PEN centar BiH je, po svom temeljnom aktu, institucija dužna reagovati na sve ono što se tiče ugrožavanja prava na mišljenje i slobodno izražavanje vlastitih stanovišta. Ona je ostala nijema na neke očigledne, čak i brutalne nasrtaje na osnovne ljudske slobode. Ovakav odnos PEN-ovog rukovodstva izazvao je žestoke reakcije dijela članstva. O tome za RSE govori Gost je pisac i član PEN-a Željko Ivanković.
Ivanković: Doista sam se pitao, misleći da je red, ako PEN postoji, da prije ostalih reagira na sve one stvari koje se događaju u prostoru slobode mišljenja, govorenja ili povrede prostora slobode mišljenja i govorenja. Čak i kada sam napisao da postoji, u drugom tekstu sam napisao da ne postoji. Pokazao sam da ono što formalno postoji, a ne reagira na povrede slobode mišljenja i govora, koje su vrlo česte, na sav govor u javnom prostoru, a PEN ne reagira, onda doista sam sebe dovodi u pitanje i pokazuje da ne postoji. Mi članovi PEN-a bi smo željeli da PEN bude ono što bilo gdje u svijetu jeste - da bude, ako ništa, nekakav korektor, javni subjekt koji će reagirati, ne baš na sve, jer je to nemoguće u našoj sredini, ali barem reagirati na one najteže povrede temeljnih ljudskih prava.
Ivanković: Vido sam što je bit sukoba između Kazaza i Uge Vlaisavljevića i to ne doživljavam kao osobni sukob, koliko god se on sada počeo u to pretvarati. Mislim da je i Kazaz, na jedan temperamentniji način, postavio isto pitanje - Šta radi PEN u toj situaciji? Cijela stvar je mnogo kompleksnija, barem iz moje perspektive, jer sam i na to reagirao. Nisam se samo pitao vezano za prozivanje određenih novinarki na nacionalnoj osnovi, nego je mene, kao pisaca, zasmetala čudna reakcija na jednu humorističku seriju, koja ide na FTV, gdje su autori i većina glumaca svi Bošnjaci. Zasmetalo mi je da se na tako jedan ružan način prozivaju jer je to zaviranje u slobodu umjetničkog govora, ma šta ko mislio o toj seriji. Mislim da je tu mjesto da se PEN postavi, da postavi neka pitanja, da zauzme neki stav, makar konačno i ne arbitrirao, nego samo da kaže dokle se može ići u uzurpiranju tuđih sloboda. Imam potrebu reagirati jer sam i sam često napadan, jer sam i sam uziman od nekih ljudi, pa i od PEN-a, u zaštitu. Mislim da mi je dužnost, i kada nisam napadan, da ukažem na povrede temeljnih principa.
PEN doista ne postoji
Ivanković: To me je i potaklo na novo javljanje jer sam se u prvom tekstu pitao postoji li PEN i zašto ne reagira. Čista je koincidencija da je isti dan, kada sam objavio taj tekst, PEN reagirao. Vidio sam da PEN doista ne postoji jer je izdao priopćenje u kojem se ništa ne zna. Izdao je priopćenje koje govori o nekim zbivanjima u Bosni i Hercegovini, tako da čovjek ne zna o kojim se zbivanjima radi. Pod ta zbivanja se moglo bilo šta podvesti. I napad na kladionicu, na veliki snijeg na ulici, na olujno nevrijeme u Mostaru, ili bilo šta. PEN je propustio da kaže da je on međunarodna udruga pisaca, koja je zadužena da štiti slobodu stvaralaštva, slobodu govora i da brani javni prostor od nasrtaja bilo kojeg nacionalističkog, šovinističkog i fašističkog govora. Ako već želi ostati u sferi deklaracije, onda je barem to mogao reći, ne spominjući imena zbog sadašnje situacije. Kao da otprilike postoje dva tabora koji su kao navijači na nekoj utakmici, a u biti radi se doista o žestokim atacima na temeljna ljudska prava i to u domenu slobode mišljenja, govora i pisanja, za šta je više od ostalih zadužen PEN.
Ivanković: Mislim da su u pitanju posve različiti interesi, da se unutar PEN-a dogodilo raslojavanje koje je proizvelo različite interese. Ne bi se smjelo dogoditi da svi ljudi, koji su dio PEN-a, ne prepoznaju rečenice koje su u biti šovinističke, rasističke, stavove koji su u biti ataci na slobodu govora, makar taj govor bio i humorističan. Siguran sam da je različito čitanje, siguran sam da je različito razumijevanje. Mislim da su u pitanju različiti interese gdje iz različitih interesa neki ljudi ne rade ono što bi trebali raditi, a izabrani su u rukovodstvo PEN-a, da, ako ništa, dnevno prakticiraju onu povelju. Ako ne može baš svaki član reagirati, rukovodstvo je trebalo reagirati.
Skupština će pokazati sve razlike
Ivanković: Mislim da je nekoliko nas, koji smo reagirali samostalno kao članovi PEN-a, dobro zatalasalo same strukture PEN-a, od Grebe, Kazaza, Ivana Lovrenovića i mene. Znam da postoji tihi dio članstva koji isto misli, kao što ima i jedan dio koji ne bi baš nešto mijenjao. Čini mi se da će prva skupština, koja se priprema, a koja će biti izborna skupština, pokazati sve razlike i da će se sigurno dogoditi, neovisno o tome što je izborna skupština, značajne promjene u rukovodstvu. Onda je u pitanju ima li smisla ovakav ili ikakav PEN, ako nije u stanju poštivati vlastitu povelju. Svi smo mi članovi PEN-a potpisali to. Posve sam siguran da će se dogoditi jedno prestrukturiranje i da će se dogoditi jedan radikalni zaokret unutar PEN-a, pa onda i unutar rukovodećih struktura PEN-a.
Ivanković: Zdravko Grebo je to vrlo simpatično na svoj način rekao i pokazao je zapravo sav paradoks same situacije u kojoj se PEN nalazi. Doista bi trebalo da se svi mi isključimo i da vidimo ima li to sve skupa smisla, da ponovo čitamo povelju i da onaj, koji je spreman djelovati po povelji, doista bude član, a ne biti član samo da bi napisao u svojoj knjizi da je član PEN-a, a kada treba intervenirati u obranu nekog osnovnog temeljnog prava, ne biti spreman. Kada udari neko na nas, onda zovemo u pomoć PEN da nas brani, a kada nekog drugog diraju, onda se kao ne moramo miješati. Doista je vrijeme da PEN shvati da nije tek puka udruga građana i da mora prihvatiti rizike postojanja i djelovanja na javnoj sceni, ali ne bilo kojeg i bilo kakvog, nego samo onog koje je sam prihvatio konstituirajući se i preuzimajući međunarodnu povelju PEN-a.
Ivanković: Nadam se i iskreno sam uvjeren da je to moguće. U protivnom, ovaj bosanski ogranak PEN-a, neće imati nikakvu šansu na opstanak, a opstanak je vrlo jednostavan i vrlo izvjestan, ako se svi podsjetimo onoga što piše u povelji, a što je tako jednostavno - zaštiti čovjeka, njegovo pravo i slobodu.
RSE: Prije desetak dana si se u jednoj kolumni pitao postoji li PEN u Bosni i Hercegovini i nedugo za tim odgovorio da ne postoji. Zar je baš tako?
Ivanković: Doista sam se pitao, misleći da je red, ako PEN postoji, da prije ostalih reagira na sve one stvari koje se događaju u prostoru slobode mišljenja, govorenja ili povrede prostora slobode mišljenja i govorenja. Čak i kada sam napisao da postoji, u drugom tekstu sam napisao da ne postoji. Pokazao sam da ono što formalno postoji, a ne reagira na povrede slobode mišljenja i govora, koje su vrlo česte, na sav govor u javnom prostoru, a PEN ne reagira, onda doista sam sebe dovodi u pitanje i pokazuje da ne postoji. Mi članovi PEN-a bi smo željeli da PEN bude ono što bilo gdje u svijetu jeste - da bude, ako ništa, nekakav korektor, javni subjekt koji će reagirati, ne baš na sve, jer je to nemoguće u našoj sredini, ali barem reagirati na one najteže povrede temeljnih ljudskih prava.
RSE: Na vidjelo je izišao sukob Uge Vlaisavljevića, predsjednik PEN-a, i veoma uvaženog člana Kazaza. Našoj javnosti je potpuno nejasna pozadina. Ima i onih kojima je kristalno jasno, zavisi od pogleda na našu stvarnost, koja se prelama i preko PEN-a.
Ivanković: Vido sam što je bit sukoba između Kazaza i Uge Vlaisavljevića i to ne doživljavam kao osobni sukob, koliko god se on sada počeo u to pretvarati. Mislim da je i Kazaz, na jedan temperamentniji način, postavio isto pitanje - Šta radi PEN u toj situaciji? Cijela stvar je mnogo kompleksnija, barem iz moje perspektive, jer sam i na to reagirao. Nisam se samo pitao vezano za prozivanje određenih novinarki na nacionalnoj osnovi, nego je mene, kao pisaca, zasmetala čudna reakcija na jednu humorističku seriju, koja ide na FTV, gdje su autori i većina glumaca svi Bošnjaci. Zasmetalo mi je da se na tako jedan ružan način prozivaju jer je to zaviranje u slobodu umjetničkog govora, ma šta ko mislio o toj seriji. Mislim da je tu mjesto da se PEN postavi, da postavi neka pitanja, da zauzme neki stav, makar konačno i ne arbitrirao, nego samo da kaže dokle se može ići u uzurpiranju tuđih sloboda. Imam potrebu reagirati jer sam i sam često napadan, jer sam i sam uziman od nekih ljudi, pa i od PEN-a, u zaštitu. Mislim da mi je dužnost, i kada nisam napadan, da ukažem na povrede temeljnih principa.
PEN je propustio da kaže da je on međunarodna udruga pisaca, koja je zadužena da štiti slobodu stvaralaštva, slobodu govora i da brani javni prostor od nasrtaja bilo kojeg nacionalističkog, šovinističkog i fašističkog govora.
PEN doista ne postoji
RSE: Upravi odbor PEN-a kaže da nije red petljati se u neke stvari. I meni se čini malo čudno stanovište da ljudi, koji bi trebali govoriti, čak i u ime onih koji ne mogu i ne smiju, ostaju suzdržani i nijemi?
Ivanković: To me je i potaklo na novo javljanje jer sam se u prvom tekstu pitao postoji li PEN i zašto ne reagira. Čista je koincidencija da je isti dan, kada sam objavio taj tekst, PEN reagirao. Vidio sam da PEN doista ne postoji jer je izdao priopćenje u kojem se ništa ne zna. Izdao je priopćenje koje govori o nekim zbivanjima u Bosni i Hercegovini, tako da čovjek ne zna o kojim se zbivanjima radi. Pod ta zbivanja se moglo bilo šta podvesti. I napad na kladionicu, na veliki snijeg na ulici, na olujno nevrijeme u Mostaru, ili bilo šta. PEN je propustio da kaže da je on međunarodna udruga pisaca, koja je zadužena da štiti slobodu stvaralaštva, slobodu govora i da brani javni prostor od nasrtaja bilo kojeg nacionalističkog, šovinističkog i fašističkog govora. Ako već želi ostati u sferi deklaracije, onda je barem to mogao reći, ne spominjući imena zbog sadašnje situacije. Kao da otprilike postoje dva tabora koji su kao navijači na nekoj utakmici, a u biti radi se doista o žestokim atacima na temeljna ljudska prava i to u domenu slobode mišljenja, govora i pisanja, za šta je više od ostalih zadužen PEN.
RSE: Da li je u pitanju različito razumijevanje ovdašnje svakodnevnice, različito čitanje povelje PEN-a ili neki osobni interesi?
Ivanković: Mislim da su u pitanju posve različiti interesi, da se unutar PEN-a dogodilo raslojavanje koje je proizvelo različite interese. Ne bi se smjelo dogoditi da svi ljudi, koji su dio PEN-a, ne prepoznaju rečenice koje su u biti šovinističke, rasističke, stavove koji su u biti ataci na slobodu govora, makar taj govor bio i humorističan. Siguran sam da je različito čitanje, siguran sam da je različito razumijevanje. Mislim da su u pitanju različiti interese gdje iz različitih interesa neki ljudi ne rade ono što bi trebali raditi, a izabrani su u rukovodstvo PEN-a, da, ako ništa, dnevno prakticiraju onu povelju. Ako ne može baš svaki član reagirati, rukovodstvo je trebalo reagirati.
Posve sam siguran da će se dogoditi jedno prestrukturiranje i da će se dogoditi jedan radikalni zaokret unutar PEN-a, pa onda i unutar rukovodećih struktura PEN-a.
Skupština će pokazati sve razlike
RSE: Predsjednik PEN-a je, čini mi se, podržan od Upravnog odbora, ili je napravljen dojam da je podržan od Upravnog odbora. Dosta uglednih članova PEN-a su protiv. Može li se predvidjeti rasplet?
Ivanković: Mislim da je nekoliko nas, koji smo reagirali samostalno kao članovi PEN-a, dobro zatalasalo same strukture PEN-a, od Grebe, Kazaza, Ivana Lovrenovića i mene. Znam da postoji tihi dio članstva koji isto misli, kao što ima i jedan dio koji ne bi baš nešto mijenjao. Čini mi se da će prva skupština, koja se priprema, a koja će biti izborna skupština, pokazati sve razlike i da će se sigurno dogoditi, neovisno o tome što je izborna skupština, značajne promjene u rukovodstvu. Onda je u pitanju ima li smisla ovakav ili ikakav PEN, ako nije u stanju poštivati vlastitu povelju. Svi smo mi članovi PEN-a potpisali to. Posve sam siguran da će se dogoditi jedno prestrukturiranje i da će se dogoditi jedan radikalni zaokret unutar PEN-a, pa onda i unutar rukovodećih struktura PEN-a.
RSE: Zdravko Grebo, prvi član PEN-ovog suda časti, je rekao da će predložiti mjeru samoisključenja svih članova.
Ivanković: Zdravko Grebo je to vrlo simpatično na svoj način rekao i pokazao je zapravo sav paradoks same situacije u kojoj se PEN nalazi. Doista bi trebalo da se svi mi isključimo i da vidimo ima li to sve skupa smisla, da ponovo čitamo povelju i da onaj, koji je spreman djelovati po povelji, doista bude član, a ne biti član samo da bi napisao u svojoj knjizi da je član PEN-a, a kada treba intervenirati u obranu nekog osnovnog temeljnog prava, ne biti spreman. Kada udari neko na nas, onda zovemo u pomoć PEN da nas brani, a kada nekog drugog diraju, onda se kao ne moramo miješati. Doista je vrijeme da PEN shvati da nije tek puka udruga građana i da mora prihvatiti rizike postojanja i djelovanja na javnoj sceni, ali ne bilo kojeg i bilo kakvog, nego samo onog koje je sam prihvatio konstituirajući se i preuzimajući međunarodnu povelju PEN-a.
RSE: Da se nadamo da će predstojeći kongres konačno zaustaviti samo-destrukciju jedne ugledne i uticajne organizacije.
Ivanković: Nadam se i iskreno sam uvjeren da je to moguće. U protivnom, ovaj bosanski ogranak PEN-a, neće imati nikakvu šansu na opstanak, a opstanak je vrlo jednostavan i vrlo izvjestan, ako se svi podsjetimo onoga što piše u povelji, a što je tako jednostavno - zaštiti čovjeka, njegovo pravo i slobodu.
