ljudi koji žive ovdje. Ljudi su slobodni ako u svojoj zemlji biraju svoje rukovodstvo. A kad iznad toga postoji neko ko je postavio a nije vas ništa pitao i taj komanduje, onda nismo slobodni. Zbog toga demagoški izgleda priča međunarodne zajednice da je BiH suverena zemlja. Suverenitet podrazumijeva da vladamo na svom prostoru. A mi ne vladamo. Ovdje dođu čalnovu Upravnog odbora PIK-a da se nikom ne jave, održe sastanak, održe nama predavanje i kažu:“Živjećete narednih pola godine ovako kako smo mi rekli“, i odu. I mi kažemo da smo suvereni. O oni još nama kažu:„Vi ste suvereni.“ Zbog toga se ja bunim protiv međunarodne zajednice. Dakle, ne protiv onoga što su nam pomogli, a jesu mnogo pomogli, ne samo materijalno nego i idejom i približavanjem svih nas razvijenom svijetu, ali je vrijeme da oni prestanu da se tim bave. I još nešto: prije četri godine, kada smo imali isti izvještaj na putu prema EU kao Crna Gora, rekli su nam: „Vi ne možete aplicirati dok je kod vas visoki predstavnik.“ Dakle, mi ne možemo naprijed zbog njega.
