Mundijal je za ljubitelje fudbala mali praznik

U Južnoafričkoj Republici je počela završnica Svjetskog prvenstva i narednih mjesec dana će najvažnija sporedna stvar na svijetu izgubiti atribut sporedna. Muški dio planete, mada je, kažu, u manjini, potpuno će preuzeti dominaciju. Gledano tim očima, doći će do apsolutnog ostvarenja ideala o toleranciji, kada su manjine u pitanju, a s druge strane, ako ne na početku, kada će kakve-takve tolerancije i biti, kasnije će doći optužbe o teroru manjine nad većinom.

Bilo kako bilo, ovaj povod po prirodi stvari podrazumijeva kompetentnog gosta. Refik Šabanadžović, čovjek koji je bio među najboljima u posljednjoj jugoslovenskoj selekciji, učesnici završnice u Italiji 1990. godine, ali i u onom velikom timu beogradske Crvene zvezde koji je osvojio klupsko prvenstvo i Evrope i svijeta.

RSE: Kako najveću fudbalsku smotru u četiri godine dočekuje bivši učesnik? Imaš li neko posebno očekivanje od ovoga prvenstva?

Šabanadžović: Svi pravi ljubitelji fudbala jedva čekaju utakmice jer to je ipak smotra fudbala, gdje se okupljaju svi najbolji igrači na svijetu. Mislim da je za prave ljubitelje fudbala to pravi mali praznik, mogu da gledaju preko 60 utakmica. Mislim da svi jedva čekaju.

RSE: U evropskim krugovima inače nije sa oduševljenjem primljena odluka da se igra u Južnoj Africi. Neki incidenti još prije početka ukazuju da su bile opravdane sumnje u uspješnost.

Šabanadžović: Pročitao sam u novinama da su jednog novinara iz Portugalije, i dvojicu iz Španije, pokrali, čak da su mu bili uperili pištolj u čelo i oteli im novac i fotoaparate. Ovo što čitamo nije baš ohrabrujuće, ali se nadamo da će obezbjeđenje raditi na nivou i da će sve proteći u najboljem redu.

RSE: Hoće li biti šteta što na prvenstvu neće biti nekih velikana, neće biti čarobnjaka, kako je to jednom Ronaldinjo rekao?

Šabanadžović: Mislim da hoće. Svi volimo te velike igrače. Na ovom prvenstvu imam četiri-pet reprezentacije za koje bih volio da dođu da kraja. Sigurno da za prave ljubitelje fudbala, svaki veliki igrač koji ne učestvuje, je velika šteta.

RSE: Vama, koji se razumijete u fudbal, da li je bolje ili lakše prognozirati završnicu? Ko su tvoje simpatije, a ko stvarni favoriti prvenstva?

Šabanadžović: Španija me je oduševila u zadnjoj prijateljskoj utakmici. Tu je i Brazil. Volio bih da uspiju Englezi i Holanđani. Treba obratiti pažnju na Argentinu jer ima jaku reprezentaciju. Ne znam koliko će njihov selektor Maradona uspjeti to sve da ukomponuje.

RSE: Čini mi se da se Dunga opredelio za jednu reprezentaciju Brazila koja nije baš tipična?

Šabanadžović: Mislim da se više opredijelio za igrače radnike, koji trče, da markiraju, da igraju dobri u defanzivi, koji znaju da igraju sa nekim koji imaju slobodu. U kvalifikacijama su dobro igrali, ali kako će biti sada na prvenstvu, vidjet ćemo. Svakako da svi mi volimo da gledamo Ronaldinja i Pata, ali svako ima svoju viziju i svaki trener ima svoj način rada. Rezultati će najbolje progovoriti na kraju. Jedino je to mjerodavno.

RSE: Od selekcija nastalih sa prostora bivše Jugoslavije, igraju samo Srbija i Slovenija. Svima nedostaju Hrvati. Kakve su šanse naših komšija?

Šabanadžović: Reprezentacija Srbije je fantastično odigrala kvalifikacije. U svojoj grupi su bili ubjedljivo prvi, ispred Francuza. Mislim da je Radomir Antić napravio pravi posao. Ima dosta mladih, ali i iskusnih igrača, koji igraju u veoma jakim ekipama. Uspjeh je i ako se prođe taj prvi krug, a kasnije puno zavisi od sreće. Po meni je veliko iznenađenje Slovenija, koja već nekoliko puta uspijeva da se kvalifikuje na velikim takmičenjima. Žao mi je što nema Bosne i Hrvatske. Nadam se da će do sljedećeg prvenstva biti prilike.

RSE: Nadam se da će i nas u Bosni i Hercegovini ogrijati sunce, da na nekoj velikoj smotri navijamo za plavo-žute.

Šabanadžović: Mislim da hoće. Ova generacija je pokazala da ima kvalitet. Sa Portugalom nismo imali sreće u prvoj utakmici i onda smo imali veoma teškog protivnika. Ova generacija sa Đekom, Spahićem i ostalim igračima, sa Sušićem na čelu, uz malo sreće, nadamo se da će otići na jedno veliko takmičenje, što bi bila velika stvar za sve ljubitelje sporta i samu državu.

RSE: Ti si bio starter u posljednjoj jugoslovenskoj reprezentaciji, koja je nesretno zaustavljena u pohodu ka vrhu, tamo devedesete. Osvajač si klupskog, evropskog i svjetskog prvenstva sa Crvenom zvezdom. Ima li razlike između ondašnjeg i današnjeg fudbala?

Šabanadžović: Danas se igra puno snažnije, puno se daje fizičkoj spremi, ali ne smijemo zaboraviti ni svjetsko prvenstvo koje je bilo 1990. godine. Predvodnik te generacije je bio Maradona. U reprezentaciji Holandije su tada igrali veliki igrači kao Guli i Vanbaster. Njemačka je imala Mateusa. Bilo je puno velikih, svjetskih igrača. Za jugoslovensku reprezentaciju su igrali Prosinečki, Stojković, Savičević, Sušić, Šuker. U to vrijeme, da smo imali malo sreće, mogli smo igrati u finalu, ali sam nesretno dobio dva žuta kartona. Država je bila pred raspadom. Nismo imali sreće u penalima i Argentina je došla do finala.